Ali, kako kažu stihovi gorecitirane pjesme, to može biti i "strašna gnjavaža u životu", što ćemo mi ipak za ovu priliku preformulisati kao "teret" ili "breme" jer nije lako na jednim nejakim ljudskim plećima ponijeti svu složenost jednog kalendarskog stoljeća.
I tako, sjeća se stogodišnjak Tomo Vukotić svojih mladih dana i priča nam svoju priču. Šetao se on kao mladi vojnik prilično razrušenim Sarajevom 1947. godine, koje je uprkos ratnim ranama, poput mnogih drugih gradova, započinjalo ponovo živjeti onim životom po kojem je bilo tako prepoznatljivo. Bilo je to njegovo prvo iskustvo sa noćnim klubovima, bogatom pijacom, ukusnom i raznolikom hranom, specifičnom muzikom i, poslednje, ali ne najmanje važno, nezaboravnim ženskim rodom.
Radoznao po prirodi, otvoren za sve novo i interesantno, zaintrigiran ovim zavodljivim gradom, u jednom trenutku se našao pred impozantnim visokom spomenikom u dvorištu Gazi Husrev Begove džamije. Bio je to grob jedne od najznačajnijih ličnosti Bosne i Hercegovine u XX vijeku. U pitanju je dr Mehmed Spaho, jedan od najvećih muslimanskih/bošnjačkih/bosanskih/jugoslovenskih političara toga doba. Tomu je još iz vremena Kraljevine SHS bio poznat ovaj čovjek i njegov tada veliki društveni uspon. Njegova blistava politička karijera, zahvaljujući temeljitom austrougarskom obrazovanju koje je stekao, postavilo ga je na samo čelo tadašnje političke scene. Bio je ministar saobraćaja u Kraljevini Jugoslaviji, a u vladi dr Milana Stojadinovića obavljao je važnu i odgovornu dužnost senatora.
dr Mehmed Spaho
Prisjećajući se onoga što se kasnije događalo, mladi Zubac je bio zaintrigiran mnogim uspjelim i neuspjelim atentantima u vrijeme stare Jugoslavije, sto govori da uspješnog čovjeka mnogi ne vole i žele mu pomrsiti račune, pa tako dolazimo i do kontroverzne smrti ovog značajnog čovjeka. Inspirisan time, Tomo je posjetio njegov grob, prevodilac sa arapskog mu je pročitao tekst koji on sada sada citira.
"Sve na ovom svijetu je prolazno, mirni i šutljivi grobovi, stoga nabrajaj koga znaš, sjeti se, promisli i bez brige živi. Ne znaš da varljivo vrijeme ruši i obara i ono što još kao neporušeno stoji, otelo je život mladome Mehmedu u najboljoj slasti i gospodstvu". Vrlo poučan istorijski primjer ispričan iz perspektive mudrog stogodišnjaka.
