Zato i džaba savjeti i upozorenja Evropske komisije, džaba ponuđena ruka opozicije. Priča o evropskoj budućnosti ove zemlje je floskula i poštapalica za cijelu bulumentu na vlasti. Nakon 48 sati orvelovskog ispiranja mozga kojom žele da nas ubijede da je laž istina, poslanici većine su nam protumačili poziv Venecijanske komisije da se nastavi sa dijalogom kao pozitivno mišljenje i zeleno svijetlo da se progura zakon kojim politička većina siluje tužilaštvo. Krši se i zaobilazi Ustav Crne Gore i otvara presedan koji će nesavršeno tužilaštvo pretvoriti u običnu krpu za političke obračune. Procedura se skraćuje da bi se sačuvala vlast. Umjesto da se pokaže prava volja i ozbiljno osnaži i reformiše tužilaštvo i da se nađe osoba koja će imati dovoljno integriteta i hrabrosti da tuži po savjesti, a ne po političkom diktatu. Siguran sam da možemo naći takvu osobu koja bi svojim primjerom ohrabrila postupanje i drugih tužilaca.
Ipak pesimista sam da nove vlasti žele iskrenu reformu i nezavisnog tužioca. Oni žele osobu koju će kontrolisati. Usmjeriće se na prošle slučajeve dok tipovi poput Carevića mogu mirno da nastave da se iživljavaju jer nisu u onoj polovini kojoj Abazović prijeti da mirno ne spava. Jedan kriminalni klan se čisti da bi se drugom ili trećem otvorio prostor za djelovanje. Sve u svemu siva slika.
Najinteresantniji su mi preletači iz pravosuđa koji su bili najreprezentativniji primjeri političkog uticaja tokom bivše vlasti, a koji sada barjače ovom navodnom reformom kojom se pravosuđe srozava i marginalizuje.
Džaba nama političke promjene dok ne promijenimo političku i lidersku kulturu.
Jedino što se izgleda stvarno i realno promijenilo je to da je Crna Gora svedena na provinciju zamišljene Velike Srbije. To se najbolje vidjelo na granici sa Bosnom i Hercegovinom, premijer opet unižava državnu zastavu stavljajući je u istu ravan sa zastavom manjeg bosanskog entiteta.
