Otkad je u crnogorskoj javnosti aktuelna tema popisa, koji bi se trebao uskoro dogoditi, bili smo u prilici svjedočiti do u beskonačno pervertiranoj interpretaciji istorije, koja u laboratorijama srpskih službi svakog dana poprimi neki novi oblik groteske. Krađa i prekrađa crnogorske kulture nije nešto na što već nijesmo odavno navikli, ali nas arhitekte “srpskog sveta” ipak s vremena na vrijeme znaju divno nasmijati.
Osim što smo u svijetlu novih istorijskih činjenica saznali da je Lazar Hrebeljanović zapravo Grbljanović, spoznali smo i da će Srbi “postati” ono što su bili njihovi đedovi. Ako sam dobro razumio Srbi će postati Crnogorci, a ako sam pak krivo interpretirao njihove marketinške poruke, budući da sam etablirani crnogorski nacionalista, oni su danas anacionalni, a kane postati Srbi, jer ako je vjerovati bilbordima u ovom trenutku to nijesu. I to je u redu. Znam, komplikovano je, ali tako piše na jednom od bilborda. Kažem da bi se popis trebao dogoditi, jer se ipak neće dogoditi. Čak i ako zanemarimo mobilnu postavku laži koju je “srpski svet”, prateći tokove savremene vizuelne umjetnosti, izložio na bilbordima diljem Crne Gore, ako zanemarimo i neskrivene namjere da se rezultati popisa upodobe očekivanjima i planovima beogradskih nalogodavaca, pa čak i ako zanemarimo kabadahijsku ulogu Crkve Srbije i njenog patrijarha, koji usred Podgorice bunca o lažnom porijeklu Nemanjića, tradicionalno hraneći mitovima i lažima svoju pastvu, ne možemo, niti smijemo zanemariti činjenicu da će popis sprovoditi oni koji već tri godine posvećeno i neumorno rade na nestanku Crne Gore i njenom pretvaranju u koloniju Aleksandra Vučića. Ni u kom slučaju ne možemo, niti smijemo zanemariti javne istupe Vučićeve posluge u Crnoj Gori, a u kojima nam saopštavaju da će na popisu broj Srba sasvim izvjesno i značajno porasti.
Znamo da Vučićevi poslušnici nijesu Tarabići, ili Baba Vanga (mada im je ta kultura opsjenarstva i te kako bliska) te nam stoga preostaje da se zapitamo otkud takve izjave, osim ukoliko rezultati popisa već odavno nijesu projektovani. Dok u jeku kampanje za popis niču temelji kojekakvih svetosavskih hramova, a patrijarh tuđe crkve usred Podgorice zapišava teritoriju, jedini način da se stane na kraj tom i takvom nacionalističkom ludilu i histeriji jeste opšti bojkot popisa!
U tom slučaju sav njihov trud odlazi u wc šolju, jer bojkot je kanap vodokotlića koji ćemo povući i svo nacionalističko pregalaštvo i planirani nacionalni inženjering poslati u dubine kanalizacije. Đe na koncu i pripada. Masovni bojkot je šamar velikosrpskom nacionalizmu i jedini način da se zaustave zlokobne nakane popisivača. Takav popis ne vrijedi ni pišljiva boba. Takav popis niko i nikad neće priznati. Otud i histerija povodom najavljenog bojkota. Otud i strah od propasti plana koji je koštao, i za koji profesionalni Srbi u Crnoj Gori moraju položiti račune svome beogradskom gazdi. Znate, bilbordi koštaju, i laži s bilborda će ih koštati, ali one se ne plaćaju novcem, već apokalipsom nacionalističkog projekta. Vrhunac komedije je kad najavljeni i izvjesni bojkot popisa kao “podizanje tenzija” označe oni koji su palili crnogorsku zastavu; godinama bojkotovali Skupštinu (ali svakog prvog u mjesecu primali poslaničku platu); mjesec dana ispred Skupštine kampovali i na ražnju okretali prase; pokušali državni udar; bojkotovali i dalje bojkotuju himnu, zastavu i jezik zemlje u kojoj žive; uostalom, oni koji nikad nijesu priznali crnogorsku nezavisnost, oni koji su prijetili otkopavanjem oružja, pozivom ratnim drugovima i paravojnim formacijama. Kažem komedija, a zapravo je tragedija. Tragično je što su takvi danas vlast u Crnoj Gori. Oni, kojima je po sopstvenom priznanju matica Srbija. Nego, ko to tamo diže tenzije, je li? Crnogorci koji se bore za goli opstanak, ili oni koji čine sve ne bi li Crna Gora bila razorena do kraja. Jer, otkad je Ura 2020. odlučila s takvima Crnu Goru osloboditi diktature bivšeg režima Crna Gora je sistematski razarana.
Bojkot popisa je prvi korak u otporu okupaciji. Drugi korak su masovni protesti koji se moraju dogoditi. I to uskoro. Bojkot klerofašizma je obaveza svakog Crnogorca. Strah od mogućih kazni neće biti prepreka, jer, kako su već kazali oni koji znaju: “Zakon ne predviđa kažnjivost bojkota popisa. Kazna je predviđena za onoga ko je pristao na popis, a daje lažne podatke.” Zato, bojkot, opšti. Uzalud kucate na ova vrata, nećemo ih otvoriti. “Vrata dobročinstva su svima otvorena”, ukoliko ste dobronamjerni. Budući da nijeste uzalud kucate na naša vrata.
