Podgoričanin Marko Lubarda rođen je 1989. godine. Tri puta je bio šampion međunarodnog rep betla Rap Skillz - 2015. 2016. i 2017. godine. Kao član podgoričkog hip hop dvojca “Džej Džej Okoča” izdao je albume: “Niko nije spreman” (2012), “I dalje niste spremni” (2013), “Ticape” (2014) i “AB Revolucija” (2015).
Nakon četiri albuma, ovaj muzički sastav trenutno nije aktivan, pa je Random, vrlo uspješno, nastavio solo karijeru. Kao solista, za sobom takođe ima četiri albuma: “Rendominacija EP” (2016), “Rendominacija 2” (2019), “Knowhere2Random” (2021) i posljednji izdat u maju ove godine pod nazivom “Eo viđi”.
Album “Eo viđi”, koji se sastoji od 11 pjesama, Marko opisuje kao – “teški podgoričanluk u veselo depresivnim notama”.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Oduševljenje spoljnim svijetom - punim korzom, sportskim manifestacijama, izletima, priredbama, demonstracijama, uličnim svađama, parlamentarnim i predsjedničkim izborima.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Neprikosnoveno samopouzdanje i smirenost.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Likovna umjetnost, mojom krivicom.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Preuranjeno profilisanje ljudi i srljanje u pretpostavke o njihovom karakteru.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Sve što nije na cijeni, odnosno ne može da se kupi. Šalim se, smeće odgovor. Neka bude da najviše cijenim kad ljudi poštuju moju privatnost i vrijeme.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zvala bi se nešto neodređeno i višeznačno, kao i moj album “Eo viđi”. Možda “E, zamisli”. Volio bih da me glumi Lin Manuel Miranda, a ako je on zauzet onda Omar Bajramspahić.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Halo? Čuješ li me? Random ođe.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Pekmez od šljiva u kraj vekne bijelog hljeba sa fetom unutra.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nevidljivost, naravno.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Eh, zavisi koji dan te ličnosti je u pitanju, npr. volio bih da proživim jedan dan Džona Kliza u jeku slave Monti Pajtona, a ne bih da proživim njegov dan kad je imao napad dijareje ili migrene.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako je kiša, slušam Knowhere2Run instrumentale, ako je lijepo vrijeme čitam Kindle kući.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Copywrite ft. Tage - Slow down.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Ovo nije baš nedavno, ali i dalje pamtim kao posljednje: knjiga Chuck Palahniuk - Survivor, predstava Sobe u produkciji Dramskog studija Prazan prostor i film Mother! od Aronofskog.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Planina Kailaš na granici Tibeta i Indije i jezero Mansarovar u podnožju njenog vrha. Vele da ima magična svojstva.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Zavisi đe, mrzim vozove u Crnoj Gori, obožavam ih u Evropi, npr. Njemačkoj. Neka bude pedalino.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikom, nikad.
Čemu se uvijek obradujete?
- Začetku nove ideje za čiju realizaciju se ispostavi da je ipak izvodljiva.
Da li za nečim žalite?
- Lista je ogromna, ali mi ne pritiska savjest. Bilo je što je bilo.
Bez čega ne možete?
- Bez vode, bestebe.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Što nisam saslušao sagovornika do kraja.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Samo bih tražio doživotnu materijalnu obezbijeđenost i to za sve, da ne moramo da igramo ove igrice da se zaradi koin po koin, ovo odlaženje na posao, pretvaranje da se radi nešto korisno, prodaja, iznuda, pljačka, varanje, ponižavanje i licemjerstvo, a sve za pare. Da može s mirom da se odmara, stvara, putuje i voli bez koristi. Jer ovako baš smara.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Godine 2008. sam dobio zadatak, u okviru svog prvog Work&Travel-a u SAD, da oborim jedno veliko drvo i da ga uklonim sa livade u obližnji šumarak. Sam, bez prethodnog iskustva i sa tupom testerom. Uspio sam. Saopštavanje bližnjoj osobi da joj je umrla bližnja osoba je isto zajebano.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Iskreno se bojim i za sebe i za druge što bi se tada desilo. Nadam se ništa nevaspitano i nasilno, jer sam zadnjih nekoliko godina u grotlu samonametnutih inhibicija, povučenosti, suzdržavanja i obazrivosti, radi neke izmišljene, iole sigurnije, dalje budućnosti, tako da ako bi mi to oduzeli baš bi bilo problema.
Kako biste voljeli da umrete?
- Jes' da je namrtvo pecki, ali najbolje je dat' svoj život za nekog drugog, recimo dijete. Najgore da te ubije neko autom, i to raspalim.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- “Moglo je bolje, ali OK je i ovo”.
