Komentar

Danas je 9. maj, Dan Evrope

Da li je ugrožen naš put ka EU?

Znam da se Crna Gora ranije kretala putem EU intregracija. Trudila se koliko može i dosta uspjela. Iz mog ugla, i iz onoga što se danas dešava u Crnoj Gori, ne vjerujem da EU treba da bude srećna da Crna Gora bude njena članica

Mihailo Burić: Da li je ugrožen naš put ka EU? Foto: PA/A
Mihailo Burić: Da li je ugrožen naš put ka EU?
Mihailo Burić
Mihailo BurićAutor
PobjedaIzvor

Sloboda je vrh ljudskog postojanja, a 9. maj, Dan Evropske unije, simbol slobode i antifašizma. Stoga Evropska unija ima obavezu da bolje registruje pojave fašizma. U tome EU ne može biti bez odgovornosti, posebno prema današnjoj Crnoj Gori i međunarodno priznatoj Kraljevini Crnoj Gori iz 1918. godine. Brine i to što EU djeluje preadministrirana, suviše uopštena, sa nedovoljnim konkretnim podacima. Da li je možda pretjeran uticaj ideološki različitih lobija u EU? Da li to može da iskomplikuje odnose i otežava objektivnost, zajedništvo i racionalnost? Nije lako uskladiti složen sistem EU.

Ako EU uspije da bude objektivna, principijelna, konkretna i konsekventna u odražavanju svojih temeljnih vrijednosti, bez selektivnosti, relativizacije i apsolutizacije, imaće lijepu budućnost. Ono što bi trebalo uskladiti je relativizacija principa iz korpusa osnovnih ljudskih prava, koje imaju posebne reperkusije na Crnu Goru. Pod plaštom osnovnih ljudskih i vjerskih prava, ne smiju se ugrožavati prava jednih na štetu drugih. Zato bi EU trebalo da uskladi svoje stavove sa tom činjenicom, posebno kada je u pitanju Crna Gora. Selektivnost i apsolutizacija osnovnih ljudskih prava takođe ih mogu izroditi u svoju suprotnost. Zašto bi novinari bili posebno zaštićeni, ako građani nijesu zaštićeni od verbalnih i fizičkih napada novinara, koji se dešavaju u Crnoj Gori, a suprotno vrednuju u izvještajima EU? Zašto bi neko imao pravo da napada, a napadnuti nema prava da se brani. U Beogradu je uhapšen čovjek koji je doveo lopova iz svog stana u policiju. Oštećeni je uhapšen zbog neovlašćenog hapšenja, a lopov ne znam kako je prošao. Ili ovo ne valja u EU, ili naši nešto dobro nijesu prepisali. Ako se ovakva praksa nastavi, biće sve gore i gore. Svi želimo dobro EU i Crnoj Gori u njoj, ali se mora biti pravedan u oba smjera. Jednosmjerna pravda je nepravda.

Sukobi i neistine 

Znam da se Crna Gora ranije kretala putem EU intregracija. Trudila se koliko može i dosta uspjela. Iz mog ugla, i iz onoga što se danas dešava u Crnoj Gori, ne vjerujem da EU treba da bude srećna da Crna Gora bude njena članica. Ako ja dobro vidim i čitam stanje u Crnoj Gori, u njoj dominiraju sukobi, neistine, podmetanja, mržnje, svakodnevna hapšenja sa obaveznim lisicama na rukama, sukobi oko zakona, crkve, nacije, države, čak i imovine. Obaviješten sam, na primjer, da grobljanska crkva kao dio našeg groblja u našem selu nije više naša. Kad stvari doguraju dotle, to ne samo da ne djeluje dobro, već stravično. Sve te slike Crne Gore mi ne djeluju kao put u EU, već kao put u nigdje. Može li se to promijeniti na bolje, vidjećemo.

Da li je naš put ka EU ugrožen treba da se izjasne u Skupštini, Vladi, Policiji, političkim strankama, uticajnim stranim centrima koji nam kreiraju život. Ovakva kakva je sada situacija u državi Crnoj Gori, meni se čini da je ona sama ugrožena, što je najgore. A time svakako i njen put ka EU. Ugroženost tog puta zavisi, prije svega, od nas samih. Taj put ne može niko ugroziti toliko koliko mi sami. A i sami vidite kakvi su odnosi u svemu. Specifična je kod nas užasno opterećujuća glupava teorija da je posebno bitno ko je Srbin, a ko Crnogorac. Ko razjasni ovu i druge trenutne slične gluposti i aktuelne nebuloze, možda će razjasniti i da li je naš put ugrožen. Takođe, put treba da nam bude otvoren na osnovu protekcionističkog lobizma, ja takav put ne preporučujem. Preporučujem, prije svega, rješenje za nacionalna i vjerska pitanja, kao i za sve druge terete koje danas nosimo, kao uslov za opstanak Crne Gore i njen put u EU.

Ugroženost tog puta zavisi, prije svega, od nas samih. Taj put ne može niko ugroziti toliko koliko mi sami. A i sami vidite kakvi su odnosi u svemu. Crna Gora treba posebno da poradi na pitanjima crkve i nacije.

Upozoravajuće djeluje knjiga našeg mladog talentovanog naučnika Stevana Marića, u kojoj on upozorava na opasnost od ,,iluzije protiv razuma“. On citira da ,,Bogovi ne ubijaju ljude. Ljudi bogovima ubijaju ljude.“ Hoće reći da je religija svojina i instrument koje koriste ljudi i da ona isključivo zavisi od ljudi. Da bi dočarao rizike kojih se treba čuvati, on na kraju svoje knjige citira govor Adolfa Hitlera u Rajhstagu 1936. godine: ,,Vjerujem da danas nastupam u ime Svemogućeg Tvorca. Uklanjajući Jevreje, borim se za Božje djelo“. Ovo je svakako dobra poruka i pouka za religiju i za dan antifašizma.

Najveći izazovi 

Možemo se mi i EU praviti da ne vidimo, iako vidimo koji problemi opterećuju normalno funkcionisanje i život u Crnoj Gori. U Crnoj Gori je, recimo, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala toliko pobrkana, da u potpunosti, do neshvatljivih razmjera, pokušava da kompenzira sve ostale segmente života. Nacionalno pitanje se tretira kao da smo svi nedozreli, da možemo za sebe znati ko je ko i kako se želi izjašnjavati. To je toliko daleko otišlo da se mnogi bave popisom stanovništva, kao političkom i sudbonosnom temom. Svi volimo i želimo dobro Srbiji, a vidite kakvi su čudni i opterećujući odnosi sa Crnom Gorom po temeljnim pitanjima države, nacije, imovine, istorije i kulture. Imovina Kraljevine Crne Gore nije i neće izgleda uskoro biti riješena. Odnosi Srpske i Crnogorske crkve, a time i njihovih vjernika, praktično ne postoje ni u teoriji. Različita tumačenja nacije i prava na naciju u Crnoj Gori su čudna i neshvatljiva. U Crnoj Gori simboli različitih država se sukobljavaju umjesto da se usklađuju. Različita su tumačenja nestanka Kraljevine Crne Gore 1918. godine, što je ogroman državni i nacionalni teret. Jezik, istorija, kultura, obrazovanje su svakodnevno pod nekim znakovima pitanja. Zbrka pojmova, da li je odgovoran onaj koji je švercovao svoje glasačko pravo, ili onaj koji je to otkrio neovlašćeno koristeći lične podatke. Tijesna vladajuća većina u parlamentu i njihovi međusobni odnosi narodu su teško shvatljivi. Takozvano pomirenje nema ni najmanje pretenzije da se zasnuje na istini. A na čemu će onda? Meni nije poznato da u svijetu ima država sa ovakvim nazovi izazovima. Iskreno, sa ovakvim izazovima teško je nadati se nekoj boljoj budućnosti. A pošto sam sve ovo naveo obavezan sam reći da li postoji rješenje. Po mom sudu postoji jedno jednoznačno rješenje. To je osnivanje muzeja istine, kao temelja države i razrješenja aktuelnih opterećenja. Onako kako je to uradila Njemačka. Moje duboko uvjerenje je da nas utvrđivanje istine može spasiti. Crna Gora ima potencijal da tako nešto uradi. Najveći izazov pred nama je da li će, i kako, to biti omogućeno, a onda urađeno. Zahvaljujem se Fondaciji Konrad-Adenauer iz Njemačke na pokušaju da u tome pomogne Crnoj Gori, a meni da inspiraciju da ovom prilikom to predložim.

(Autor je bivši gradonačelnik Podgorice i prvi ministar ekologije Crne Gore)

Portal Analitika