U Crnoj Gori se intenzivira erozija građanskog društva i odricanje od vrijednosti koje su nakon demokratskih izbora trebale biti (o)čuvane i osnažene. Očekivane promjene ne idu u pravcu otklanjanja negativnog nasljeđa i prakse već se sprovodi teokratizacija društva. Umjesto da bude drugačije i bolje, svakim danom je gore. Ovo što se dešava nijesu izazovi prihvatanja stvarne i funkcionalne demokratije i konsolidacije već paradoks i degresija slobodnog i otvorenog društva. Na takve prijetnje ne treba da se ćuti zbog nezadovoljstva ranijim vladama i zbog mržnje prema predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću ili Demokratskoj partiji socijalista. Takve opasnosti ne treba tolerisati ni jedan, a kamoli (traženih i očigledno dobijenih) 200 dana.
Samo tri novije aktivnosti iz Vlade Crne Gore, konkretno ministarke zdravlja i ministra pravde, manjinskih i ljudskih prava, nedvismisleno potvrđuju da se, umjesto produbljenja demokratije, sprovodi politika sa istančanim teokratskim ukusom.
U savremenom društvu, kojem smo, do prije tri mjeseca, gotovo svi stremili, od zdravstvenih rizika se ravnopravno štiti kompletno stanovništvo i tu nema razlike da li je neko vjernik ili nevjerujući, da li je agnostik, da li svoja vjerska uvjerenja ostvaruje kroz odlazak u vjerski objekat (čitaj Crkvu, sa “80% pravoslavnih vjernika”) ili na meditaciju u parku
Ministarka zdravlja umjesto da isključivo brine o zdravlju svih nas, ona donosi mjere kojima privileguje vjerujuće u odnosu na ostale građane i omogućava im, između ostalih prava, slobodu kretanja. Uporište za svoje mjere nije tražila Ustavu Crne Gore, u praksi primjene Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava ili u iskustvu zemalja Evropske Unije. Pozvala se na odluku Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država koja je i u tamošnjem društvu ocijenjena kontraverznom. Šest od ukupno devet sudija američkog Vrhovnog suda, na čije se odluke lakomisleno poziva crnogorska (u geografskom smilslu) ministarka zdravlja, su po sopstvenom deklarisanju katolici, a po ocjeni tamošnjih najuglednijih medija i analitičara i dokazani konzervativci. Trojica liberalnih sudija su javno iskazali neslaganje a sa njima je isti stav, ovog puta, zauzeo i glavni sudija pa je konačno odluka izglasana sa 5:4 glasa. Važno je podsjetiti da su prethodne odluke američkog Vrhovnog suda, kod država Kalifornija i Nevada, bile drugačije od ove u slučaju države Njujork. Razlog tome leži u činjenici da je došlo i do promjene u sastavu suda, jer je nakon smrti, čuvene i za ljudska prava zaslužne, Rut Bejder Ginsberg, odlazeži predsjednik Tramp imenovao Ejmi Koni Beret. Ministarka je, pojašnjavajući svoje mjere, podvukla primat vjerskh u odnosu na sva druga ljudska prava. Međunarodni standardi kažu da se sloboda ispovijedanja vjere, u demokratskom društvu, smije podvrgnuti, između ostalih, ograničenjima radi zaštite zdravlja ili radi zaštite prava i sloboda drugih. U savremenom društvu, kojem smo, do prije tri mjeseca, gotovo svi stremili, od zdravstvenih rizika se ravnopravno štiti kompletno stanovništvo i tu nema razlike da li je neko vjernik ili nevjerujući, da li je agnostik, da li svoja vjerska uvjerenja ostvaruje kroz odlazak u vjerski objekat (čitaj Crkvu, sa “80% pravoslavnih vjernika”) ili na meditaciju u parku. Očigledno nepravedno izdvajanje vjerskih objekata u odnosu na drugo (sekularno, svjetovno), posljedica je ne samo privilegovanja Crkve, već i tolerisanja ranijeg pristupa da nije u redu prema sveštenicima primjenjivati zakon.
Određeni djelovi GP “Ura”, zastupljeni i u Predsjedništvu, ubuduće će o CPC sve više govoriti kao ekspozituri DPS koju treba prevazići iako, na žalost, ne postoji nijedna aktivnost ili dokaz da su DPS/SDP/SD/LP uradile bilo šta konkretno, dugoročno i afirmativno, za CPC. Za isto to vrijeme SPC je pod stalnom podrškom državnih i lokalnih vlasti
Ministar pravde, manjinskih i ljudskih prava je otvoreno saopštio, čitavom društvu, da će diskriminisati jednu od uredno registrovanih vjerskih zajednica. U Crnoj Gori pravoslavni vjernici su dominatno organizovani preko eparhija Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Crnogorske pravoslavne crkve (CPC). Prema toj nespornoj činjenici obzira su imali svi dosadašnji resorni ministri i sve prethodne crnogorske Vlade. Povodom izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ovaj ministar jedino nije obavio konsultaciju sa CPC, poručujući da, za ovu Vladu, to nije tradicionalna vjerska zajednica. Zbog zahvalnosti na uspješnoj političkoj (zlo)upotrebi SPC, nastavlja se politika isključenja. To izgleda, i pored svih razumnih napora uvaženog Žarka Rakčevića, nailazi i na zadovoljsto kod izgleda većine članova građanskog pokreta “Ura” (GP “Ura). Određeni djelovi GP “Ura”, zastupljeni i u Predsjedništvu, ubuduće će o CPC sve više govoriti kao ekspozituri DPS koju treba prevazići iako, na žalost, ne postoji nijedna aktivnost ili dokaz da su DPS/SDP/SD/LP uradile bilo šta konkretno, dugoročno i afirmativno, za CPC. Za isto to vrijeme SPC je pod stalnom podrškom državnih i lokalnih vlasti, u kojima ove partije drže (ili su držale) vlast. Sve više će se promovisati “sabornost” ili “inkluzija” eparhija SPC i prema etničkim i pravoslavnim Crnogorcima (čitaj tiho, umjereno, građansko posrbljavanje) tako što će se sve više govoriti o Pravoslavnj crkvi bez srpskog predznaka (PC bez onog S kod SPC).
Na snazi je politika koja ne samo da produbljuje aktuelne podjele nego će, dugoročno i sa težim posljedicama, udaljiti Crnogorce i Srbe jedne od drugih. Nova politička većina je do prije tri mjeseca zagovarala pomirenje
Treća aktivnost, reklo bi se, najozbiljnije ukazuje na klerikalizaciju društva. Njegovo Preosveštenstvo episkop g. Joanikije, je priznao da je SPC napisala tekst izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Nije naveo da li će, i kako, nadgledati i partijsku disciplinu po poslaničkim klubovima vlasti. Odlazeći poslanik, g. Filip Adžić, je već ukazao da su svi u GP “Ura”, pa i ona osoba koja ga naslijedi, obavezni da glasaju za izmjene tog zakona. Podrazumijeva se da novi/a poslanik/ca neće biti, zbog moralnih, pragmatičnih i bezbjednosnih razloga, sa Cetinja. Sjećam se, koliko do juče, svi smo kritikovali partijsku disciplinu i gušenje poslaničkog individualizma. Jasno je da stroga disciplina drži partije na okupu. Ali kada ona popusti, nastaju nove ideje, pristupi i družine (partije).
Na snazi je politika koja ne samo da produbljuje aktuelne podjele nego će, dugoročno i sa težim posljedicama, udaljiti Crnogorce i Srbe jedne od drugih. Nova politička većina je do prije tri mjeseca zagovarala pomirenje. Umjesto potrebnog i najavljenog produbljivanja političke i društvene participipacije i pomirenja, dešava se, najavljuje i podstiče diskriminacija, isključivanje i segregacija.
Završiću time, da u datim okolnostima, posebno u odnosu na prethodno obrazloženje teokratske aktivnosti (prijetnje) aktuelne Vlade, funkcionisanje i djelotvornost Ustavnog suda Crne Gore postaje sve sumnjivija. Svakodnevno obesmišljavanje ustavnih vrijednosti na kojima počiva savremena Crna Gora, trebalo bi da motiviše sudije Ustavnog suda da povećaju svoj ex officio, međusobnu trpeljivost i održavanje sjednica.
Civilno društvo, političke partije i intitucije države Crne Gore imaju hitan intelektualni, politički i institucionalni zadatak da se sačuva koncept ustavnih vrijednosti, ljudskih prava i građanskih sloboda.
