Uovim danima kada se na protestnim litijama poje o svetosti srpstva, dvojica istaknutih Srba - srpski ministar vojni Aleksandar Vulin i srpski mitropolit u Crnoj Gori Amfilohije Radović - pokazali su kako im ništa sveto nije.
Umjesto zrnca poštovanja, Vulin i Radović su obilježavanje dvadesete godišnjice smrti Pavla Bulatovića iskoristili da izvedu politikantske predstave.
Srpski ministar vojni se navodno osjetio poniženim i uvređenim što mu crnogorska vlast nije dozvolila da se pred grob Pavla Bulatovića pojavi u srpskoj uniformi. Stvarno strašno! Aleksndru Vulinu, čovjeku koji nije služio vojsku - pa nema vojnu uniformu niti može da ima činove - nije dozvoljeno da paradira Crnom Gorom. Kakav bi to prizor bio: Vulin u crnoj jakni kako skakuće po čukama rovačkim!
Međutim, u pratnji srpskog ministra vojnog bili su i oficiri spske vojske Rajko Milovanović, Mihailo Zogović, Vesko Mimović i Vasilije Furundžić koji su u Rovca trebali proparadirati u pravim uniformama Vojske Srbije.
Kakva bi to bila morbidna simbolika: nakon sto godina srpska uniforma opet na području nekadašnje komitske Rovačke republike. Tamo gdje je svojevremeno ostavila krvavi trag.
Za one koji ne znaju svoju istoriju: u danima razaranja Rovačke republike i stravičnog progona bratstava Bulatovića i Vlahovića, srpska vojska i žandarmerija su napadale sa deset bataljona, nekoliko baterija topova, 24 mitraljeza i 100 mašinskih pušaka...
Najžešće su se obračunavali sa nejači koja je ostala u kućama. Prema izvještaju srpske komande u Kolašinu je novembra 1919. godine bilo zatočeno 420 žena čiji su se muževi ili braća odmetnuli u šume. Nakupilo se, zabilježile su srpske finansijske knjige, dosta plijena - ,,95 komada svinja, 3000 ovaca, 446 goveda...“
Zato vrijedi se zapitati: da li to Vulin zaista pojma nema o istoriji ovih krajeva, ili je - baš znajući za Rovačku republiku i teška stradanja komita - htio da, u jednom izletu drskosti, Rovca pohodi obučen u srpsku uniformu?
Ministar-civil u vojnoj uniformi, u tuđoj državi. Narcisoidna bahatost.
Samo, nije se Vulin izdvojio od nekih drugih ,,uglednika“ koji su se okupili, prvo u Manastiru Kostrikovača u Mrtvom Dubokom, potom na groblju u Gornjim Rovcima.
Logoreični Amfilohije uspio je da u parastos Pavlu Bulatoviću ubaci začine dnevne politike, onog najnižeg nivoa. Osim što je, iznad groba nekadašnjeg saveznog ministra, Crnogorce podrugljivo nazvao ,,Montenegrinima“, Amfilohije je ocijenio da je ,,sramno i stidno“ što sa njima na parastosu nije pojavio i ministar odbrane Crne Gore, da bi onda slavodobitno dodao da je ,,time još veća čast Pavlu Bulatoviću, Rovčaninu i Srbinu“.
Zašto bi odsustvo Crnogorca, pa makar bio crnogorski ministar vojni, činilo ,,još veću čast“ pokojnom Pavlu Bulatoviću, za koga mrtvog Amfilohije kaže da je bio Srbin? Kada je držao opelo, na Bulatovićevoj sahrani 10. februara 2000. godine, Amfilohije nije smio ni da zucne. Ili makar da se glasno zapita - ko je naručio ubistvo njegovog prijatelja i zemljaka?
A te 2000. godine na vlasti u Beogradu su bili sve lični prijatelji mitropolita Rista Radovića: Momir Bulatović, kojeg je ukazom na to mjesto postavio lično Slobodan Milošević; tada još biajhu skupa koalicioni partneri, srpski radikali Vojislav Šešelj i Aleksandar Vučić, baš kao i julovci Mire Marković.
Crveno-crna koalicija koja je u crno zavijala Balkan.
Ako je Amfilohiju ikada istinski bilo stalo da otkrije ko stoji iza likvidacije Pavla Bulatovića, mogao se u ove dvije decenije raspitati kod onih koje je blagosiljao – Miloševića i Šešelja. Mogao je iskati istinu i kad su mu se ono u Hagu ispovijedali. Mogao je, koliko juče, i Vulina pitati... Mogao je...
Ali nije smio, ili ga nije bilo briga.
Što god bio razlog, koji god bio motiv, porazna je istina pred nama. Risto Radović, sveštenog imena Amfilohije, onaj koji bi trebalo da bude vitez vjere i štitonoša morala, ostao je samo zloguki politikant koji je, bez imalo zazora, zloupotrijebio i sveti čin pomena. I stao, rame uz rame, uz onog fasričnog srpskog ministra vojnog.
Pozorište apsurda. Amfilohije i Vulin – teatar nemorala.
