Bob je stara biljna kultura koja je gajena u davno vrijeme u južnom dijelu Crne Gore. Sijao se kao čisti usjev u Primorju, ali i nerijetko među maslinama, agrumima, šipkovima i drugim vrstama voćaka, mahom na dubokim krečnjačkim ilovačama i glinama.
Bob je stasavao rano u proljeće i služio kao krepka vitaminozna bjelančevina, upravo kada je ponestajalo hrane u domačinstvu i zato je bio posebno cijenjen. Kao biljka nježnih stabljika, smatran je kao odlična predkultura i zbog toga je bio cijenjen i kao zelenišno đubrivo. Danas se uzgaja na neznatnim površinama, koje možemo nazvati „statističkom greškom“.
Vodila se značajna trgovina između Egipta i Dubrovnika u XVI vijeku, a sve je započelo kada je Dubrovčanin, Nikola Dimitrović – Redivivus, autor prve dubrovačke knjige na hrvatskom jeziku („Sedam salam pokornijeh Kralja Davida“), otišao po nalogu dubrovačkih trgovaca u Aleksandriju da preuzme brod, da u njega ukrca bob i da sve to dovede u Dubrovnik. Gen centar, tj. centar porijekla boba, prema Vavilovu, je Mediteran, odakle se i proširio u našu zemlju.
Danas, najveće površine pod bobom nalaze se u Aziji i Evropi. Najveći proizvođač boba je Kina, a u Evropi su veći proizvođači boba Italija i Španija. Rekordni prinosi dostižu 5 t/ha, a pominje se prinos zrna čak i od 7 t/ha.
Bob je porijeklom iz oblasti Sredozemnog mora, ali je veoma rano bio poznat i u Aziji. Bob je veoma stara kulturna biljka. U zemljama južne Evrope pronađen je u iskopinama iz kamenog doba. U Egiptu je bio poznat još 2.000 godina prije naše ere. Kao kulturna biljka bio je poznat Grcima, Jevrejima i Rimljanima. Iz područja Sredozemnog mora širi se kasnije u Zapadnu Evropu i skandinavske zemlje. U Ameriku je prenijet u XVII vijeku.
Bob, poznat i kao boba ili bakla, predstavlja vrstu biljke iz porodice mahunarki (Fabaceae). U botaničkoj terminologiji, najčešće se misli na vrstu koja je poznata kao veliki bob (Vicia faba ili Faba vulgaris). Bob je ranije bio svrstan u rod Vicia, međutim, bob se znatno morfološki razlikuje od biljnih vrsta koje spadaju u ovu klasifikaciju, pa danas većina autora izdvaja poseban rod, Faba (Faba vulgaris – kulturni bob i Faba pliniana – divlja vrsta boba).
Ova biljka je jednogodišnja ili dvogodišnja, a koristi se kako u ishrani ljudi, tako i kao stočna hrana. Kulturni bob se može podijeliti na tri varijeta – krupnosjemeni, srednje krupni ili konjski bob i sitnosjemeni bob.
Korijen boba je dobro razvijen, naročito glavni korijen, koji dopire u dubinu od 70 cm do 110 cm. Bočni korijenovi prodiru pliće i nešto su slabije razvijeni od glavnog korijena, dok su azotne kvržice na korijenu krupne i naborane. Stablo boba je četvrtasto, uspravno i šuplje, grana se i ne savija se lako. Listovi su složeni i perasti, a cvjetovi su obično bijele ili ljubičaste boje.
Cvjetovi su tipično leguminozni, sa crnom pjegom na krilcima, rjeđe ružičasti, žuti ili žarko crveni. Plod je mahuna, krupna, naduvena, valjkasta ili slabo pljosnata, sa najčešće 3 do 4 sjemena. Dok su nezrele, zelene su i prekrivene finim dlačicama, dok su u zrelom stanju tamno braon i kožaste.
Bob se često sadi zbog svojih hranljivih sjemena koja su bogata proteinima, vlaknima, vitaminima i mineralima. Takođe, ova biljka svojim korijenima obogaćuje tlo azotom, što je korisno za plodored. U kuhinji, bob se koristi na razne načine, uključujući kuvanje, pečenje i pripremu napitaka.
U nekim kulturama, zeleni plodovi se koriste kao povrće, dok se sušeni plodovi obrađuju i koriste kao dodatak u različitim jelima. U pitanju je jara kultura u sjevernijim područjima, dok se u mediteranskim zemljama gaji kao ozimi usjev.
Uzgajanje boba zahtijeva određene uslove kako bi biljka uspješno i redovno rasla i rađala.
Neki od ključnih faktora su:
- Klima: Bob najbolje raste u umjerenoj klimi. Tolerantan je na niske temperature, ali ne podnosi ekstremnu toplotu. Bob nema velike agroklimatske zahtjeve. Klija na 3-4 °C, a nicanje nastupa pri temperaturi od 5-6°C. Mlade biljke izdržavaju dobro proljećnje mrazeve do -6 i -7 °C. Ozime forme ispod sniježnog pokrivača izdrže i niže temperature. U toku vegetacije zahtjevi prema toploti su slični zahtjevima graška.
- Tlo: Bob uspijeva na zemljištima koja dobro drže vlagu. Gaji se i na težim tipovima zemljišta, zatim na isušenim barskim zemljištima i tresetištima, dok na pjeskovitim i kiselim zemljištima daje niske prinose.
- Sunčeva svjetlost: Bobu je potrebna intenzivna izloženost sunčevoj svjetlosti i najbolje raste na mjestima gdje može primati najmanje 6 sati sunčevih zraka dnevno.
- Zalivanje: Biljka zahtijeva redovno zalivanje, posebno tokom sušnih perioda, ali ne podnosi stajaću vodu. Umjerena vlažnost zemljišta je ključna za uspješno uzgajanje boba. Zahtijeva veće količine vlage tokom klijanja i nicanja, kao i u fazi cvjetanja i obrazovanja mahuna. Ukoliko u ovom periodu nastupi suša, prinos boba će biti neadekvatan.
- Plodored: Bob je dobar dio plodoreda, jer obogaćuje tlo azotom. Preporučuje se da se ne sadi na istom mjestu svake godine, kako bi se spriječila pojava štetočina i prouzrokovala bolesti. Kao značajan izvor azota, bob može doprinijeti kvalitetu zemljišta u plodoredu i smanjenju potrebe za vještačkim đubrivima. Bob nema velikih zahtjeva prema predusjevima. Najbolji predusjevi za bob su strna žita i đubrene okopavine. Bob je takođe dobar predusjev za veliki broj kulturnih biljaka, a posebno za strna žita.
- Obrada zemljišta. Obrada zemljišta je ista kao i za grašak, tj. za bob treba u jesen izvršiti osnovnu obradu na 25-30 cm. Predsjetvena priprema se obavlja kao i za druge zrnene mahunjače, ali rano u proljeće, čim je moguće ući u parcelu.
- Đubrenje: Za razliku od drugih zrnenih mahunjača bob ima povećane zahtjeve prema hranjivim elementima, uključujući i azot. Povoljno reaguje i na direktno đubrenje stajnjakom, a naročito na zemljištima slabijih fizičkih osobina. Međutim, u đubrenju se više upotrebljavaju fosfor i kalijum, a naročito kod boba za zrno. Azot se unosi predsjetveno, da bi ubrzao porast biljke prije formiranja kvržica. Veći deo ovih hraniva se unosi pod osnovnu obradu, a jedan dio pred setvu.
- Sjetva treba da se obavi što ranije u proljeće, jer bob dobro podnosi niske temperature u tom periodu. Zemljište je u to vrijeme dobro obezbijeđeno vodom, pa klijanje protiče normalno. U našim uslovima sjetvu bi trebalo obaviti polovinom marta. Sjetva se obavlja širokoredo, sa razmakom između redova od 50-60 cm. Ako se bob koristi za silažu širina redova je manja, 30-40 cm. Dubina sjetve zavisi od tipa zemljišta i varira od 5-8 cm.
- Nega usjeva: Od mjera njege najčešće se primenjuju međuredne kultivacije. Ako se prije nicanja obrazuje pokorica u tom slučaju je potrebno izvršiti razbijanje pokorice. Uz primjenu herbicida, sličnih kao i kod graška, broj međurednih kultivacija se može smanjiti. U mjere nege spada još i tretiranje usjeva insekticidima protiv biljnih vaši i žiška. Ako se sjeme koristi za ishranu stoke, tada se tretiranje protiv žiška može obaviti i poslije vršidbe useva.
- Sređivanje usjeva. Dozrijevanje mahuna kod boba nije ravnomjerno, pa žetvu obavljamo u momentu kada sve mahune nisu potpuno zrele. Vrijeme žetve zavisi od sorte, tj. da li se radi o sortama kod kojih mahune pucaju ili o sortama kod kojih mahune ne pucaju.
Kod prvih se žetva obavlja kada je donja polovina mahuna zrela, a kod drugih kada je većina mahuna zrela. Ako se radi o sortama kod kojih mahune pucaju direktno kombajniranje nije moguće, jer dobar dio mahuna još nije zreo. U tom slučaju se usjev prvo kosi, a vršidba se obavlja tek pošto se usjev prosuši. Poslije žetve sva zrna boba nemaju jednak procenat vlage, pa je sjeme potrebno dosušiti prije konačnog uskladištenja.
Bob se često koristi kao stočna hrana zbog svojih hranljivih sastojaka i specifičnih prednosti. Može se koristiti kao svjež zeleni krmni materijal, a može se i sušiti i meljati kako bi se dobio krmni obrok. Sušeni bob može biti dodatak stočnoj hrani tokom cijele godine. On je bogat izvor proteina, vlakana, vitamina (poput vitamina B) i minerala (kao što su gvožđe i magnezijum).
Ovo ga čini pogodnim za ishranu goveda, ovaca, koza i drugih životinja koje zahtijevaju visok nivo proteina u svakodnevnoj ishrani. Takođe, u ishrani mlječnih krava, bob može pomoći u poboljšanju proizvodnje mlijeka zahvaljujući svom bogatom sadržaju proteina i hranljivih materija. Takođe, upotreba boba može doprinijeti povećanju tjelesne mase životinja i poboljšanju kvaliteta mesa.
Korišćenjem boba kao stočne hrane, farmeri mogu smanjiti troškove ishrane, posebno ako imaju mogućnost da ujedno uzgajaju bob na svojim njivama. Međutim, važno je napomenuti da neki intenzivna ishrana bobom može uzrokovati probavne probleme kod stoke, te je preporučljivo postepeno uvoditi bob u životinjsku ishranu i obezbijediti odgovarajući balans sa drugim hranljivim sastojcima.
