Od dolaska ovih tragično smiješnih i isto toliko opasnih svetosavskih klerikalnih Crno-magovih političkih nedonoščadi, primjetna je i tendencija nekih „suverenista” da se „gleichschaltuju”, ali pod uslovom da se u tu „igru” uđe tajno, kao što je Jelušićka poželjela ući u Vladu! Nije Crna Gora ono što su mislili osvajači: Nemanje, Murati, Bonaparte, pa ni vladari Danilo ni Nikola; oni svi biše i preminuše, a Crna Gora ostade dovijeka i strašnoga suda, u svojoj volji i slobodi; a to ti je u slavi! (Petar II Petrović Njegoš S. Milutinoviću). Stoga nije Crna Gora ni Milo Đukanović i njegovim eventualnim odlaskom sa političke scene opet će se pjevati „.da je vječna Crna Gora”!
Ovi „preletači” markiraju Milovim ljudima i „plaćenicima” časne ljude, koji su nedavno izrazili svoj protest na Cetinju prema fašizaciji društva i prema potiranju crnogorskog bića! Lično znam većinu protestanata i znam da iz njih nije progovorilo plaćeništvo, niti stranačka pripadnost (koju većina nema), već gnušanje prema povampirenom nacizmu u Crnoj Gori, u svrhu posrbljavanja Crnogoraca. Nekima nije ni trebalo davati „vakcinu-Srbosputnjik” jer su se sami preporučili kao bivši Albanci, i gle čuda, imamo i jednog bivšeg Hrvata, koji je bio „smjerno” okolokućno đonolizno čirgopotrčkalo dok su mu „prednje noge bile u koritu”! Sada taj isti nerast pljuje po svemu crnogorskom, nazivajući branitelje vlastitog dostojanstva nacionalistima i šovinistima!
U ovu ujdurmu uključio se i jedan bivši komunista (i bivši Albanac) i progonitelj vjernika, sada kandidat za „blaženjejšuju” funkciju u okviru SPC za kojega ni u Vukovom ni u starocrnogorskom rječniku ne postoji adekvatna odrednica! Njega može samo uvrijediti ako bi ga nekim čudom neko vidio kao čovjeka! Kako ta spodoba više od 35 godina napada u svakoj mogućoj prilici sve što je crnogorsko, a „poslastica” su mu istaknuti suverenisti, često se nađem u dilemi da li da ga žalim ili da budem zadovoljan što smo mu svojim postojanjem dali smisao životu; kakvom-takvom, ali i to je neki oblik života u duhovnoj evoluciji, od amebe do višećelijskog organizma!
U vrijeme AB revolucije ovaj „probuđeni Srbin”, albansko-skadarskog porijekla, analogno sadašnjim preletačima „pucao” je na visoku funkciju kod Slobodana Miloševića, pa je kod jednog cetinjskog slikara poručio svoj portret i platio jednoj grupi „ugroženih kosovskih Srba” sa Cetinja, koji nikada na Kosovu nijesu boravili, da nosaju taj portret na „mitingu solidarnosti” u Nikšiću i uzvikuju: „Takvi nama trebaju!” Takvi ne trebaju nikome „nako da se pred svijetom ruže”! Uvjeren sam da je ovaj nacionalni konvertit bio uzor Kudravom Dučeu, takođe bivšem Albancu! O bivšim Crnogorcima i bivšim Cetinjanima bespredmetno je trošiti riječi!
„I prvo bi riječ”!
Viktor Igo je bio ponosan na činjenicu da je francuski jezik obogatio sa par riječi! A riječ bi prije Čovjeka! Dakle kako je u biću čovjeka sadržano na hiljade riječi, onda se zaista trebamo upitati koja je to moć što je u veoma kratkom vremenu uspjela posrbiti dva Albanca, jednu Bošnjakinju i jednog tivatskog Hrvata, sa manjkom stranica stručnog rada za nestručno zvanje, koji gle čuda, iz svog brloga proziva najuglednije crnogorske intelektualce i prijeti da će ih dovesti „poznaniju prava”!
Poput ovih lokalnih umišljenih Mesija počeo je i Hitler; poslali ga da sabotira skup fašista u jednoj njemačkoj pivnici, on vidio svoju šansu, održao vatreni govor i postao Furer! Po toj logici, šansu možda ima i pripravnik, Kudravi Duče, jer je gestikulaciju i povišen ton svog uzora dobro „skinuo” i to sasvim relaksirano!