Crkva Sv. Ane predstavlja reprezentativni spomenik romaničke arhitekture, kao i crkva Sv. Luke sa kojom ima arhitektonskih sličnosti.
Zbog visokih spomeničkih vrijednosti Crkva Sv. Ane je nezaobilazni spomeniksrednjevjekovne arhitekture crnogorske kulturne baštine i kao takva je proglašena zaštićenim spomenikom kulture od 1960. godine.
Crkva Sv. Ane nalazi se u istočnom dijelu starog grada Kotora. U literaturi se može pročitati da je nekada bila posvećena sv. Martinu, pa zatim sv. Venerandi. U srednjem vijeku je neko vrijeme bila u sklopu benediktinskog samostana. Uz sjevernu fasadu je prigrađena kapela.
Prvobitini izgled, izmijenjen kasnijim prepravkama i dogradnjama je rekonstruisan prilikom sanacije nakon zemljotresa 1979. godine. Crkva je prvobitno bila jednobrodna građevina s oltarnom apsidom na istočnoj strani i malom kripto-kupolom nad centralnim dijelom. Sa sjeverne strane je imala sakristiju, koja je u kasnijoj fazi bila proširena čitavom dužinom crkve, s kojom je spojena s dva lučna otvora. Tako je građevina dobila izgled dvobrodnosti.
Na zapadnoj fasadi se nalaze dva blago profilisana portala sa romaničkim lunetama. Romanički slog ima i bifora na pročelju glavnog dijela crkve, dok bifora nad ulazom u sjeverni brod ima prelomljene lukove s gotičkim motivom. Duž krovne linije južne fasade i apside teče friz slijepih arkada. Crkva je zidana svijetlim i crvenkastim kamenom u naizmjeničnim horizontalnim redovima. Pokrivena je kamenim pločama.
O vremenu gradnje crkve ne postoje pisani podaci. Prema stilskim odlikama, nastanak glavnog dijela se može vezati za sami početak 13. vijeka, dok bi se prigradnja sjevernog broda mogla fiksirati za 14. vijek.
U crkvi su pronađeni ostaci dva sloja fresaka - na zapadnoj fasadi i unutrašnjosti. U rasteretnom luku fasade vide se ostaci sv. Hristofora, zaštitnika putnika, sa malim Hristom na ramenu, signiran ćirilicom. Pretpostavlja se da je freska nastala oko sredine 14. vijeka. Otprilike vijek su mlađe freske u unutrašnjosti crkve, od kojih su nešto bolje očuvani sv. Martin i sv. Katarina sa molitvenim natpisima na narodnom jeziku. Te freske se pripisuju kotorskom slikaru Lovru Dobričeviću.
Tako da najranije slikarstvo koje se može povezati sa imenom Lovra Dobričevića Kotoranina su ostaci fresaka u Crkvi Sv. Ane. Stilskom analizom i komparacijom sa drugim Lovrovim djelima, istoričari umjetnosti su ovo djelo pripisali njemu.
