I brojala sam. I zabrojavala se. I opet brojala. I trebalo je sat i po, uz povremene stanke, da dođem do broja – 8.372.
„Ako čitaš pažljivo i razgovjetno imena i prezimena sakrivena ispod ove brojke“, piše Bursać, „trebaće ti najmanje četiri sata čitanja“.
Crnogorskom premijeru, međutim, bilo je juče potrebno manje od minut da u Potočarima, vječnoj kući pobijenih u srebreničkom genocidu, zgazi na ovaj zločin i ponizi Crnu Goru. I sebe, ako ikada shvati.
„Genocid nije počinjen nad Bošnjacima, nego ljudima“ – reče on na sramotu naše zemlje nad sjenima žrtava najvećeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
I nije mu bilo dovoljno negiranje genocida, nego je nastavio sa relativizacijom: „Genocid nijesu počinile vojske, nego politike, politike zla i prevara“…
Teško je očekivati da je premijer, inače doktor politikologije, „lupio tek tako“ i da ne zna da je genocid po definiciji „namjera da se potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa kao takva“. A u Srebrenici 1995. ubijeni su ljudi, ali samo zato što su Bošnjaci – njih 8.372. S jasnim ciljem da se taj prostor „očisti“ od te etničke grupe. Ubijali su ih vojnici Karadžićeve i Mladićeve takozvana ,,Vojske Republike Srpske“. I politika zvaničnog Beograda, inicijatora magnum krimena na Balkanu.
Abazović se, pred sjenima srebreničkih žrtava, poklonio – njihovim dželatima.
Jeste, u Srebrenici je, crnogorski premijeru, počinjen genocid u ime politike s kojom ste juče tako sramno pokušali, u ime Crne Gore, da „pomirite“ Majke Srebrenice i sjeni pobijenih. Da ih pomirite sa dželatima te politike, da abolirate generala Ratka Mladića, njegovu vojsku i srpsku političku elitu.
Kao što je prošle godine ministar pravde u vladi u kojoj ste bili vicepremijer, Vladimir Leposavić poručio iz Skupštine Crne Gore da će priznati da se u Srebrenici dogodio genocid „kada se to nedvosmisleno utvrdi“?!
Čitav civilizovani svijet tada je zagrmio da crnogorski ministar ovakvim stavom gazi civilizacijske vrijednosti. A Abazović je stao uz njega, istina, ne zadugo, jer je trebalo čuvati svoju fotelju.
"Ne branim ga, ali nije on negirao genocid", rekao je tada Abazović, uz konstataciju kako osuđuje i „taj i sve druge genocide koji su počinjeni“.
U pokušaju da odbrani sebe, juče se, pet sati poslije međunarodnog skandala koji je napravio, pokušao izviniti Majkama Srebrenice, uz pojašnjenje da „svako djelo zavisi od svog cilja“, a njegov cilj je mir. Konstatovao je i da je njegova misao nejasno izrečena.
"Oprostite Majke Srebrenice na nejasno izrečenoj misli. Poznato je da svako djelo zavisi od svog cilja. Moj cilj je mir", tvitnuo je crnogorski premijer, ovog puta precizirajući da je u Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima.
Majke Srebrenice ga nijesu shvatile, je li, pa je morao da objašnjava što je rekao. To više nije neki umišljeni narcizam već čisti, izvorni nemoral. I to u Potočarima, i to na Dan sjećanja.
Tako je Abazović, za kratko vrijeme, ponovo relativizovao srebrenički genocid, podređujući ga mesijanskoj ulozi koju je sam sebi dodijelio, a koja podrazumijeva da se ne osvrćemo na prošlost, da zaboravimo ovaj zločin i sve svedemo na to da su tamo neki ljudi ubijali neke ljude u ime neke politike.
No, genocid u Srebrenici je zločin kojeg se zgražava čitavi civilizovani svijet i civilizacija ga ne smije zaboraviti niti ga relativizovati.
Koliko god se crnogorski premijer trudio da služi beogradskim gazdama i Crkvi Srbije – svijet, pa ni građanska, antifašistička Crna Gora neće srebrenički masakr nikada obezličiti.
Počinjen je u ime politike uz koju su čvrsto stajale perjanice Crkve Srbije, uz čiji blagoslov je Abazović dobio visoku državničku poziciju vicepremijera u crkvenoj vladi Crne Gore, nakon izbora 2020. godine.
I upravo toj „politici zla i prevara“ i danas bezrezervno služi. Ili se odužuje, manje je bitno.
Još jednom, pred očima čitavog svijeta, Dritan Abazović je pokazao da je sve što čini i govori izgleda lišeno smisla, ali je u njegovom ličnom ili partijskom interesu. A na štetu Crne Gore.
Mi odavno znamo da ste lutak na koncu ruskog i srpskog svijeta, koji čvrsto drže zvanični Beograd i Crkva Srbije. Moguće je da će to postati jasno i zapadnim diplomatijama i da uskoro neće imati dilemu da ste im baš Vi od njih podmetnuto „kukavičje jaje“.
I nije, crnogorski premijeru - okej, i nije relaksirano (omiljene Abazovićeve riječi). U Potočarima ste juče predstavljali Crnu Goru, bili ste tamo i u ime nas. Umjesto da je stid Vas, stidi se građanska, antifašistička Crna Gora.
I treba da se stidimo, ako obraza imamo.
