Vršilac dužnosti direktora Uprave policije Zoran Brđanin priznao je juče na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu da se sreo sa lažnim američkim diplomatom Stevanom Simijanovićem, ključnim igračem političko-špijunske afere u koju su upleteni brojni zvaničnici nove crnogorske vlasti, ljudi iz bezbjednosnog sektora kao i neki prvaci političkih stranaka.
U odgovoru na pitanje poslanika Raška Konjevića, predsjednika SDP-a, Brđanin je pokušao da umanji značaj susreta sa Simijanovićem.
''Tu nije bilo ničeg spektakularnog i bilo kakve mistifikacije. Svi mi imamo susrete. Sve dok ne predstavljaju nešto što bi moglo da ima konotaciju pripremnih radnji za kažnjiva djela'' kazao je prvi čovjek Uprave policije, koji je naglasio da je Simijanović uspostavio kontakt sa njim posredno, preko osobe koju poznaje i Konjević, ali nije otkrio identitet osobe koja mu je omogućila susret sa špijunom Simijanovićem.
Na prvi pogled, objašnjenje djeluje logično. Bezbjednosno oprezan i inteligentan policajac - što Brđanin jeste - ne bi tokom jednog sastanka dopustio stranom sagovorniku aluzije na organizaciju nekih vanzakonskih aktivnosti.
Teško je, ipak, pretpostaviti da su njih dvojica pričali o finalu Super bola u SAD ili draftu u NBA… Susret sa Brđaninom bio je dio Simijanovićeve akcije.
Informacije kojima Pobjeda raspolaže ukazuju da je Brđanin bio dio brižljivo planirane mreže kontakata koje je, za kratko vrijeme razvio američko-crnogorski državljanin, glumeći diplomatu SAD sa sjedištem u Beču.
SIMIJANOVIĆEVA MREŽA
Prema saznanjima našeg lista, susret Brđanina i Simijanovića odigrao se u sredinom januara ove godine u Podgorici, u hotelu „Ambasador“ đe je lažni američki diplomata odsjedao nekoliko puta, a najmanje u dva navrata smještaj je platila, sa stranačkog računa - Ura Dritana Abazovića!
U to vrijeme Brđanin je bio načelnik Odjeljenja za analitiku i unapređenje rada Uprave policije. Zašto je Simijanović toliko insistirao da se vide i o nečemu dogovaraju? Kao što izaziva podozrenje - zbog čega su Abazović i ostala vrhuška Ure toliko željeli da ukonektuju Simijanovića u crnogorski bezbjednosni sektor?
Odgovor na ta pitanja krije se u vrlo razrađenim političkim igrama pred lokalne izbore u Nikšiću i pregovorima koji su se tada intezivno odvijali između predsjednika Ure Dritana Abazovića i čelnika Narodnog pokreta Miodraga Dake Davidovića.
IGRE MANIPULACIJE
Upravo je Stevan Simijanović osoba koja je spojila Abazovića i Davidovića. Naime, preko veza u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (Simanović je ipođakon, rukopoložio ga je episkop novogračanički SPC u SAD Longin), lažni američki diplomata se uvukao u izborni štab novoosnovanog Narodnog pokreta Dake Davidovića.
Obećavajući razne stvari, pozivajući se na američke veze i poznanstva sa nekim ljudima iz bezbjednosnih krugova, Simijanović je vrlo brzo postao konekcija Davidoviću sa Abazovićem.
Predstavljajući se kao „čovjek CIA, koju kontroliše Donald Tramp“, Simijanović je, osim političkih veza, pokušao da Davidoviću obezbijedi ulazak u razne vrste poslova koje nova vlast može da obezbijedi. Jedan od tih je i kontrola takozvanog reeksporta cigareta iz Luke Bar.
Izvori Pobjede tvrde da je to i bio jedan od glavnih razloga što je Simijanović tražio od Ure da ga povežu sa Brđaninom, jer je tadašnji načelnik Odjeljenja za analitiku bio glavni kandidat Ure, Demokrata, ali i nekih zapadnih ambasada, da zasjedne u fotelju prvog čovjeka Uprave policije.
Nakon susreta u hotelu „Ambasador“ trebalo je, prema saznanjima našeg lista, da uslijedi novi susret, u proširenom sastavu - sastanak Abazovića, Davidovića i Brđanina u Dakinom objektu u Podgorici, nedaleko od hotela ,,Hilton“, na obali Ribnice.
Do sastanka nikada nije došlo i sada se samo može nagađati da li bi bilo nekog zakulisnog dogovora: Simijanović je uhapšen 9. februara nakon što je obavio razgovor sa Miodragom Dakom Davidovićem u sjedištu kompanije ,,Neksan“ u Nikšiću.
KO JE ŠTITIO LAŽNOG DIPLOMATU
Tom prilikom crnogorska policija kod njega je našla gomilu isprava, pravih i lažnih. Među ispravnim dokumentima je bila i nova lična crnogorska karta, izdata od CB Podgorica, od 27. januara ove godine, koju je – ispostaviće se kasnije - Simijanović dobio samo dva dana od predaje dokumenata!
Nikad nije istraženo ko je od uticajnih ljudi u policiji i bezbjednosnoj službi posredovao da Simijanović ekspresno dobije lična dokumenta.
Koji dan kasnije, otkrilo se da je diplomatski pasoš SAD – falsifikat. Ambasada SAD u Podgorici je zvanično obavijestila Centar bezbjednosti Nikšić, a policija tužiteljku Osnovnog tužilaštva u Nikšiću, da je riječ o lažnom diplomatskom pasošu, uz napomenu da Simijanović nikada nije bio zaposlen u Stejt Departmentu.
To je potvrđeno Pobjedi sa nadležnog mjesta. Ambasada SAD u Podgorici saopštila je za naš list da Stevan Simijanović nikada nije radio za Stejt department i da su e-mal adresa na visit karti i diplomatski pasoš koje je koristio - lažni.
Ako već nije bio diplomata, izvjesno je da Stevan Simijanović u Crnoj Gori imao neku drugu, manje javnu misiju, onu opasniju - špijunsku.
To pokazuje i način na koji je otišao iz Crne Gore.
ŠPIJUN KOJI JE VOLIO I DRITANA I DAKU
Preciznije rečeno: kako su ga crnogorski moćnici puštili da napušti zemlju!
Četiri dana od kako je priveden u Nikšiću pod sumnjom da je koristio falsifikovani diplomatki pasoš SAD, Stevan Simijanović je volšebno, 12. januara, prešao na teritoriju Srbije, u ,,audiju“ novosadskih tablica preko graničnog prelaza Dobrakovo izašao iz Crne Gore, nešto poslije 20 sati. Upravo u vrijeme kada je
potpredsjednik Vlade i koordinator svih službi bezbjednosti Dritan Abazović pokušavao da na Javnom servisu objasni vlastite konekcije sa Simijanovićem!?
Možda je tek slučajnost, ali otvara pitanja. Kako je čovjek optužen za falsifikovanje službene isprave, za što je Krivičnim zakonom predviđena kazna zatvora do tri godine, uspio da pobjegne iz Crne Gore? Zašto, iako je od hapšenja i bijega Simijanovića proteklo više od pet mjeseci, Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ili Osnovno tužilaštvo u Podgorici nije do danas otvorilo predmet po prijavi policije?
ZATAŠKAVANJE
Očito je: iza kulisa javnih obećanja o transparentnosti rada sprovodi se opsežna akcija zataškavanja.
Problem je, međutim, što brojni podaci ostaju zapisani. Kao i uloge ključnih aktera u ovoj političko-špijunskoj igri.
Iako je u početku odbijao da objelodani vezu sa Simijanovićem i prijetio Pobjedi zbog „objavljenih manipulacija“, potpredsjednik Vlade i koordinator svih službi bezbjednosti Dritan Abazović je na kraju morao da prizna, ne samo da je imao mnogo kontakata sa lažnim diplomatom, već da mu je Simijanović preporučio, a Abazović bez informisanja Ministarstva odbrane pregovarao - o nabavci oružja i municije sa američkom firmom ,,American Balistics Company“.
Pobjeda je već pisala da je Simijanović, pod pokroviteljstvom Ure koja mu je plaćala smještaj, boravio u više navrata u hotelu„Ambasador“ a da mu je posebna pratnja bila Marija Šavrilov, članica srpske ekstremne nacionalističke grupe ,,Zavetnici“ povezane i sa srpskom BIA i sa obavještajnim strukturama u Rusiji.
Istovremeno, bio je politički vrlo jasan: podrška srpskim partijama, Srpskoj pravoslavnoj crkvi i stvaranju „srpskog sveta“. Veze sa Abazovićem i povezivanje sa Davidovićem pokazuju kako je Simijanoviuć uspijevao da djeluje na više frontova. I, što je najvažnije, da šuruje sa nekim akterima na političkoj sceni.
Zato, kada vršilac dužnosti Uprave policije, onako nadmeno, kaže da „ne treba mistifikovati“ susrete lažnog diplomate sa crnogorskim političarima i policajcima, trebalo bi ga upitati da malo podrobnije objasni ili demistikuje vlastitu ulogu u ovoj špijunsko-političkoj priči.
Prije svega: da li je bio samo sporedan lik ili dio ekipe koju je mjesecima postrajavao Stevan Simijanović.
