Kolaž

Sahranjena s oružjem

Arheolozi u Mađarskoj pronašli grobnicu ratnice iz 10. vijeka

Istoričari i arheolozi dugo raspravljaju o ulozi žena u srednjovjekovnom ratovanju. Dok su muškarci često prikazivani kao ratnici, povremeno su se pojavljivali dokazi o ženama sahranjenim s oružjem, što je izazivalo kontroverze i debate. Novo arheološko otkriće u Mađarskoj baca svjetlo na ovu temu.

Arheolozi u Mađarskoj pronašli grobnicu ratnice iz 10. vijeka Foto: Klix.ba
Portal AnalitikaIzvor

Arheolozi su uspješno identifikovali prvu poznatu žensku grobnicu s oružjem iz 10. vijeka u Karpatskom basenu u Mađarskoj.

Istraživači su koristili rigorozan pristup kombinujući morfološke i genetske analize, kako bi potvrdili pol skeletnih ostataka.

"Naši nalazi podržavaju identifikaciju ovog slučaja kao prvog poznatog sahranjivanja žene s oružjem iz 10. vijeka u Karpatskom basenu", navodi se u istraživanju, prenosi Klix.ba.

Osoba označena kao SH-63 je otkrivena na groblju Sárrétudvari–Hízóföld u Mađarskoj. Ovo groblje je najveće svoje vrste u zemlji. Poznato je po velikom broju ukopa s oružjem i opremom za jahanje. Ovaj period u Mađarskoj obilježilo je "osvajanje domovine", period kada su strijelci na konjima igrali ključnu ulogu u ratovanju širom Evrope.

Istraživači su pronašli unikatne predmete uz SH-63. Uprkos nedostatku "bogatih" predmeta, sadržaj sahrane je bio prepoznatljiv.

Ukopi muškaraca na ovom groblju obično su uključivali funkcionalne predmete poput nakita, odjevnih dodataka i alata, ali i oružje s posebnim naglaskom na opremu za streličarstvo. Oprema za jahanje je također bila uobičajena. Nasuprot tome, ženski ukopi su češće sadržavali i ukrasne predmete, dok su alati rijetki.

Grobni artefakti vezani za SH-63 su kombinacija predmeta koji se tipično nalaze u muškim i ženskim grobnicama, a riječ je o nakitu i dodacima za odjeću. Sve u svemu, predmeti su bili relativno jednostavni u odnosu na ostale grobnice na groblju. Pronađen je srebrni prsten za kosu, perle, vrh strijele koja probija oklop, dijelovi tobolca i zaštitna pločicu luka.

Po samim ostacima skeleta teško je utvrditi pol, međutim, naučna analiza, uključujući morfološka i genetska testiranja, može pomoći da seon potvrdi. U ovom slučaju su analiza lobanje i genetski markeri različitih dijelova tijela potvrdili da ostaci pripadaju ženi.

Loše stanje skeleta je otežalo proces utvrđivanja starosne dobi u vrijeme smrti, stasa i zdravstvenog stanja, međutim, nakon velikih napora, pronađeni su određeni znakovi osteoporoze. Ova bolest kostiju je češća kod starijih žena, što dodatno podržava određivanje pola.

Pronađeni su i dokazi tri velike povrede te promjena u morfologiji zglobova, što ukazuje na život s fizičkim poteškoćama i borbu. Skelet sadrži i promjene u područjima spajanja kostiju i mišića.

Ove uočene promjene su slične onima koje su pronađene u drugim grobnicama, a koje sadrže oružje i/ili opremu za jahanje, što sugeriše da je ova žena možda živjela fizički aktivnijim životom, a potencijalno i bila uključena u borbene ili konjičke aktivnosti.

Istraživanje je objavljeno u časopisu PLOS One.

Portal Analitika