Komentar

Svinjaca iliti Ždero

Da bi razumjeli Depardjea našim birokratama dovoljno je da pogledaju jedan film, makar i loš. Marketing i svijetla reflektora pod koja Šćepanović ne želi, kao svi istinski umjetnici, im zamagle vid i oni od, istini za volju gabaritnog, Depardjea  ne vide Miodraga koji im je na pragu od kuće! 

Kaže Miodrag da kamen koji koristi za pravljenje skulptura vadi iz obližnje rijeke koja se zove Svinjača. Još jedan dokaz da nije presudno đe rastete (eto, Miodragov kamen ”raste” u Svinjači) nego u šta izrastate. Od kakvog ste materijala sazdani i imate li pameti i vještine da to što vam je Bog dao upotrijebite na pravi način.

Svinjaca iliti  Ždero  Foto: UGC
Portal AnalitikaIzvor

Piše: Saša ÐUROVIĆ 

Mnogo prašine se podiglo oko posjete Žerara Depardjea Crnoj Gori. Prije nego li je i ušao u helikopter iz kog je bacio - umjesto kašuna zlata kao pravi kralj - pogled na Crnu Goru počele su da se ispredaju razne teorije zavjere. Šta će on u Crnoj Gori? Ko ga je zvao? Šta ce na Cetinju i što nije posjetio (n)eko selo, da oproba mrs! Da odmori od tričavih francuskih sireva. Dao je i jednu sjajnu izjavu: ”Vidio sam da kod vas ovce pasu i u vinogradima što je vrlo bitno, biodinamički” Da je ostao duže vidio bi koliko tek ovaca pase mimo vinograda. Iz A.D Plantaže su mudro ćutali ne pominjući svoja vina jer su znali odakle Depardje dolazi. Možda zato i posluju dobro, umiju da ćute. Kad treba.

Glumci, pjevaci; Ovce i bravi

E sad, recimo da znam ali me apsolutno ne zanima kojim povodom je Depardje bio u Crnoj Gori. Niti na ciji poziv je došao, niti koliko je ostao, niti đe je bio “na vagan i na konak”. Vele da je bio u Splendidu. Ne zanima me ni je li to platio, a čisto sumnjam da jeste. Ništa od toga me ne zanima. Depardje mi je potpuno nezanimljiv i kao pojava i kao glumac a nije mi vala zanimljiv ni kao odbjegli poreski obveznik koji je “diktatoru” Olandu pokazao zube tako što je sjeo u aeroplan i otputovao po pasoš u Rusiju u kojoj, opet pametno, reče ”masa je glupa, individualizam je OK”.

Skoro sve što je vidio u Crnoj Gori Žerar Depardje je vidio iz helikoptera, za razliku od Branke Šćepanović koja je gledala s’ Koma plava. Uz pitoresknu analogiju da je Žerar vidio ovce a Branka brave. B’jele brave. Pa kad pomenuh Branku zanima me koliko vas je čulo za prezimenjaka joj Miodraga, vajara iz Kolašina? Dobitnika prve nagrade na Pariskom jesenjem salonu?

Žerar i Miodrag 

Nijesam ni ja znao za toga čovjeka do skoro. A onda, interesantno mi je bilo kako to da je Crna Gora nerijetko maćeha najboljima u njoj? Ili to nije do Crne Gore domovine, nego do onih koji su zaduženi za afirmaciju Crne Gore!? Prejedenih, zavaljenih u fotelje, zadriglih!? Planduju i lijepo im. I kao što mene apsolutno ne interesuje Depardje koji je njima OK, tako je njima potpuno nezanimljiv Miodrag Šćepanović vajar.

Videh Miodraga, skromnog čovjeka, uzornog ponašanja koje se podrazumijeva ali nije izuzetak da su umjetnici ekscentrici, da vole da “glume” a ovaj ima i osnova da glumi. 

Dobio je prvu nagradu u sred Pariza. Malo li je? No, on priča skromno i odmjereno, bez amplituda. Model poštenoga čovjeka. Onoga kakvim se Crna Gora nekad dičila. Čestitog. Veli Miodrag, kad siđe “dolje” (misli se na varoš Kolašin) vele “eno ga propali umjetnik” a on veli milije mu je da radi kući no da ide “dolje u pjacu.” On je, jadan, oguglao na te prozivke, ćutao i radio, marljivo.

Zamislite samo umjetnika u palanci?! Vecć kazna od te je jedino ako je palanka crnogorska! Zamislite sužnja Šćepanovića, daleko od esnafa, odbijenog od nadležnog za prijem u udruženje umjetnika 80-ih godina uz obrazloženje da su mu figure, citiram ”male i neozbiljne”!? Zamislite tog duduka, tog poluinteligenta koji ga je odbio i zamislite takvog Šćepanovića u Kolašinu. Zatočenika palanačke, primitivne svijesti.

Domaći autsajderi i domaće birokrate 

Zamislite autsajdera Šćepanovića koji, eto, nije ni član udruženja umjetnika čak, kako bez sredstava i bez samopouzdanja ode u veliki Pariz i tamo lagano dobije prvu nagradu!?

U sred grada svjetlosti! Iz crnogorskoga kulturnoga mraka, mrklog! A onda zamislite prevarante i poluobrazovane figure ”male i neozbiljne” iz nekakvih ministarstava koje se ogluše o molbu tog čovjeka da mu “dodijele” atelje od 20, i slovima dvadeset, kvadrata koliko je tražio, ogrezao u skromnosti!? Uz izgovor da je to malo te da će oni njemu da daju mnogo veći atelje pa ga obmanjuju tako do dana današnjeg?

Zamislite taj nedostatak etike, saosjećajnosti sa skromnim čovjekom, neimarom? Zamislite u kolikoj je mjeri kod takvih odsutan senzibilitet i osjećaj za mjeru ukus i estetiku?!

Ili je to za očekivat' obzirom da je estetika grana filozofije a ovi koji o tom odlučuju ne mogu se pohvalit naobrazbom baš. 

Da bi razumjeli Depardjea dovoljno je da pogledaju jedan film, makar i loš. Marketing i svijetla reflektora pod koja Šćepanović ne želi, kao svi istinski umjetnici, im zamagle vid i oni od, istini za volju gabaritnog, Depardjea ne vide Miodraga koji im je na pragu od kuće! Kaže Miodrag da kamen koji koristi za pravljenje skulptura vadi iz obližnje rijeke koja se zove Svinjača. Još jedan dokaz da nije presudno đe rastete (eto, Miodragov kamen ”raste” u Svinjači) nego u šta izrastate. Od kakvog ste materijala sazdani i imate li pameti i vještine da to što vam je Bog dao upotrijebite na pravi način.

Prave i lažne vrijednosti 

Miodrag je dokazao da umije, pa još najbolje. Začepio je usta dokonim pjacarošima, mahalušama, beskorisnim a zavidnim seoskim dilkošima kojih su gradovi prepuni. Sad je laureat. Bez ateljea doduše ali laureat. Veli Miodrag da ga nikad niko iz Crne Gore nije zvao da radi nešto! Veli da je neko poperio nekakvu kuglu, nekakvo ruglo, po sred Kolašina, nekakav kič a da njega niko nije pitao je li to u redu!

Pa, što bi pitali propaloga umjetnika? Propaloga Miodraga. Kad to bolje zna neki neznavenik birokrata, neki partijski zavaljenko!? A i, ko je znao da će Miodrag osvojit prvo mjesto na prestižnom pariskom salonu? Da su znali i pitali bi ga. Možda.

Šćepanović je skroman, tih i “o svom poslu”. Ima sve osobine koje  ga ne preporučuju u ovako nakaradnom društvu đe morate, da bi nešto postigli, da lupite šakom o astal i da urlate kao divljak. Da vučete za rukav i ‘vatate za revere, da ”kopate” do desetog koljena ne bi li “izvukli” kakav zajednički korjen s’ nekim iz vlasti. Da se namećete, gurate, namjestite blizu onoga koji ima pare da bi i vama zapala mrvica pod kljun. A to onda podrazumijeva servilnost, a u prirodi umjetnika nije da služi. U prirodi istinskoga umjetnika! 

Zato se Šćepanović nije ni “omrsio”. Nije on gluplji od ovih snalažljivaca, poluumjetnika koji su ispuzali pa naplatili ”umjetnost”, samo ima karakter kom je nespojivo da služi bilo kom režimu. Ne želim ni da pominjem takve „umjetnike“ sa par domoljubnih, do apsurda besmislenih pjesmarica tipa ”ljepota te tvoja krasi”. Kao da ljepota ruži inace?! Govorim o istinskim umjetnicima a Šćepanović to jeste. 

Nije Šcepanovic čitao Šekspira, ili i jeste, ali nije pažljivo pa mu je promakla ona antologijska replika ”Na bogatoj trpezi se nade i za slugu i za gospodara”. A opet, jedan od domaćina Depardjeu, kog sam vidio makar u 5 od 10 kadrova da mu diše za vrat, ministar kulture, jeste.

Logika provincije

Sve to Šćepanović, do juče potpuni anonimus nije mogao. U Crnoj Gori makar, a u Parizu jeste. Zato, dajte Miodragu atelje. Nagradite talenat, nagradite rad i samopregor. Šta je to za vas?! Deseti dio honorara koji dajete promiskuitetnim turbo folk nakazama koje truju crnogorsku djecu! Odrecite se državnih automobila koje koristite za dane vikenda pa dajte atelje sužnju, sad priznatom umjetniku! Priznatom od centra svjetske kulture. Od Pariza. Eto vam ga u Kolašinu, tu, kod Podgorice. U koju dolazi rijetko, autobusom. Ne stopira, može nabasat na neku budalu koja ce ga “dić' na sprdnju” s’ pričom da je propali umjetnik. Jer, kakav je on umjetnik kad ni atelje nema. A onda nema ni pare podrazumijeva se, u Crnoj Gori u kojoj su pare primarno mjerilo! Ako nemate pare možete bit' sublimat Hegela i Kanta, Pikasa i Modiljanija, Baha i Mozarta, Tarantina i Spilberga, mala vajda!

Bez para ne vrijedite ništa u primitivnoj svijesti lišenoj elementarne pameti. To je postulat u nazadnim, predcivilizacijskim društvima kakvo je crnogorsko. Da nije tako Šćepanović bi radio u svom ateljeu umjesto u dnevnoj sobi, a država bi mu plaćala putovanja na izložbe. Dobio bi i nacionalnu penziju.

U Švedskoj glumac nacionalnog teatra ima platu 15.000 eura ! U Njemačkoj 12 hiljada! Time se šalje jasna poruka, budite vrijedni i obrazovani, isplati se! 

A regionalni model “školuje” za dembele, prevarante i sjecikese. Dajte mu atelje vi, od skoro vlasnici raznih autentičnih umjetnina. Pokažite, djelom, da nijeste i skorojevići autentični. Pokažite ljudskost ako već senzibiliteta nemate. “Najviše se penje onaj koji pomaže i drugima u usponu” pametno je rekao Zig Ziglar. Kud ćete bolji motiv?! Nebitno je što ne znate ko je Zig Ziglar, naći cete na google vec, sad kad je pamet jeftina a čojstvo nikad skuplje.


Portal Analitika