Godinu potonju svi se mučimo, kao voda na ognju.
Vlast nova da se utvrdi po dubini, širini, visini i na sve četiri strane od svijeta – uz pomoć krsta i tri prsta.
Opozicija nova, a vlast stara, da se što prije vrne u ,,staro sedlo“ i nastavi u dobroj namjeri započeto.
I jedni i drugi se ,,žrtvuju“ za dobro Crne Gore.
Muči se i grešni – u više nacionalnih i vjerskih tabora – podijeljeni narod.
Lijepo je biti na vlasti!
Sve možeš kada hoćeš i đe hoćeš. Zakoni postaju paučina, a fotelje san snova. Kada sve oposliš sebi i bližnjima i kada đeca završe inostrane škole, dobiju dobar posao i stan, otvore kafić ili firmu, tada može i opozicija malo da vlada.
Čisto, promjene radi.
I jedni i drugi nemaju velikih glavobolja.
Plata redovna (četiri ili pet prosječnih) i još nikada nije kasnila, ponešto kaplje iz Odbora i sa drugih adresa, posebno sa one ,,đe sam ja tu“.
I svi se kunu sa obje ruke, pomozi Bože i Sveti Vasilije, samo da ovako potraje.
I oće, jer dok je ovaca – biće i čobana.
Rovovi i trgovi
Tu su uvijek i, kada o stadu govorimo, dobro obučeni i plaćeni čuvari, domaći i strani, koji deklamuju i pišu, ne patišu.
To je politička, vjerska i medijska slika Crne Gore.
Političari i popovi u rovovima, narod na trgovima.
Rijetki podignu glavu i istinom progovore, drugi isture kapu dok prvi napad prođe, a dobro stimani i uhranjeni zaslužni pametari ,,mudro ćute“, dok se voda ne razbistri, pa će poslije uputiti telegram podrške, kao onaj iz davne pjesme: ,,Ni Jovanu nije lako, čas ovako, čas onako“.
I opet će, nadaju se, ako bude sreće, kada narod pobijedi, litijama ili protestima u ,,stare fotelje“.
Jedino istina ostaje siroče. Jer, laž je tako dobro rodila, da je evo neko doba skoro čitavu zemlju poklopila.
Tako su partizani izdajnici, koji su četiri godine sa okupatorom šurovali i na kazan bili, a četnici prvoborci i pobjednici.
Crkva crnogorska nikada postojala nije, o jeziku crnogorskom nema zbora, jer on je kako tamo Onaj reče ,,jezik goveđi“. Naše crkve na stotine i desetine manastira nijesu više naše. Njima se gazduje iz ,,belog sveta“ i to dijelu Crne Gore nimalo ne smeta. To što su ih naši preci o tankome brašnjeniku gradili i branili, to više za mnoge važno nije.
Ko nema svoje, oće tuđe
Sve je, vele, izmišljeno i deset vjekova postojanja, sve dinastije, svi duhovni stari vladari, svi barjaci od Tuđemila, Vučjeg dola, Grahovca, tužnog Mojkovca i slavnog Virpazara i sve druge borbe i pobjede.
Mi nijesmo Mi – Crnogorci, no smo, vele, tamo Oni.
,,Krivi su Crnogorci, jer je Crna Gora njihova Crna Gora“.
Svako se češe đe ga svrbi.
Ko nema svoje, oće tuđe. Od tuđega tuga bije, prije ili kasnije.
I sve to decenijama, svojim porukama prenose neki novinari, vazda budni čuvari tuđih interesa.
Novinari i mediji, domaći i strani koji se ponovo pitaju ,,da li će krv pasti“ na pragu Manastira, crnogorske svetinje i vjekovnog oltara, koji je ognjeve i mnoge nasilnike preživio i đe su zločinci iz ne tako davne istorije ,,krvave ruke prali“ i na mnoge domove crni barjak postavili. Sve pod okriljem i zaštitom crnih odora koje nikome nijesu dobro donijele. Od tuđe nesreće su vazda živjeli, u ime krsta mnogi krivo sudili, život ovozemaljski zatucali a nebeski,iz velelepnih ,,isposničkih“ odaja, veličaju.
Mač siječe, od njega se pretiječe. A riječ lažava ubija čovjeka, ubija narod.
Zato, u potonju uru poruka svima, političarima, popovima, novinarima, posebno predstavnicima ,,velikih sila“ kažite riječ blagu, hrabru i mudru, spasite mir i svoju dušu, recite istinu, spriječite ,,novu krv i nove rane“, zar ih ođe nije bilo dosta?!
Mir treba svima koji na ovom kamenu crnogorskom žive složno vjekovima, posebno našoj đeci kojima ne treba ,,tuđi svet“ nego naš svijet.
Davna je poruka ,,Bog silu ne voli, sila Boga ne moli“.
Dosta je bilo sile i silovanja ove zemlje i njenih naroda i građana.
Vrijeme je za slogu i da svako bude domaćin u svojoj kući.
A, naša kuća je crnogorska-građanska (za sve narode i vjere) i antifašistička Crna Gora.
Rijetki podignu glavu i istinom progovore, drugi isture kapu dok prvi napad prođe, a dobro stimani i uhranjeni zaslužni pametari ,,mudro ćute“, dok se voda ne razbistri, pa će poslije uputiti telegram podrškeJovanu nije lako, čas ovako, čas onako“.
