Ella è envitata o da rimettere al latore contro regolare ricevuta od a dare tenere al sottoscritto il di lei sigillo di Capo—Croato dei Latini Zupzali. Spero ch’ Ella farà ragione a questo invito ed intanto le offro le mie più distinte salutazioni. Constantinopoli, addi 6 Ottobre 1865. Pel Direttore Il Gerente
Latinski ured u Carigradu (Ured za latinski milajet) pri Velikoj Porti
Pozvani treba vratiti po donositelju, suprotno od redovne procedure zaprimanja ili dati dolje potpisanom pečat poglavara - Hrvata Zubačkih Latina (rimokatolika - poglavar Mitro Visković). Nadam se da ćete ispoštovati ovaj poziv, a u međuvremenu Vam upućujem svoje najcijenjenije pozdrave. Carigrad, 6. listopada 1865. Za ravnatelja Upravitelj cijenjenom Mitru Viskoviću.
Iz ovog akta saznajemo, da je postojao ured Latina (t. j. katolika), podanika turskih, u Carigradu, koji je eto imao i svoje tiskane formulare i svoj muhur. Dalje vidimo, da je u sastavu tog ureda postojao i hrvatski poglavica naseljenika iz Zubaca, koji je imao svoj pečat. Iz ovog akta se vidi, da je hrvatski poglavica Zubaca u Carigradu Mitro Biscovich (ili tačnije Visković, jer je očito mjesto V napisano ovdje otišao bio kući u Zupce u području Bara i odnio sa sobom taj pečat. Očito je tada dužnost poglavice preuzeo drugi, a odnosni ured, zvan »Office des Latins, sujets de la Sublime Porte«, šalje mu u Bar akt, potpisan od zamjenika direktora, kojim se poziva, da taj pečat vrati tom uredu. Bio bi dalji predmet istraživanja pobliže proučiti funkciju i organizaciju tog ureda, čiji je on organ zapravo bio, da li turski ili poslanstva neke evropske velike vlasti (Austrije ili Francuske).
Taj ured je uredovao i na francuskom i na talijanskom jeziku, koji su bili rašireni na Mediteranu. I ona naprijed objelodanjena zabilježba napisana je francuski. Iz oba objelodanjena dokumenta vidi se, da su i Zupci naseljeni u Carigradu imali svoga poglavicu, koji se u prvom, francuski pisanom dokumentu zove chef de Croates de Subzé, a u ovom talijanski pisanom Capo—Croato dei Latini Zupzaci.
To je svakako bio zubački hrvat-baša u Carigradu. Zupci su upotrebljavali latinicu kao svoje pismo, a u ovom obiteljskom arhivu sačuvalo se više dokumenata pisanih hrvatskim jezikom latinicom iz 19. stoljeća, koji su zaista s jezičnog stajališta zanimljivi. Imao sam pri ruci jedno pismo iz g. 1830., jedno iz g. 1835. i jedno nedatirano. Pravopis je stari po talijanskom načinu, sličan onome, kakav se u Dalmaciji upotrebljavao. Iz arhiva Vickovića vidio sam jednu zadužnicu iz g. 1873. pisanu i tada još tim starim pravopisom.
(Tekst je preuzet iz „katkadnika“ Zupci Times jedinstvenog elektronskog magazina ne samo za barske okvire koji objavljuje redakcija na čijem je čeluIlija Markov Vukotić. Ove zavisne novine po cijeni daj šta daš,, kako ih izdavač i uredništvo reklamiraju, i sada su „upakovane“ u PDF format , na četiri stranice, i distribuiraju se elektronskom poštom. Od samog početka, Zupci Times objavljuju zapise o zavičajnoj istoriji, tradiciji, receptima, vicevima, izrekama i lokalnim legendama, i to na arhaičnom jeziku koji se u ovoj reviji brižljivo baštini od prvog broja.)
