Stvari su, po običaju, jednostavne u suštini.
Kampanja za izbore na Cetinju – bar kada se radi o partijama tzv. suverenističkog bloka – bila je zasnovana na belvederskim i cetinjskim događajima iz septembra 2021. Na građanskom otporu, hrabrosti i ponosu, dakle. Na potvrđenoj istorijskoj vertikali slobodarskog Belvedera i Cetinja, grada-heroja.
Te generalne i, za crnogorsku istoriju i savremenost, kapitalne teme i situacije, su, po okončanju izbora i po isteku vremena zakonom predviđenog za konstituisanje lokalne vlasti, dobile lokalni i provincijalni karakter.
Ko će đe da (za)sjedne na Cetinju – nije od životnog interesa za bilo koga u Crnoj Gori, ma koliko se to činilo neposrednim akterima, pa još sa funkcijama na dohvat ruke. Suzavac je davno iščilio, a (tuđe) rane od gumenih metaka sada manje bole.
Reakcije političke i ukupne javnosti na neuspjeh (ili: na predvidljivo finale) igre “gluvih telefona” između starih političkih partnera – DPS i SDP – su, razumljivo, dramatične – u rasponu do katastrofičnih. Nikakvo čudo – o Cetinju je riječ! Mada, da se radi i o Andrijevici (dozvolićete autoru zeru lokal-patriotizma) stvari bi bile jednako ozbiljne.
Za Cetinje nam posebno nije drago kada se valja u palanačkom duhu, jer mu to, u našem crnogorskom romantičnom ponosu, ne pripada. (Drugo je pitanje, naravno, da li i Cetinje može pobjeći od opšte degradacije i narodnjačkog nazadovanja politike u Crnoj Gori.)
Značaj cetinjskog političkog problema crnogorskih dimenzija nameće razložnost, a ova, pak, zahtijeva jasnoću i direktnost u iskazu.
Prvo, lokalne partijske vođe ne bi mogle da donesu tako značajne i (ipak, za generalnu javnost)) iznenađujuće odluke bez znanja, instrukcije i/ili saglasnosti partijske centrale. SDP vođstvo je donijelo pogrešnu odluku. Nije im prvi put, kada se radi o opštinskim izborima i o konstituisanju lokalnih vlasti.
Drugo, i u prošlosti su takve odluke SDP ugrožavale rejting partije koja je s mukom preživjela ozbiljne sopstvene greške iz perioda 2012-2016. Samo su dobri nastupi (u kampanji za predsjedničke izbore i u Skupštini) Draginje Vuksanović-Stanković i Raška Konjevića (Skupština) vratila SDP-u povjerenje ranijih simpatizera (kao i na Cetinju, uostalom). Sada se i to učinilo upitnim.
Treće, DPS je veće greške napravio prije samih izbora, tokom kampanje, a samo djelimično i uslovno tokom pregovora. DPS nije otvorio svoju listu za građane, tj. učinio je to u mnogo manjoj mjeri nego što je to bio slučaj u predizbornom nastupu SDP. Zato je SDP nastupao kao da je dobio izbore i kao da ih je DPS izgubio, što je nije cijela istina, mada su neki elementi (čitaj: procenti) nepobitni.
Ipak –obje partije su propustile da utvrde da su izbori na Cetinju ubjedljivo dobijeni. Ali, ko bi se sjetio tebelvederske većine– i to još na Cetinju! Te se ironične opaske ne možemo odreći.
Četvrto – i vjerovatno najvažnije – “crnogorski blok” nije propao – jer ga nije ni bilo. To treba da shvatimo.Ništa nije izgubljeno, nego se i daljepropuštaju šanseitroši se vrijemeda se učini ono što je neophodno: da se ujedine sve građanske, demokratske, suverenističke i sekularne političke snage i grupacije. To je danas potrebno Crnoj Gori, a ne plitko-površna prepucavanja lokalnih političara koji svojih deset ili petnaest minuta slave (tj. “slave”) ispunjavaju galamom i prozivkom intelektualaca(?!), na primjer.
Nema, dakle, potrebe za kuknjavom i naricanjem. Dramatizacija može biti korisna kao sredstvo agitacije, ali ne pomaže u sagledavanju uzroka i posljedica najnovijeg dešavanja na Cetinju.
SDP nije “izdao”. Ta se operacija može zvati raznim imenima, ali da se ne iscrpljujemo u semantici i rječničkim finesama. Potezima te partije nedostaje strateško promišljanje i obzir prema opštim crnogorskim interesima. To je definicija – u ovom trenutku.
Eventualni povratak SDP u matricu koja je prepolovila nekadašnju jedinstvenu socijaldemokratsku stranku i ugrozila njen kredibilitet bi, ipak, bio neočekivan. Ono što je već sada nesumnjivo neočekivano i, svakako, manje ozbiljno od potrebe istorijskog trenutka, jeste uvjerenje da egzibicije sa podrškom URA i Demokrata, uz likovanje nad “poraženim” DPS-om mogu biti dobra uvertira za političke izazove i konfrontacije koje očekuju Crnu Goru. Sujete sadašnjih i bivših lidera nisu bitne. Nisu to nikada ni bile.
Da se sapunska opereta na Cetinju desila poslije konstituisanja nove manjinske vlade i poslije neuspješnog pokušaja Crvenih Kravata i svježe odlikovanog Demokratskog fronta da, citiramo, “blokiraju Crnu Goru” – ni po jada! Ovako, cetinjski epizodisti kvare procese i vrijednosti mnogo važnije od njihovih projektovanih lokalnih mandata.
Zato je njihova rabota istorijski neozbiljna. Uostalom, dobili su čestitke koje im to zorno pokazuju. Nema potrebe da se ljute na intelektualce, već treba da dobro razmisle o narednim potezima.
I na Cetinju, i u Crnoj Gori.
