Udruženje turističkih vodiča prijestonice Cetinje je bilo u posjeti Bogorodičine crkve i Samostanskog kompleksa Svetog Nikole.
Put preko lovćenskih strana, zmijolikim pravcem od 25 vijuga, uvijek je inicijacija za avanturu. Ugrabiti pogledom ljepotu i zaroniti u kovčeg sa dragulijama planet Boke, bio je dovoljan povod da se uputimo na željenu destinaciju. Dočekao nas je prvo, modro-zeleni talas i vjetar, subjektivni faktor hladnoće.
Neobičan dekor
Došli smo prije dogovorenog vremena, što i nije bilo loše. Naši domaćini, don Željko Pasković i Pavle Pasković, naš vodič za obilazak pomenutih lokaliteta, pozvali su nas na piće u Kapetanovu sobu, unutar samostana Svetog Nikole, u očekivanju Svete Mise. Na stolu ispod plastične zaštite, fotografije mještana Prčanja iz prošlih vremena sa različitih lokaliteta, često povod za razgovor, nakon mise, pošto župnik pozove na piće vjernike svoje župe.
Na zidovima slike kapetana duge i kratke plovidbe. Neobični dekor za jutarnji užitak buđenja uz kafu ili čaj.
Misa u susret adventu bila je i prilika da se duhovnik obrati mještanima riječima iz Biblije i Evanđelja, ali i da ih podsjeti da se ljubav dijeli u malim zalogajima, potrebna prije svega siromašnima i da umjesto kupovine božićnih ukrasa svoj novac i hranu daruju ljudima, kojima je to potrebno. Na podsjetniku župnika se našlo i naše Udruženje, uz zahvalnost zbog dolaska. Župnik je u maniru običnog čovjeka iz mjesta podijelio radost susreta i viđenja sa vjernicima i gostima.
Vodič nas je vratio u prošla vremena, u predasima priče o Venecijancima, piratima, Otomanima i Austrougarima, smjestila se i priča o samostanu Svetog Nikole, svojevremeno osnovanog sa namjerom da pored crkve bude i kompleks, u kojem se nalazila osnovna škola, apoteka, a prvi fratar je bio laik, po zanimanju doktor.
Zahvaljujući nadmetanju mještana manjih priobalnih gradova, dolazilo je do izgradnje više sakralnih objekata. Tako je sagrađena i Bogorodičina crkva, kao glavna župna crkva, koja je bila projektovana da primi 2.000 ljudi. Izgradnja je trajala jedan vijek.
Sadašnji župnik Prčanja i Stoliva je razmišljao o mogućnosti stavljanja u funkciju objekta Samostana, pa je u dogovoru sa Vanjom Pavlović smjestio interaktivni muzej iz Kotora u kompleks samostana. On je podijeljen na dva dijela, u donjem se nalazi crkva, biblioteka i kafe, a u gornjem je muzej i kapetanska dvorana, kao interaktivna sala, u kojoj se organizuju različiti skupovi i seminari za pedesetak ljudi.
Biblioteka posjeduje knjige i iz 1640.godine, koje će postati dio fonda biskupijske biblioteke. U neposrednoj blizini je i jedan rekvizit, neophodan za izradu hostija, koji podsjeća na presu sa odgovarajućom otiskom na beskvasnoj pločici.
Smisao vjere je isti
Vodiče je zanimala i razlika u praktikovanju katoličkih i pravoslavnih rituala, o čemu nas je izvijestio don Željko, iako smo ga prekinuli pitanjem u ispijanju kafe, posle mise. Naime, župnik kaže da je smisao vjere isti, da živimo u zabludi ako mislimo da postoje samo dva obreda, tu je i malakarski, malambarski, kopski, maronitski, milanski… Postoji mogućnost da se praktikuje i bizantijski obred u katoličkoj crkvi, tako je katolički vladika iz Ukrajine, u crkvi Svetog Mateja slavio bizantsku liturgiju, čiju ljepotu mistike ističe naš sagovornik.
Jedina razlika je pitanje crkvene ogranizacije, koja je centralistička u katoličkoj religiji, za razliku od pravoslavne, koja pruža više autonomije, u smislu autokefalije u sveopštem jedinstvu.
Po uzoru na ustrojstvo rimske vojske, kod katolika više župa čine biskupiju, više biskupija nadbiskupiju, više njih crkvenu pokrajinu, a više pokrajina sveopštu crkvu. Prvenstvo crkvenog poglavara, pape, je neopozivo.
Sabor eparhija u pravoslavlju pruža mnogo više autonomije prilikom odlučivanja o učestvovanju, nego u slučaju katoličke crkve, što povlači ozbiljne konsekvence. Ono što je bila praksa u Boki, je da su katoličke crkve ustupane pravoslavnim vjernicima u slučaju opsade, kada nisu imali gdje slaviti Boga, u Baru dan danas postoje crkve, koje imaju dva oltara.
Kanonsko pravo je, takođe, jedna od razlika, osobito kad je u pitanju institucija braka. Ono što izaziva čuđenje katolika je da je u pravoslavlju moguće da jedan od razloga za raskid braka bude duga i teška bolest bračnog druga.
Ukazao nam je i na jezičko bogatstvo prilikom izvođenja mise, pa se tako pored latinskog, nekada u Dalmaciji praktikovao misal na glagoljici, što je bilo moguće jer su imali obred stariji od 100 godina.
Običaji minulih vremena
Interaktivni muzej je prilika da se u društvu vodiča, obučenog u odore iz prošlih vjekova, posjetioci upoznaju sa običajima minulih vremena, a kao podsjetnik na kraju imaju suvenire: kovani novac, print… Organizuju se i vježbe streličarstva. Upoznaju se sa izradom konopa, za jedrenjak je bilo potrebno 10 km, tu je i stari mlin, medicinska aparatura, zbog čije je nesavršenosti bilo smrtnih ishoda, nakon povreda ruku i nogu. Predstavljaju se počeci pismenosti, na raspolaganju je i tablica sa pisaljkom, gdje sam na voštanoj površini probala da pisaljkom oživim u sjećanju tekstove koji govore o obrazovanju Rimljana, tu je i princip Gutembergove prese…
Kolekcija mačeva, među kojima je jedini pravi, skjavone. I limeni oklopi su još jedan dekor muzeja, a upotrijebljivi su ukoliko se želite igrati Limenog nakon posjete muzeja.
Izgradnja Bogorodičine Crkve, kao poklona pomoraca i trgovaca bila je planirana za 1802. godinu, kako stoji na natpisu iznad ulaznih vrata. Kako naš vodič kaže, crkva je testament razvoja Boke, zavjetna crkva, početa 1790, kada je dozvolu za gradnju dao posljednji venecijanski dužd, a trajala je jedan vijek, što je bilo mimo očekivanja. Svečano otvaranje je upriličeno 1913, pred rat. Izgrađena je od kamena sa Brača i Korčule, a i materijala, koji su donosili pomorci, o čemu govori Don Niko Luković u knjizi Bogorodični hram na Prčanju. Samo 10 tona korčulanskog kamena je ugrađeno u fasadu.
Prčanj je imao više zavjetnih pločica od Perasta, međutim, one su istopljene za potrebe izrade ornamentike oltara i sakristije. Vitraži su izrađeni u Inzbruku.
Legenda
Jedna od legendi govori da je Franc Josip bio u posjeti Mua, prilikom obilaska strateški važnih pozicija za zemlju. Tada su se stanovnici, po zanimanju ribari obukli u svoje najljepše haljine, nakon čega je car putovanje nastavio ka Prčanju, gdje su ga dočekali kapetani i trgovci. Na njegov upit da li su to ribari, odgovorili su da je to 50 kapetana duge plovidbe, a da ih je još toliko na njegovim brodovima. Kada je car nakon posjete slao medalje i priznanja, na Prčanj nije ništa stiglo.
U Crkvi su mošti Svetog Feliksa, slike Mila Milunovića i skulptura Ivana Meštrovića, na kojoj je predstavljeno poprsje Ruđera Boškovića. U ovom prostoru se nalazila i slika Muja Jovićevića, koja je predstavljala jednu od dragocjenosti hrama, međutim nakon smrti umjetnika i na zahtjev visokog novčanog otkupa od strane njegovog sina, više ne predstavlja jedan od eksponata Crkve.
Putopis upotpunjuje knjiga Nika Lukovića, koju smo dobili na dar od domaćina, i stihovi Rikarda Katalinića-Jeretovog u njoj:
Prčanju, Prčanju, galebovo krilo…
Gdje su tvoji drevni, slavni kapetani,
I galije, moćne i hitre i lake?...
Gdje su tvoji sjajni i gosparski dani?
Palače su puste, pomalo se ruše
Baš u naše nove i slobodne dane”…
