A ko to još, mimo Crkve Srbije, ostaje da se dogovara? Sve same srbošovinističke stranke koje se danonoćno glođu oko procenta srpstva u svojim redovima i bukvalno se svakodnevno i svakonoćno zaklinju da neće sa DPS-om. Oko čega se onda ti vajni politički subjekti mogu dogovoriti osim oko ničega.
Već smo više nego dobro iskusili što mogu donijeti tobožnji pobjednici izbora od 30. avgusta 2020. godine. I to ne jednom, nego dva puta: prvo visoki procenat klerofašizacije, pa sljedstveno tome urušavanje osnovnih elemenata sekularnog građanskog društva, pa sve do hotimičnog napuštanja gotovo otvorenog puta prema članstvu u Evropskoj uniji. Skoro su pune dvije godine potrošene na natezanje oko takozvanog Temeljnog ugovora kojim se država konačno i nepovratno baca u žvale tuđe fašisoidne crkve i otvorene čeljusti dvije nimalo prema Crnoj Gori naklonjene države. Konačno je silom i skriveno od javnosti ugovor potpisan, ali samo da bi tim činom bio otvoren građanski rat u Crnoj Gori.
Koliko god se pozivao na svoju nevinost u vezi sa otkrivenom kupovinom ,,kalašnjikova“, gospodin Dritan ni jednog trenutka ne može poreći da je, ignorisanjem svih demokratskih institucija u zemlji, siledžijski gurao i „progurao“ takozvani Temeljni ugovor. Teško je povjerovati da nije pri tom računao na, ako bude zatrebalo, i svesrdnu pomoć crkvenomafijaških krugova sa spremljenom količinom, da li samo za sada otkrivenim brojem ,,kalašnjikova“? Ima Crkva Srbije, kao jedan od ključnih inspiratora rata i etničkog čišćenja devedesetih na tlu bivše Jugoslavije, dovoljno i bez tih ,,kalašnjikova“, stokova oružja u tajnim manastirskim skrovištima, prigotovljenim za nužnu odbranu srpskih ratnih zločinaca koji bi mogli biti iznenadno otkriveni u objektima Crkve Srbije.
E sad, da se ne zavaravamo, neće tobožnje crnogorsko tužilaštvo baš ni prstom mrdnuti kako bi procesuiralo odgovorne za nesumnjivo potvrđenu nabavku ,,kalašnjikova“ za potrebe Crkve Srbije. Neće, jer sebe ne doživljava dijelom crnogorskog pravosudnog sistema, kao što ni državna policija, pa ni opštinska komunalna u Herceg Novom, neće nikoga pozvati na odgovornost zbog sile tuđih zastava i nesojskih transparenata izloženih prilikom dočeka patrijarha Crkve Srbije. Nije, očigledno, ni predsjednik odlazeće vlade, niti je ikada bio, iz crnogorske priče.
Ako neko tom i takvom predsjedniku odlazeće vlade zatraži objašnjenje za postupak lokalnih srpskih šovinista, u Herceg Novom, prilikom dočeka patrijarha Crkve Srbije, brzo će se, po običaju, razgoropaditi, tvrdeći da „ekstremisti“ mute vodu i izazivaju podjele. Ne brine ga, svakako, obraz Crne Gore, jer na tom krilu nije na vlast ni doplovio.
Odlazeći predsjednik vlade uporno izbjegava da imenuje državu odakle dolaze sajber napadi na crnogorske institucije. Izbjegava, jer sebe osjeća na neki način osobom bliskom logici napadača. On dobro zna da su sajber napadi na Crnu Goru ne samo po volji, nego i dobrim dijelom po inspiraciji njegovog beogradskog mentora. Ko, uostalom, siječe granu na kojoj sjedi, tačnije na kojoj je do juče sjedio?
Uostalom, odlazeći premijer i u svom tehničkom mandatu može još uvijek napraviti ne malo teškoća Crnoj Gori. Pogledajte sa kakvom lakoćom populistički daje navodno odriješene ruke Elektroprivredi da kupi Željezaru? Ako sjutra i Elektroprivreda, kao glavni crnogorski brend, i Željezara zapadnu u teškoće njega se ne tiče. On će samo reći da je Elektroprivredi dao odriješene ruke da vodi pregovore. Ko da vodi pregovore, je li direktor Milutin Đukanović, ako mu što kapitala ostane od darivanja Crkvi Srbije da pravi svoje hramove po svijetu? Pregovore bi, ukoliko takva akcija ima ikakve logike, morali voditi stručnjaci, a ne partijski vojnici koji već sjedanjem na direktorsku stolicu automatski opterete firmu sa novih više od dvije hiljade zaposlenih, takođe malo znavenih, a još manje odgovornih partijskih vojnika.
Da se odlazeći premijer baš ne razumije u privredu nije teško objasniti, ali da se ne razumije ni u pravo ili politiku posvjedočio nam je odmah po stupanju na osjetljivo mjesto predsjednika vlade. Čitaoci se sjećaju da je, karakteristično šireći ruke, odmah objašnjavao da treba potpisati takozvani Temeljni ugovor, koji je navodno isti sa ugovorima potpisanim sa Katoličkom crkvom ili Islamskom zajednicom u Crnoj Gori? Da ne razlikuje vjerske zajednice, koje su registrovane u Crnoj Gori i čvrsto uklopljene u crnogorski pravni poredak, i crkvu druge države koja ne želi ni da se u Crnoj Gori registruje, i time prizna nezavisnu državu Crnu Goru u kojoj navodno činodejstvuje, odnosno praktično njome upravlja – jasno je govorilo da smo umjesto predsjednika vlade dobili retarda.
