Borba protiv ratnih zločina mora biti prioritet

Predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta za ljudska prava (CHK) Slobodan Franović ocijenio je za Portal Analitika da procesuiranje ratnih zločina mora biti obuhvaćeno crnogorsko-srpskim ugovorom o međunarodnoj pravnoj pomoći jer je to dio međunarodnih obaveza i Crne Gore i Srbije.

- Crna Gora i Srbija moraju da vode računa da odredbe toga ugovora budu u skladu sa zakonodavstvom evropskih zemalja i Aki komuniterom (Aquis communautaire) Evropske unije, kao i sa opšteprihvaćenim standardima koji su definisani međunarodnim pravom iz oblasti ljudskih prava. Citirane obaveze stavljaju međunarodnu pravnu pomoć - koja se odnosi na zločine genocida, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine - na prvo mjesto. Osim toga, tu su i visoko-prioritetne obaveze rasvjetljavanja i procesuiranja ratnih zločina za zemlje nastale razgradnjom bivše Jugoslavije, koje će naročito biti potencirane u bliskoj budućnosti nakon okončanja rada Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, a koje se odnose i na Crnu Goru, ističe Franović i napominje da Crna Gora ima posebne, unutrašnje, razloge da na tome insistira. 

- Crna Gora snosi jedan dio odgovornosti za ono što se događalo proteklih godina u ratovima na prostorima bivše Jugoslavije, i da mi u Crnoj Gori imamo veliki interes da se utvrdi što se tačno događalo, da se utvrdi svačiji dio odgovornosti -  krivične na prvom mjestu, ali i drugih, kao što su politička, moralna, itd. Stoga crnogorska vlast nikako ne smije prihvatiti zahtjev vlasti Republike Srbije da u tom Ugovoru budu izostavljeni ratni zločini, ističe predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta za ljudska prava za Portal Analitika. 

ANALITIKA: Zbog čega je, po Vašem mišljenju, korpus djela ratnih zločina nepoželjan za zvaničnike u Srbiji? 

FRANOVIĆ: Dijelim mišljenje onih koji smatraju da vladajuća elita  - politička, crkvena, akademska - Republike Srbije nije odustala od projekta Velike Srbije. Došlo je samo do promjene strategije, načina i metoda realizacije toga projekta, ali suštinski on nije napušten. Mislim da je dio te strategije i politika opstrukcije vlasti Srbije da se razotkrije priroda i karakter onoga što se događalo u procesu razgradnje bivše Jugoslavije, a prije svega se to odnosi na ratove na prostoru bivše Jugoslavije, genocide, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine koji su počinjeni u tim ratovima. Štaviše: vlasti Srbije pokušavaju na sve načine izbjeći ili umanjiti odgovornost Srbije, odnosno barem je izjednačiti sa odgovornošću drugih za ono što se dogodilo, što je naročito vidljivo na primjeru Bosne i Hercegovine, ne prezajući pri tome ni od najbrutalnijih zloupotreba prava, pa i pravosudnih sistema drugih zemalja (odnos prema genocidu na području Srebrenice, slučaj “Jurišić”, slučaj “Vlada Republike Srbije protiv Ejupa Ganića”, itd.). Povrh svega, tu je i neispunjavanje obaveze hapšenja i predaje u nadležnost Tribunala u Hagu najpoznatijeg bjegunca od međunarodne pravde optuženog Ratka Mladića. Po mojem mišljenju, razlozi zvaničnog Beograda su zasnovani na prethodno rečenom.

FRANOVIĆ: Presuda Suda u Londonu (City Westminster Magistrates Court) u slučaju “Vlada Republike Srbije protiv Ejupa Ganića” i odustajanje Vlade Srbije od prava žalbe na tu presudu je pokazalo na nevjerovatno jasan i otvoren način, kao prvo, prirodu i karakter pravosudnog sistema Republike Srbije i kao drugo - što me zaista iznenadilo - otvoreni pokušaj Srbije da zloupotrijebi i izmanipuliše sudske procedure i u jednoj zemlji kao što je Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, te da pomoću zahtjeva za ekstradiciju Ejupa Ganića ostvari druge čisto političke ciljeve. 

ANALITIKA: O čemu bi - u proceduralnom smislu - crnogorska strana trebalo da povede računa? 

FRANOVIĆ: U kontekstu rečenog, o sličnim pa i gorim “zloupotrebama” na relaciji Republika Srbija - Crna Gora izlišno je govoriti. Crnogorski Helsinški Komitet podržava procese i radujemo se svakom koraku u pravcu pune saradnje pravosudnih sistema zemalja u regionu, pa podržavamo i pozdravljamo i proces u toku. Pri tome mislim da crnogorska strana mora insistirati na tome da u budućem ugovoru budu sadržane čvrste garancije protiv zloupotrebe krivičnog prava u političke svrhe, kao i da se onemoguće krivični progoni motivirani na rasnim, vjerskim ili političkim osnovama. Treba imati u vidu da je zloupotreba krivičnog prava u političke svrhe najgora moguća zloupotreba prava i da predstavlja teško kršenje ljudskih prava, pa stoga treba u taj ugovor ugraditi garancije koje sadrže standardi iz onoga što zovemo Međunarodno pravo ljudskih prava. 

ANALITIKA: A koliko je sama Crna Gora zaista spremna da se suoči sa zločinima koji su, navodno u ime države, počinjeni: suđenja za deportaciju su u toku, kao i isplata nadoknada porodicama oštećenih u tom slučaju, te oštećenim vlasnicima u napadu na Dubrovnik... 

FRANOVIĆ: Proces potpunog suočavanja sa prošlošću je jedna vrsta egzistencijalne obaveze Crne Gore i svih nas kao njenih građana, pa nam to nameće obavezu da budu utvrđene sve vrste i obim odgovornosti u vezi sa počinjenim ratnim zločinima i pojedinaca iz Crne Gore, kao i Crne Gore bez obzira što u to vrijeme nije bila država. Dio odgovornosti, prije svega krivične, kada je u pitanju Crna Gora i njeni građani je utvrđen u presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (slučaj “Strugar” i neki drugi slučajevi), kao i u presudi Međunarodnog suda pravde za genocid na području Srebrenice po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije (prvobitno protiv SR Jugoslavije). 

U kontekstu navedenog posebno je važno i rasvjetljavanje svih zločina koji su se dogodili na teritoriji Crne Gore i za koje postoji nadležnost domaćeg pravosuđa. Veoma cijenim napredak ostvaren u procesuiranju slučajeva „Herceg Novi“, „Morinj“, „Kaluđerski Laz“ i „Bukovica“, a posebno isplaćene kompezacije žrtvama u slučaju „Herceg Novi“, što je pozitivan i prvi primjer u regionu. Očekujem dalje da se kao prvo poboljša kvalitet rada svih dijelova pravosudnog sistema Crne Gore i, kao drugo, da se otvore i preostali slučajevi, uključujući tu i one sa kojima su bili povezani neki pripadnici Sedmog bataljona Vojne policije Vojske Jugoslavije u kojima su žrtve bili građani Crne Gore, kao i da Crna Gora u potpunosti ispuni sve obaveze iz Izlazne strategije Tribunala u Hagu. 

ANALITIKA: Da li je to dovoljno za suočavanje sa prošlošću? Mnogi upućuju primjedbe da su sudskim procesima obuhvaćeni izvršioci, ne i nalogodavci zločina. 

FRANOVIĆ: Pitanja i prigovori, koje često čujemo u javnosti da se na sud izvode samo “izvršioci”, a ne i “nalogodavci“ otvaraju problem “komandne odgovornosti”. Organi pravosudnog sistema se moraju tu držati međunarodnih standarda, naročito onih koje je u svojim presudama o tome razvio Tribunal u Hagu i treba ih primijeniti u konkretnim slučajevima. Sudovi, pri tome, treba da odbace i svaki pokušaj političke manipulacije i zloupotrebe prava u političke svrhe, kao sto je to uradio i Sud u Londonu u prethodno citiranom slučaju.

I u ovom kontekstu se još jedanput pokazuje koliki je značaj ne samo za Crnu Goru već i za čitav region da se uspostavi puna saradnja država i njihovih pravosuđa.

Draško ĐURANOVIĆ