Nakon što je sinoć svojim gostovanjem uveličao otvaranje 5. Zimskog salona knjige u Gradskoj knjižari i predstavio prevod na crnogorski tri popularna naslova - „Tri metra iznad neba“, „Želim te“ i „Čovjek koji nije želio da voli“ u izdanju izdavačke podgoričke kuće Nova knjiga, Moća je danas uradio što i na mnogim mjestima širom svijeta: stavio „katanac ljubavi“ na podgorički pješački, Mali most.
On je kazao da je prvi put to uradio kada je izašao roman „Želim te“: otišao je na most, ostavio katanac i ključ bacio u rijeku. Sedmicu kasnije, na istom mostu bilo je 300 katanaca.- Mislim da je to divno, da svako treba na ovakav način da obilježi svoju obećanu ljubav, i to mnogo prije braka. Jer brak je već nešto komplikovano. Ovakav katanac može biti divan početak jedne ljubavne priče. I uvijek možeš sačuvati drugi ključ, ukoliko nešto ne bude funkcionisalo.
U kratkom razgovoru za Portal Analitika, Moća nam je ispričao o manje poznatim projektima koje potpisuje. Iako širom svijeta poznat kao pisac ljubavnih romana, u Evropi poznat i kao reditelj, on je bio i scenarista izuzetno popularnih TV emisija na RAI-ju.
ANALITIKA: Pisac, režiser, ali i scenarista. Dugo ste radili na državnoj italijanskoj radio-televiziji, na popularnim programima, poput „Scommettiamo che...?“ sa Fabricijom Fricijem i „Treno dei desideri“ sa Antonelom Klerići. Kako izgleda raditi takve emisije, pisati tako zahtjevne scenarije?
MOĆA: Meni se mnogo dopalo, jer su to emisije koje govore o odnosima među ljudima. Uz to, njihove priče su, na neki način, polazne tačke za moje knjige. Tako sam za „Treno dei desideri“ malom kamerom snimao razne događaje, kada su ljudima priređivana iznenađenja. I takvi televizijski programi mi se mnogo dopadaju, jer ljude dovode u direktan kontakt. Kada radite u RAI-ju, ono što je potrebno shvatiti jeste kakav tip programa ljudi žele da vide baš u tom trenutku. Takvi programi su bitni i zato što zabavljaju ljude, čine ih srećnim. Pa, iako imaju probleme, na kraju takve večeri će zaboraviti na njih.
ANALITIKA: Takvi programi, na kraju, imaju i više sretnih nego tužnih završetaka. Ali, što je sa onim pričama koje daju nadu, ali se ipak nemaju srećan završetak?
MOĆA: Upravo je posljednja knjiga koju sam napisao „Čovjek koji nije želio da voli“ jedna takva priča o ženi. Ne, ne želim da otkrivam njen kraj priče... Ja vjerujem da je najvažnije da je čovjek zadovoljan sobom, da sve što se dešava bude za njegovo dobro. Zato, kada pišem, zamišljam na koji način bi priča mogla da se završi - da postoji nada. A, kraj jednoj takvoj priči daće ona osoba koja čita knjigu, jer su interpretacije uvijek različite.
ANALITIKA: Da li je isti slučaj i sa televizijskim programima?
MOĆA: Televizijski program je nešto što nastaje od priča običnih ljudi, koje svakodnevno srećemo. On je realniji, dok je knjiga više poput sna. I to je ono što nas takođe zabavlja.
ANALITIKA: A da li je takva televizijska zabava interesantnija od one koja se može naći u knjigama?
MOĆA: Sve su to različiti trenuci... Jedna osoba može biti ganuta, preplavljena osjećanjima zbog onoga što na TV-u vidi da se dešava u stvarnom životu. Kada je riječ o knjizi, potrebno je posegnuti duboko unutar sebe. Dok gledate neku emisiju, posmatrate jednu nepoznatu osobu; kada čitate knjigu, posmatrate sebe. Jer, tada se život vas, kao čitaoca, miješa sa onim što čitate. Kada gledate emisiju, takvi događaji su daleko od vas.
ANALITIKA: Da li danas svijetu treba više dobrih TV programa ili više dobrih knjiga?
MOĆA: Vjerujem da nam uvijek treba nešto dobro: dobar film, dobra emisija, dobra knjiga. Sve su to stvari koje vas mogu zabaviti, dotaći. Ali, najbolji dio u tome je to što će vas svaki dobar film, emisija, knjiga navesti da razmišljate. Svako u jednom trenutku zastane i osvrne se; zapita se što se dešava, kuda ide, kakav odnos ima sa svojim partnerom, suprugom, djecom. I bitno je da ne zaboravimo povremeno da zastanemo.
K.J.
