Pitate se zašto je naslov na latinskom? E, zato što sam na popisu pored izjašnjenja o maternjem jeziku morao odgovoriti i na pitanje - kojim jezikom uobičajeno govorim? Čuš, kojim jezikom uobičajeno govorim u svojoj državi? Valjda je najuobičajenije da govorim maternjim. Mogao sam reći latinskim i da imam ustavno pravo na to.
No, ne radi se o tome. Incitatus je ime Kaligulinog konja kojega je postavio za senatora. Na mom maternjem, crnogorskom, to znači brz i angiran i neobuzdan. E nešto slično nam je, pomoću Srpske crkve i svetosavskih stranaka, srpski imperator Vucius postavio za predsjednika Skupštine. I kad taj zarže - i Ustav i zemlja se tresu. Moram priznati da mi volimo takve i možda bi mi bio i simpatičan da ga nisam vidio u izbornom štabu u Beogradu kako umiljato kaska oko gazde i vazala mu.
Predosjećam da će nam, kad su već kooptirali Mandića u svoj štab, imperatorova BIA uskoro dostaviti čuveni popisni softver čijim pomenom se razduševio naš DPS i ostali indipendluk. I da će taj softver imati samo dvije mogućnosti: „Delete“ - na pojavu Crnogorac i crnogorski, i „Save“ - na Srbin i srpski. To će dovesti do ispodpolovičnog broja popisanih u odnosu na ukupan broj građana, ali će najbitnije biti da broj Srba u Crnoj Gori prelazi pedeset odsto. Pa će da nastupi slavlje.
Isto kao što izlazak jedva natpolovičnog broja glasača u Srbiji, i jedva natpolovični, diskutabilni, broj glasova za srpskog vožda dao povoda za
neobuzdano slavlje. Despotska vlast na osnovu sumnjive četvrtine ukupnog broja glasača?! Demokratija je otišla u q..., znate već đe.
I ne treba se čuditi, jer kada u SAD, zemlji lideru demokratskog dijela svijeta, glasačima na slijedećim izborima ostaje mogućnost da izaberu predsjednika između vidno, hm, zaboravnog i totalno, hm, stupidnog kandidata. Ako tome dodamo evropske izborne cirkuse, onda je nesumnjivo da idemo prema neslavnom kraju demokratije.
Možda njima pomogne vještačka inteligencija, ali nama - koji srljamo u srednji vijek i teokratiju mantijaških duduka - nema spasa. Ne možemo se nadati boljitku kada našu nevinu djecu vaspitavaju pedagozi poput jedne bikne koja objavljuje na mrežama svoje 18+ spotove, uči i tjera djecu da pužu po podovima crkava. I njoj slični.
A Bog autoritarni papak i despot, i ne možete o njemu ništa naučiti od desantnih popova i propalih studenata filosofije koji postadoše mitropoliti i patrijarsi i tupavog i bahatog etnofiletističkog i kleronacionalističkog kaluđerluka.
Jedan od najvećih teologa Sv. Jovan Damaskin kaže - ,,Božanstvo je neizrecivo i neobuhvatljivo umom i blažene je prirode“. Najveći ga nisu ni tražili ni pronalazili u crkvama i svetilištima, nego u srcu i duhu i u pustinjama i asketizmu. Teško da je On u svetilištima ikada i boravio. Mojsije ga je pronašao na Gori Sinajskoj, Sidarta Gautama je postao Buda meditirajući u noći punog mjeseca ispod jednog drveta u nekoj šumi, prorok Ilija je bio pustinjak, Sv. Jovan Krstitelj takođe, kao i mnogi hrišćanski podvižnici...
Jovan Damaskin je bio poznavalac aritmetike, geometrije, muzike, astronomije, retorike, dijalektike i etike i teologije. Bio je bogat i nosilac titule prvog savjetnika velikog Umajadskog halife Al Valida koji je vladao carstvom od Gibraltara do Indije, većim od Aleksandrovog, Rimskog, Osmanskog i Mongolskog carstva. Damaskin je sve to napustio, razdijelio imovinu sirotinji i otišao u pustinju i zabačeni manastir da pokuša spoznati Boga. Tamo je nastalo njego glavno sočinjenije „Tačno izloženje pravoslavne vjere“ koje je slavni Toma Akvinski, jedan od ponajvećih katoličkih teologa obilato citirao u svom slavnom djelu „Summa Theologiae“.
Najveći islamski teolog Al Gazali, slavni poznavalac islamskog teološkog nasljeđa i prava, helenske filosofije, astronomije, matematike, i pored svega toga znanja
odlučio je da odjene derviški suf i krene u pustinju i obilazi tekije ne bi li u semi (ritualnom transu) spoznao Allaha u srcu.
Zato nam je prvi i osnovni zadatak privesti Crkvu Srbije k poznaniju Ustava i prava i tekovina moderne evropske civilizacije ne bi li bar našoj djeci omogućili izlaz iz balkanskog kala i uputili ih ka dometima moderne nauke i duhovnosti.
Uh, ponijelo me gradivo, moram poželjeti sretnu Novu godinu. Svetosavskim ,,osveživačima“ želim onoliko sreće koliko su oni nama poželjeli i donijeli, i onoliko uspjeha koliko su obrazovanih i ostvarenih likova postavili na visoke državne funkcije. A nama ,,neosvježenima“, da dostignemo bar nešto od dostojanstva, duha i hrabrosti koje su posjedovali naši stari.
