Ako možete zamisliti Adolfa Hitlera i njegovu Nacionalsocijalističku radničku partiju kako proslavljaju Dan pobjede nad fašizmom, onda ćete bez problema moći zamisliti i aktuelnog crnogorskog, a srpskog, premijera kako proslavlja Dan nezavisnosti Crne Gore u društvu svojih ideoloških saputnika. Da se i najluđe fantazije katkad obistinjuju dokazuje fantastični prizor s podgoričkog Trga nezavisnosti.
Anticrnogorski premijer i njegova svita na praznom trgu slave crnogorsku nezavisnost?! Rođendansko slavlje na kojem slavljenici slavljeniku žele smrt. Proslava nezavisnosti u koju slavljenici ni dan danas ne vjeruju. Rođendanski tulum na koji niko nije došao. Skoro pa ti bude žao organizatora slavlja koje liči na pogreb. Budući da su današnji vlastodršci od referendumske 2006. u koroti, onda i ne čudi što umjesto radosti mjesto proslave – Trg nezavisnosti, preplavljuje žalost. Sve danas u Crnoj Gori liči na protivprirodni blud. I pritom ne mislim na aktivnosti klera.
Ponovno rođenje zemlje slave oni koji su činili sve da se to ne dogodi. O zemlji jednakih i različitih beśede oni koji ne prihvataju nikog i ništa što je izvan njihovih nacionalističkih, svesrpskih svjetova. Jedan od najblistavijih primjera protivrprirodnog bluda je imenovanje Želidraga Nikčevića za ambasadora Crne Gore u Srbiji. Čovjeka koji je cijelog sebe podredio difamaciji Crne Gore. Književnog kritičara koji je pisao hvalospjeve pjesniku Radovanu Karadžiću. Kada su 2019. godine branili odluku Komiteta da se Nobelova nagrada dodijeli Peteru Handkeu, njihova odbrana počivala je na tvrdnji da Nobelovu nagradu dobija Peter Handke pisac, a ne Peter Handke građanin, u slobodno vrijeme negator genocida i vatreni fan ratnih zločinaca. Imamo li onda pravo suditi novopredloženom ambasadoru Nikčeviću? On je, slutim, pisao o pjesniku Radovanu Karadžiću.
Ako negator genocida Handke ima pravo da za svoju književnost dobije Nobelovu nagradu, onda valjda i Želidrag Nikčević ima pravo da piše o onome koji je taj genocid počinio? Da ponovim i druge i sebe – spram sveca i tropar. Kakav pisac, takav i onaj koji o njemu piše. Nešto drugo je sporno u vezi s recenzentom osuđenog ratnog zločinca Karadžića. Kako je moguće da neko ko decenijama živi u drugoj zemlji, u stanu koji je dobio za zasluge u borbi protiv Crne Gore, bude ambasador Crne Gore u toj zemlji? Kako je moguće da neko ko je cijeli svoj život posvetio poricanju Crne Gore, njenog jezika, njene himne, bude ambasador Crne Gore? Nije li to protivprirodni blud? Zar ne bi bilo logično da taj i takav bude ambasador Srbije u Crnoj Gori? Na takve smo već navikli.
Ono što Nikčevića preporučuje za ambasadora je upravo mržnja prema zemlji koju će, vjerovatno, predstavljati. Uostalom, to je bila ključna preporuka za ulazak apostola u Vladu, zašto bi ambasade bile izuzetak.
A da svi Želidrazi srpskog sveta ostvare svoje davnašnje naume pobrinuli su se oni kojima su usta puna građanske Crne Gore. Oni koji su nakon izdaje odlučili da neće učestvovati u izdaji. Rakčevići, Rastoderi, Grahovci i drugi. Gospodo, šteta je učinjena. I Juda Iskariotski je zažalio nakon što je prodao Isusa. Vi ste prodali Crnu Goru, on Isusa. Nastavak znate: Isus je zatočen, mučen, razapet. Svemu tome je danas izložena Crna Gora. Ono što zaboravljate jeste sudbina Jude Iskariotskog.
Ono što zaboravljate je uskrsnuće Isusa Hrista. Crna Gora će uskrsnuti, uprkos Golgoti na koju ste je baš vi odveli. I to vam niko nikad neće oprostiti.
