Zajedničko je svima njima da su im usta puna „prezumpcije nevinosti“, no zatim na scenu stupa famozno ALI! Iza tog ALI sve je dozvoljeno, uglavnom više niko ne vodi računa o pretpostavci nevinosti, plasiraju se razne teorije zavjere iz pouzdanih izvora bliskih nekome, selektivno se dosoljavaju ili minimiziraju „krivice“ involviranih. Ima i onih koji se brinu da jedna afera „ne prekrije“ drugu, odnosno da ne izgubi primat na javnoj sceni, dok ostale guraju pod tepih.
Pri tome je dobra stvar što svaki neostrašćeni čitalac, slušalac ili gledalac lako može da uoči ko je od gore pomenutih više sklon jednoj, a manje drugoj ili trećoj aferi, odnosno da li je navijač bivše vlasti, bivše bivše vlasti ili, na kraju, aktuelne vlasti sazdanoj i od bivše, i od bivše bivše vlasti. Jeste malo komplikovano, ali je tim zanimjivije.
Trenutno su među top tri afera Medenica, afera Petar Lazović/Ljubo Milović i afera Petar Knežević. Može slobodno i drugim redoslijedom. Za aferu Medenica navijaju oni što su protiv bivše bivše vlasti, za aferu Lazović/Milović su oni što su takođe protiv bivše bivše vlasti, ali djelimično i protiv bivše vlasti, a protivnici bivše i dijela aktuelne vlasti trude se da u prvi plan izguraju aferu P. Knežević. Zajedničko za sve tri afere je sumnja da su se državni službenici, višeg ili nižeg ranga, družili ili imali zajedničke dilove sa kriminalnim grupama, tako da su za objektivnog posmatrača one „ravnopravne“. Mada, ako ćemo pravo, u slučajevima Medenica i Lazović/Milović , prema preliminarnim saznanjima riječ je o „zloupotrebama službenog položaja“ i „protivpravnom sticanju imovine“, što je, je li, uobičajena praksa u korupcionaškim aferama širom svijeta, dok kod Petra Đokovića imamo sumnju u specifičnu spregu policije i kriminalnih grupa u „rašćerivanju barge“ na Cetinju, odnosno Belvederu i to za džabe, uz pomoć suzavca, šok bombi i gumenih metaka.
Istina, nije baš za džabe, jer bivši premijer je Petra Kneževića nagradio nakon uspješne akcije „rašćerivanja bagre“, ali to mu može biti samo minus jer koga nagradi Zdravko Krivokapić tu sigurno nešto ne valja. A posebno ako se za to „nešto“, odnosno za ćutnju o aferi P. Knežević, zdušno zalaže i kvazi-demokratska partija bivšeg predsjednika Skupštine Alekse Bečića. Pride je ova, politički sve impotentnija bratija, novu-staru parlamentarnu većinu tužila Upravnom sudu?!
Nevolja sa aferama je što relativno kratko traju, brzo se zaboravljaju, a ako se otegnu više nijesu u fokusu javnosti, sudski epilozi čekaju se godinama.
Zato je potrebno stalno produkovati nove. Velika većina građana upravo to očekuje od novog Glavnog specijanog tužioca koji pod hitno treba da otvori nove afere u vezi sa oganizovanim kriminalom i korupcijom na visokom nivou. I to po službenoj dužnosti.
Prije svega mogla bi se, recimo, otvoriti istraga, ili barem izviđaj, protiv bivšeg premijera Krivokapića i bivšeg ministra finansija Spajića. Poduži je spisak njihovih neustavnih i protivzakonitih radnji, ali dovoljno će biti da se tužilaštvo posveti samo slučaju “tajnog, ali organizovanog” zaduživanja države za 750 miliona eura, sa kamatama blizu milijardu, kao i da “formira predmet” tzv. hedžing aranžmana.
Kao osnov za pokretanje istrage može poslužiti izjava predsjednika PzP Nebojše Medojevića koji je javno rekao kako “se niko, tajno, ali organizovano, nije za kraće vrijeme više nakrao diretno iz budžeta kao ministar Spajić”, te da su zaduživanje i hedžing aranžman “zaštitni znak ove (sada bivše, op.a.) izdajničke i lopovske vlade, kao i prevara, korupcija, lopovuk, šverc, dužničko ropstvo.” Dodao je i da su Krivokapić i Spajić od “astronomskog zaduživanja Crne Gore uzeli proviziju od 10 miliona eura”.
A tek “po bivšoj dubini” tužioci će imati pravi “švedski sto” za svoje izviđaje. Dovoljno materijala imaće samo u CEDIS-u i EPCG, gdje se “raksnjižavaju” milionski gubici, a usput i časti stotinama hilja eura Crkva Srbije od novca građana koji plaćaju struju.
Bez brige, dakle, poštovana publiko. Aferizacija će svakako biti nastavljena…
