Juče je dodatno abdicirala i ministarka za evropske integracije Jovana Marović, potpredsjednica vlade i štetočinske interesne grupice poznate pod imenom Ura, što vjerovatno otvara novu stranicu Abazovićevog potpunog političkog potonuća, nakon svih šansi koje su mu (istina, neopravdano) pružene da učini stvari kojima bi se kvalifikovao za istorijski zapaženog premijera. Zbog svih nepočinstava koje je počinio, međutim, on će u istoriju biti upisan tek kao izdajnik svoje države i izmećar tuđim interesima, kao potpisnik sramnog tzv, temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije, trovač građana sa crnogorskim zastavama na Cetinju i u Nikšiću, kočničar evropskih integracija i promoter Vučićevog kvarnog projekta zvanog „Otvoreni Balkan“, te vrlo frekventni nemoralni politički preletač u raznim parlamentarnim većinama.
Dritanovo imbecilno uputstvo đacima koji se ovih dana smrzavaju u učionicama „da se obrate onima koji su kreirali budžet za 2022. godinu i nijesu predvidjeli grijanje škola“, posljednji je dokaz da mu je hitno potrebna pomoć nekakvog mentalnog higijeničara. Jer, đe i kako da đaci nađu Spajića, Milatovića i Vesnu Bratić koju ni sudovi ne mogu da uhvate? I šta će i ako ih pronađu?
Zaboravio je pri tom da je i on kao Zdravkov potpredsjenik dao svoj veliki doprinos u „kreiranju“ tog budđeta, ali i da je njegova smijenjena vlada prije mjesec i nešto uradila rebalans budžeta i – opet nema para za grijanje đaka. Vrhunac Dritanove ironije je što ovih dana njegova Ura upravo sa onima „koji su kreirali budžet za 2022. godinu“ pregovara o formiranju nove vlasti u Podgorici, pripremajući tako novu besprizornu preletačku epizodu.
Dodatnom srozavanju ionako urušenog ugleda odlazeće vlade dao je ovih dana i njen potpredsjednik Vladimir Joković, lider ispodcenzusne Socijalističke narodne partije. On je, kao iskusni električar, u kratkom razmaku napravio dva-tri ozbiljna kurcšlusa. Prvo je izvalio kako „je Ustavni sud do sad bio njhov, a sad treba da bude malo naš“, a onda je, istog dana kad je Evropski parlament usvojio rezoluciju kojom poziva na „ozbiljne rezerve prema inicijativi Otvorenog Balkana“, bio eksplicitan da je „Otvoreni Balkan“, kao i tzv. temeljni ugovor sa Crkvom Srbije, njegov prioritet i da će ova vlada da potpiše neki pristupni akt tom projektu koji, u suštini, predstavlja perfidni pokušaj relizacije velikosrpskog projekta zvanog „Srpski svet“.
Dodao je Joković, potom, da očekuje „renesansu“ SNP-a na nekim narednim izborima. Imajući u vidu, međutim, da je renesansa jedno od najkreativnijih civilizacijskih razdoblja u Evropi, koje je donijelo preokret u nauci, filozofiji, književnosti i slikarstvu, te oslobađanje od srednjovjekovnih teokratskih i klerikalnih stega, teško da će Joković, dragovoljni sužanj srpskih pravoslavnih popova, povesti svoju partiju tim putem. No, što zna električar šta je renesansa ili rokoko…
Apsurno je i to u šta nam se pretvorila Skupština. Incident sa predstavnicima Agencije za sprečavanje korupcije najbolje odslikava sumornu i primitivnu atmosferu koja se tamo skoro svakodnevno produkuje. Momčilo Radulović i Jelena Perović, naime, demonstrativno su napustili sjednicu nakon što ih je brutano izvrijeđao poslanik Branko Radulović, svodeći raspravu na ličnu ravan. Umiješala se i potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak koja je upozorila, ne poslanika Radulovića, već predstavnike ASK-a „da svojim ponašanjem pokazuju da nisu spremni za onaj…“ Bošnjak je, valjda, htjela da naglasi vlastiti model demokratskog kapaciteta koji uvijek uključuje „spremnost za onaj…“, posebno kad je u pitanju poslanik prof. Branko Radulović.
U istom tom parlamentu poslanica Ure Božena Jelušić zaveslala je u novu narativnu epizodu u raspravi o popisu. Pored ostalog, rekla je kako je „savršeno moguće da će doći do politizacije rezultata“ tog popisa. No, pogodite kako će ona glasati! Vjerovatno kao i onda kad je rekla da „nije dobro mijenjati Ustav zakonima, ali je neophodno“…
Milune neđelje, u obilju apsurda i kontradiktornosti koje nas prate u posljednje dvije godine, imali smo i pokušaj peglanja i spinovanja skandaloznog BIRN-ovog „mapiranja ekstremistau Crnoj Gori“ i to, naravno, na TV „Vijesti“. Suvišno je sav taj medijski glib ozbiljno komentarisati, već je možda bolje preporučiti menadžmentu i uredništvu ove regionalne asocijacije da, po njihovoj „metodologiji“, među „ekstremiste“ moglu slobodno naknadno da uvrste crnogorsku žensku rukometnu reprezentaciju, koja je na Evropskom prvenstvu osvojila bronzanu medalju, a posebno njenu kapitenku Jovanku Radičević, koja voli da pjeva crnogorsku himnu, da uzdigne crnogorsku zastavu i ponosnio nosi crnogorski grb na grudima. Ultra ekstremistkinja, po kriterijumu BIRN-a i njegovih „istraživača“!
Ili vi, možda, mislite drugačije…
