Nije trebalo mnogo upravi i sveštenstvu Mitropolije crnogorsko-primorske SPC da započnu radove na ostrvu Beška, nakon što su, uz pomoć policije, u februaru 2002. godine protjerani predstavnici Crnogorske pravoslavne crkve. Ovoga puta, policija je vrlo blagonaklono gledala na nove pregaoce i „zemljoposjednike“, a Vojska Jugoslavije je, podsjetimo, dopremila helikopterom i dva metalna kontejnera za smještaj sveštenstva i radnika, koji su poslužili kao baza svih neimarskih poduhvata.
Od februara do početka ljeta 2002. godine skoro da nije bilo mirnog sna direktoru Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Čedomiru Markoviću. Nakon ulaska Mitropolije na ostrvo Beška, Marković je poslije nekoliko mjeseci shvatio da se obistinjuju njegove najcrnje slutnje, koje je u pismu februara 2002. saopštio ministru kulture Branimiru Popoviću – da se „ovaj značajan spomenik kulture ishitrenim građevinskim zahvatima ne devastira“. Hitro i brzo, zaista, neimari Mitropolije uspjeli su da od prve polovine februara do juna 2002. godine započnu opsežne građevinske radove i najprije sagrade „objekat na sprat od tvrdog materijala, sa betonskim krovom, dimenzija u osnovi 8,40 x 7,90 metara.“ (Izvještaj stručne komisije od 28. juna 2002. godine).
AMFILOHIJEVO PISMO
Ubrzo je Repulički zavod za zaštitu spomenika kulture donio Rješenje kojim se Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, kao investitoru, nalaže da „odmah obustavi dalje radove na izgradnji novog objekta (konaka) na kompleksu Manastira Beška – i da u roku od 120 dana od dana prijema Rješenja dovede kompleks Manastira u prvobitno stanje“. Ovo je posebno razljutilo mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića. On je u otvorenom pismu Čedomiru Markoviću, od 9. avgusta 2002. godine, kroz sedam tačaka maltene trasirao čitav budući odnos Mitropolije prema sakralnoj kulturnoj baštini Crne Gore.
Faksimil prve stranice pisma, koje je Amfilohije uputio Zavodu
"Mitropolija crnogorsko-primorska dobila je u posljednje vrijeme, počevši od prije nekoliko godina, niz rješenja, sa vašim potpisom, kojima se ova najstarija ustanova Crne Gore stavlja na optuženičku klupu i proglašava za ustanovu koja „ruši i devastira“ kulturno i spomeničko blago Crne Gore. Te optužbe i policijske naredbe došle su do svog vrhunca u vaša četiri posljednja Rješenja od jula 2002. godine koja se odnose na četiri manastira na Skadarskom jezeru (Moračnik, Beška, Starčevo, Kom), kojima se traži maltene rušenje svega što je urađeno na obnovi ovih svetinja i „dovođenje manastirskog kompleksa u prvobitno stanje“", počinje Amfilohije svoje podugačko pismo, u avgustu 2002.
Svaki častan i razuman čovjek, kako je rekao, zna da je sve „ono što vi nazivate spomenicima kulture radila Crkva sa svojim krštenim vladarima i narodom, prvenstveno radi kulta – bogusluženja, sabranja i prosvećivanja naroda istinom, ljepotom, dobrotom i 'svjetlošću bogopoznanja'“.
"Takođe je svakome jasno, a to potvrđuje starija i novija istorija, kad god se ti „spomenici kulture“ odvoje od svoje prvobitne namjene i funkcije oni postaju mrtvačnice osuđene neminovno na propast. Crkva je ne samo gradila nego i čuvala i obnavljala kroz vjekove svoje svetinje, ugrađujući u njih ljubav i kosti čitavih pokoljenja, koja su ih svojom krvlju branila. Ona i danas to isto radi. Otuda, proglašavati one koji su svoje glave položili na trupinu radi svetinja i koji u njih ugrađuju svoju mladost, život i sve što znaju – za „devastatore“, a one kojima je to mrtvi spomenik i prosti izvor prihoda – za njihove jedine zaštitnike i brižnike – predstavlja, najblaže rečeno, lažljivu sliku i obmanjivanje sebe i drugih", piše Amfilohije.
BEZBOŽNI SISTEM
Sve te pokušaje Zavoda da radi svoj posao, Amfilohije naziva „lažnom predstavom i obmanom“ i Markoviću poručuje da je to „nesumnjivo izdanak i relikt nedavne prošlosti bezbožnog sistema koji je iznjedrio 'zavode za zaštitu spomenika' ovakvog duha.“ Prema njegovim riječima, pošto su Crkva i vjera bili osuđeni na uništenje i iščeznuće, to su ustanove ovakve vrste trebale da ih nadomjeste.
"Pošto kulta više neće biti, saglasno marksizmu, potrebni su zaštitnici i čuvari obezbožene kulture kao jedine vrijednosti ljudske. No, šta da radimo, gospodine Markoviću? Proroštvo se pokazalo lažno, Crkva i vjera su se vratile na široka vrata u svim bivšim komunističkim zemljama! I namjesto da se vaš Zavod, kao što to čine mnoge druge društvene ustanove, promijeni nabolje, on ostaje, nažalost, zarobljenik jedne propale ideologije i njenog shvatanja kulture i kulturnih vrijednosti, uvijek spremniji da služi sitno sopstveničkim interesima, partijama i vlastodršcima nego li struci, pokušavajući da i dalje nameće prokrustovsku mrtvačku košulju vječno živom, dinamičnom i stvaralačkom organizmu Crkve", piše Amfilohije.
Bespravno podignuti konak na manastirskom kompleksu Beška, 2002. godine
On ističe da „Crkva nikada nije zanemarila, pa ni danas to ne čini, struku i stručne ljude.“
"To potvrđuje i činjenica da je najtrajnije upravo ono što je ona radila i najljepše ono što je oslikano kroz vjekove u njenim hramovima. Vjerujem da ćete priznati, gospodine Markoviću, da je i Mitropolija crnogorsko-primorska kako ranije tako i posljednje decenije, u više mahova tražila stručnu pomoć od Zavoda u želji da uspostavi zdravu saradnju sa ovom ustanovom. Nažalost, Mitropolija je vremenom sve više gubila i gubi povjerenje upravo u stručnost, u stav prema kulturi kao i način ponašanja prema Crkvi i dobronamjernost Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Uz svo poštovanje prema časnim i vrijednim ljudima u Zavodu, Zavod danas, po svojoj strukturi, mentalitetu, nedostatku istinskih stručnjaka, odnosu prema kulturi i Crkvi, načinu obavljanja svojih dužnosti, po svojoj upravi – liči na ovcu koja ima lijepo zvanje i prizvanje, koja lijepo bleji ali malo mlijeka daje", piše Amfilohije.
Mitropolija je, kako ističe, skretala pažnju na to ne jednom resornim ministrima kulture. No, pošto nije bilo nikakve promjene ni u Zavodu ni u odnosu resornog ministarstva prema Zavodu, Mitropolija je, prema riječima Amfilohija, bila primorana „u posljednje vrijeme da u nekim slučajevima traži drugdje stručnu pomoć, nekad uz saglasnost Zavoda a nekad i bez nje.“
"S obzirom, međutim, na gore navedene razloge, a posebno na vlastodržačka „rješenja“ direktora Markovića u kojima se odnosi prema Mitropoliji crnogorsko-primorskoj kao prema sebi potčinjenom uslužnom servisu, od sada pa ubuduće Mitropolija i druge eparhije na tlu Crne Gore, sve više će se obraćati drugim stručnim službama za pomoć pri obnovi hramova i manastira. U toku je organizovanje i stručne službe pri Mitropoliji", piše Amfilohije.
Faksimil prve stranice Rješenja kojom se nalaže obustava radova na Beški
Markoviću je „stavio do znanja“ da će Mitropolija „zvanično obavijestiti sve uprave manastira hramova i crkvenih opština da ubuduće bez pismenog odobrenja Mitropolije, odnosno Eparhije budimljansko-nikšićke i drugih eparhija, neće biti dozvoljeno bilo kakvo miješanje Zavoda u poslove i vlasništvo Crkve, ugrožavanje njene imovine i elementarnih vjerskih prava zakonom zagarantovanih.“
VRAĆANJE KOZE
U pismu Amfilohije posebno apostrofira zahtjev Zavoda za „dovođenje kompleksa manastira u prvobitno stanje, u roku od 120 dana.“
"To bi u stvari značilo sljedeće: vraćanje u hramove na Skadarskom jezeru gomile kozijeg đubreta iznad koljena, ponovno razbijanje vrata i prozora na njima i razotkrivanje njihovih krovova, vraćanje mrtve ucrvljane koze na grob Božidara Vukovića... Dovođenje u „prvobitno stanje“ zaraslosti u šiprag i draču znači – progon kaluđera iz manastira koji su im se vratili poslije trista godina pustoši, skrnavljenja i napuštenosti da bi ih gradili i obnavljali i sebe u njih ugrađivali. Znači vratiti goveda dodoška i balege na grobove Crnojevića Komskog manastira, vratiti smetlište u Obodski manastir, pretvoriti kuću Svetog Petra u Rijeci Crnojevića u jazbinu kartaroša i pijanica...", piše Amfilohije.
On dalje nastavlja da bi vraćanje u „prvobitno stanje“ značilo da se „obnovljeni i oživjeli manastir Duljevo ponovno pretvori u razvalinu.“
Crkva Sv. Đorđa prije konzervatorskih radova 1966. godine
"Obnovljene i poslije 163 godine vaskrsnute manastire Podmaine i Stanjeviće povratiti u pustopoline u kojima se legu zmije i akrepi. To isto učiniti sa decenijama zapustjelim i zapuštenim a sada obnovljenim Manastirom Dugom Moračkom, Ždrebaonikom, Bijelom, Podmalinskom, Manastirom Majstorovinom, Voljavcem, Đurđevim Stupovima, Kosijerevom, Manastirom Miholjskom Prevlakom, Žanjicom, Dobrskom Ćelijom... Nije vam zasmetalo što je Manastir Župa Nikšićka godinama služio za bludilište, bircuz i kockarnicu, ali vam je zasmetalo što su u njega došle čestite i obrazovane djevojke koje ga obnavljaju za častan hrišćanski život i pretvaraju u najznačajniji duhovni i kulturni centar nikšićke oblasti, nesebično ugrađujući svoju mladost i umijeće u ovu svetinju. Tako bi trebalo ponovo pretvoriti u štale i ruševine stotine hramova koje je Mitropolija obnavljala i obnovila sa narodom posljednju deceniju velike siromaštine, a koji su došli u takvo stanje u vremenu kada je Zavod i njegovi mudri mentori vodio glavnu riječ o „zaštiti kulturnih spomenika“", piše Amfilohije.
Pred kraj pisma Markoviću, Amfilohije je za njega imao i nekoliko pitanja, prije svega - čijim „rješenjem“ je srušen najstariji hram Sv. Petra Cetinjskog na Lovćenu i pogaženo zavještanje vladike Rada, te ko je „dozvolio 'rješenjem' da se u sklopu Njegoševe Biljarde sagradi ono ruglo od stakla i čelika?“
"Ko je dozvolio da se u jezgru Cetinja postavi betonski tunel koji srce prestonog grada rascijepa na pola? Ko je odobrio svojim potpisom da se najznačajniji arheološki rimski lokalitet u Budvi uništi radi gradnje hotela po nalogu ondašnjih vlastodržaca? Da li vi stvarno želite i tražite da se prinudno vrate manastiri na Skadarskom jezeru u „prethodno stanje“, a to znači u stanje u koje ste vi doveli recimo Prečistu Krajinsku pretvorenu u smetlište a njen pirg u bazen za žabe? Smeta vam obnova Vlaške crkve a ne smeta kao ustanovi koja je prizvana da štiti i njeguje kulturu – najnovije bijenalno pretvaranje kraljevskog Cetinja u „umjetničke“ štenare, predvorja kraljevog dvora u umjetničku „volovodicu“ i druge postmodernističke skarednosti koje ponižavaju ovaj drevni grad a njegove žitelje svode na nivo primitivnih afričkih domoradaca koje kao neznalice treba vaspitavati takvim „dometima“ moderne umjetnosti", piše Amfilohije.
Markovića je još upitao „kako to da ste na Beški vidjeli i odmah na smrt osudili novosagrađenu zgradicu koja će poslužiti za obnovu ničim nedirnutog manastirskog kompleksa, a nijeste primijetili srušeni zvonik na hramu Bogorodice i očajno stanje u kome se nalaze oba hrama?“
"Utoliko prije što je Mitropolija prije nekoliko mjeseci molila Ministarstvo kulture, a to znači vašu službu, da se pod hitno obnovi srušeni zvonik. Da li je ovo Rješenje odgovor Vaš i Vašeg ministarstva i briga o zaštiti spomenika kulture?! Ili je na tu molbenicu odgovor bio, uz vašu dozvolu kako je tvrđeno i nikad demantovano građenje brvnare na Beški od strane ni od koga ovlašćene grupe besprizornika koji sebe proglašavaju za CPC?", piše Amfilohije.
ĐE SU KOSTI
Amfilohije je Markovića upitao i „u kome podrumu cetinjske opštine decenijama držite davno izvađene kosti Ivana Crnojevića, pa su kustosi primorani da obmanjuju narod kako je on pohranjen na Ćipuru ispod ploče sa njegovim imenom?“
"Gdje su kosti Božidara Vukovića sa Starčeva, Jelene Balšić sa Beške i mnogih drugih koje je Zavod iskopao pa ih odnio u muzejske škafove (ili ko zna gdje drugo!). Zar smo do toga dna nečovječnosti dospjeli da je za vas važnije da li je neki kaluđer ugradio po neki kamen ne po vašem ukusu nego li svetinja ljudske kosti i ljudskog groba, nečega najsvetijeg u svim civilizacijama do danas, i kod svih naroda, od najprostijih do najozbrazovanijih? Ako je i od obezboženog nihilizma i antihumanizma – mnogo je", piše Amfilohije.
On zaključuje da Zavod, ili neko na osnovu „rješenja“ Zavoda, može da ruši sve sagrađeno i obnovljeno ne samo na Skadarskom jezeru nego širom Crne Gore.
Crkva Sv. Đorđa poslije konzervatorskih radova 1966. godine
"Samo pritom jedno budite sigurni: svaki takav čin neće biti ni kultura ni zaštita kulture, nego nastavak bezbožnog i antihumanističkog rušilaštva druge polovine 20. vijeka i znak nasilja nad elementarnim vjerskim i ljudskim pravima. Pri tome ako država ima novca da i dalje drži na svojoj grbači ovakve i slične parazite u šta se nažalost po svemu sudeći pretvorio Zavod za zaštitu spomenika kulture – to je njena odgovornost i problem. Crkva, međutim, sa punom odgovornošću izjavljuje: Poštujući državu i njene organe, uvijek spremna na časnu saradnju, ne pristaje da bude prirepak, jedne, ma koje nekrofilske ustanove koja svojim paganskim duhom i sitnošićardžijskim nastrojenjem prijeti svjesno ili nesvjesno da sadašnjost i budućnost, tj. sveukupnu ljudsku kulturu liši živog života istorijsko-živonosnog. Predanja, a prošlost pretvori u mrtvi okamenjeni fosil kromanjonskog čovjeka. Utemeljena na Hristovoj istini: „Gle, sve čini novim“, Crkva sve što je staro čuva ne kao fosil već kao žilu kucavicu sadašnjeg i budućeg života i čuvajući obnavlja i obogaćuje novinom, vječnim dinamizmom i stvaralaštvom", zaključio je u pismu Amfilohije.
Ovo njegovo pismo u prilično skraćenom obliku prenijeli su svi crnogorski štampani mediji. Nije bilo reakcije ni države, ni stručne javnosti.
(nastaviće se)
Drastično narušavanje spomeničke cjeline i grubo kršenje Zakona
U obrazloženju Rješenja, kojim se od Mitropolije tražilo da obustavi radove i manastirski kompleks Beška vrati u prvobitno stanje, konstatovano je da je stručna komisija 28. juna 2002. utvrdila kako je na temeljnim ostacima jedne manje pravougaone zgrade izgrađen objekat na sprat od tvrdog materijala sa betonskim krovom, dimenzija u osnovi 8,40 x 7,90 m.
"Novoizgrađeni objekat svojom veličinom, položajem, izgledom i materijalom od koga je izgrađen (blok opeka i betonski konstruktivni elementi), drastično narušava ambijentalne i spomeničke vrijednosti kompleksa, remeteći njegov prvobitni izgled. Budući da je Mitropolija crnogorsko-primorska navedene građevinske radove izvela, odnosno izvodi bez prethodne saglasnosti ovog Zavoda, te da je drastično narušila provobitni izgled spomeničke cjeline i time grubo prekršila odredbe Zakona o zaštiti spomenika kulture, odlučeno je da se dalji radovi na devastaciji ovog spomenika kulture obustave i da se objekat dovede u prvobitno stanje o trošku investitora", navodi se u Rješenju.
Radovi prijavljeni kad je zgrada već bila završena
U „Informaciji o izvršenom uvidu u stanje spomenika kulture na goricama Skadarskog jezera i preduzetim mjerama“, od 2. jula 2002. godine, direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture Čedomir Marković začudio se kako su organi Nacionalnog parka „Skadarsko jezero“ tek 12. juna 2002. prijavili Zavodu radove na manastirskom kompleksu Beška, budući da su ti radovi počeli krajem februara iste godine.
"Ovoliko kašnjenje učinilo je da je predmetni objekat danas gotovo završen i da tek sada treba da uslijedi rješenje o zabrani dalje gradnje sa nalogom da se kompleks vrati u pređašnje stanje, što dovodi u sumnju njegovo krajnje izvršenje", zapisao je Marković.
Državni vrh upoznat sa pismom Amfilohija, izostala javna reakcija
Nakon što je mitropolit Amfilohije uputio pismo Čedomiru Markoviću, koje je u dokumentacionoj službi današnje Uprave za zaštitu kulturnih dobara okarakterisano i kao „početak Amfilohijevog uzdizanja nad Crnom Gorom“, Marković je isto pismo u avgustu 2002. godine proslijedio i predsjedniku republike Milu Đukanoviću, premijeru Filipu Vujanoviću i ministru kulture Branimiru Popoviću.
Faksimil pisma Čedomira Markovića, koje je uputio predsjedniku Milu Đukanoviću
"Slobodan sam da Vam kao dopunu ranije dostavljenih informacija dostavim i kopiju pisma mitropolita crnogrosko-primorskog, gospodina Amfilohija, upućenog ovom Zavodu i apostrofiranog na moje ime, u kome je iznijet niz neargumentovanih optužbi na račun rada Zavoda i njegovih ljudi, na njihovu nedovoljnu stručnost i njihovo dosadašnje destruktivno ponašanje u očuvanju sakralnih spomenika kulture, što će vjerujem, još dublje produbiti nastale nesporazume", zapisao je Marković u zvaničnom pismu predsjedniku Đukanoviću.
Dodao je da posebno brine prijetnja mitropolita koja se, kako je rekao, već i ostvaruje, da će biti zabranjen pristup stručnjacima Zavoda svim hramovima u Crnoj Gori, što znači da će se time onemogućiti vršenje osnovih poslova iz domena zaštite spomenika kulture, budući da je više od 70 posto zaštićenih spomenika sakralnog karaktera.
"Nemajući pred sobom realnih mogućnosti da se Zavod sam izbori u prevazilaženju nastalih nesporazuma, a imajući pri tom na umu nespornu činjenicu da se ovakvim djelovanjem Mitropolije nanosi nenadoknadiva šteta kulturnoj baštini Crne Gore, još jednom vas molim da se vašim autoritetom zauzmete za očuvanje spomeničke baštine koja počiva na poštovanju Zakona i stručnih načela", zapisao je Marković u pismu Đukanoviću.
Ni Đukanović, ni Vujanović, ni Popović javno nijesu reagovali na Amfilohijevo pismo, te je Marković morao to sam da uradi.
U sjutrašnjem, četvrtom, nastavku serijala u Pobjedi čitajte:
•Kakav je bio domet rješenja o obustavljanju nelegalnih radova i vraćanju narušenih integriteta spomenika kulture u prvobitno stanje
•Na koji način je Čedomir Marković odgovorio na brojne optužbe i kvalifikacije koje je mitropolit Amfilohije uputio zaposlenima u Zavodu
•Što je bilo sa dogovorom oko radova na sanaciji Vlaške crkve na Cetinju
•Kako je došlo do toga da se Mitropoliji odjednom ne dopadne estetika završnih nelegalnih radova za koje je sama odgovorna
•Kakvim građevinskim radovima se zanimao kaluđer u Manastiru Starčevo
•Što se dogodilo sa kostima Ivana Crnojevića, a ko je odgovoran za razaranje grobova i rasturanje kostiju vojvode Mirka Petrovića i knjaza Danila u Crkvi Rođenja Bogorodice
