Izvršni direktor te organizacije Miloš Knežević kazao je u intervjuu agenciji MINA da i poslije deset godina od prvog Montenegro Prajda, još traže neka od osnovnih prava koja im pripadaju.
„Danas, mogućnost da izađe na Prajd ima mnogo više ljudi, podrška Prajdu dolazi sa raznih strana, mediji žele da čuju naše priče, neki naši državnici biraju da nam se pridruže, a opšta javnost nas sve češće čuje“, kazao je Knežević.
On je naveo da se njihova stvarnost mijenja, kao i da imaju zakone, prostore i javne glasove o kojima su prije deset godina sanjali.
„Sa druge strane, institucije sistema su te koje koče cijeli proces. Poražavajuća je činjenica da imate ministra zdravlja koji prisustvuje kontra-protestu, održanom dan prije Montenegro Prajda, odakle se šalju jako opasne poruke protiv LGBTIQ+ zajednice koje se plasiraju kao činjenice“, rekao je Knežević.
Prema njegovim riječima, to Ministarstvo ne ulaže ni minimum napora da se obezbijedi hormonska terapija neophodna za članove trans zajednice.
Knežević je pitao kako LGBTIQ+ zajednica može očekivati razumijevanje tog Ministarstva ukoliko, kako je rekao, prvi čovjek tog resora negira ljudska prava jedne marginalizovne grupe u Crnoj Gori.
"Ukoliko žele ozbiljno da rade na rješavanju problema LGBTIQ+ zajednice u Crnoj Gori, dovoljno je da prikupe sve zahtjeve koje smo iznosili na svakom Montenegro Prajdu i da samoinicijativno ulaze u rješavanje istih“, rekao je Knežević.
Potrebno je, kako je naveo, da oni budu ti koji će inicirati promjene, jer je su ranije inicijative dolazile iz organizacija koje se bave LGBTIQ+ i generalno ljudskim pravima.
Knežević je rekao da je ovogodišnji Prajd bio jedan od najposjećenijih, dodajući da su, od dana kada su ga najavili do Povorke dobijali mnogo veću podršku nego inače, kako putem društvenih mreža tako i u komunikaciji sa građanima.
„Uzrok tome svakako jeste naša istrajnost da javnosti ukažemo da smo ravnopravni građani ovog društva – da smo tu i da ćemo biti glasni dokle god traje naša borba za ljudska prava“, kazao je Knežević.
On je istakao da, sa druge strane, crnogorsko društvo počinje da prepoznaje Prajd kao pravi građanski protest, koji nije pristao niti će ikada pristati na bilo kakvo miješanje politike u organizaciju istog.
„Crnogorska javnost postaje svjesna da zbog jako lošeg ekonomskog stanja u društvu, političkog i partijskog nagornjavanja, utrke za pozicije u institucijama sistema i konačno iskrivljene demokratije koju država vodi poslednje dvije i po godine ljudska prava su, kao osnov unapređenja stanja svih građana, stavljena u drugi plan“, rekao je Knežević.
Tako su, prema riječima Kneževića, 8. oktobra svi jasno i veoma glasno poručili da „Nema više ali“ kada su u pitanju ljudska prava u Crnoj Gori, a posebno prava LGBTIQ+ zajednice.
On je rekao da, iako se svjedoči određenom napretku kada je u pitanju percepcija javnosti ka LGBTIQ+ zajednici, još postoje oni koji smatraju da život te zajednice nije nešto što se vezuje za crnogorski kontekst i na taj način pribjegavaju nasilnom ponašanju i javnom iskazivanju govora mržnje.
„Sa druge strane, svi smo svjesni da protekle dvije i po godine Crna Gora prolazi kroz jako kritičan period, obećanog porasta stepena vladavine prava nijesmo dobili, podjele u društvu su nikad veće, krerikalizacija ozbiljno utiče na živote svih nas a politički javni diskurs je prepun govora mržnje prema drugačijem ili različitom“, rekao je Knežević.
On je kazao da u cjelokupnoj toj krizi stradaju prvo ljudska prava onih koji ih svakako do sada nijesu ni imali.
Kako je saopštio, u javnosti se plasira otvoren govor mržnje prema LGBTIQ+ zajednici i to od onih od kojih se to ne očekuje niti smije biti riječi o tome.
„Kao što je predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode, advokat Velibor Marković“, dodao je Knežević.
On je naveo da je problematično što niko za svoj govor mržnje nije bio adekvatno kažnjen, već su ostali da izvršavaju funkciju i poslove kojima se bave.
„I što je još problematičnije nastavljaju svoj politički uticaj na društvo. Javnosti se šalje jasna poruka, a to je da se nasilje bilo koje vrste prema LGBTIQ+ osobama toleriše“, smatra Knežević.
On je kazao da se slaba i potpuno neadekvatna kaznena politika za nasilje nad LGBTIQ+ osobama se primjenjuje godinama unazad, dodajući da se veliki broj slučajeva završava opomenom.
„Ono što sve treba posebno zabrinuti jeste to da su u poslednjim napadima na prostorije LGBTIQ drop in centra i aktiviste učestvovali uglavnom mlade osobe, neki od njih su čak i tinejdžeri“, rekao je Knežević.
On je saopštio da formalni obrazovni sistem skoro pa u potpunosti ne uključuje LGBTIQ teme u obrazovne programe na svim nivoima, pa tako mladi nijesu u mogućnosti da uče na valjani način i uskraćeni su da tako prisvajaju obrasce ponašanja koje uključuju smanjenu stereotipizaciju LGBTIQ+ osoba.
Prema riječima Kneževića, ta zajednica suočava sa dosta „Ali“ u svojim životima na svakodnevnom nivou.
Kako je saopštio, niko od njih nije birao svoju seksualnu orijentaciju, rod ili rodni identitet, naciju u kojoj su rođeni, boju kože ili etničku pripadnost.
„Niko od nas nije tražio bolna iskustva koja oblikuju naše identitete ali tražimo značenje na tragu istih. Ne možemo podnijeti besmisleno mučenje, ali možemo prebroditi bol ukoliko vjerujemo da to ima svrhu“, kazao je Knežević.
On je rekao da dobijaju „Ali“ kada žele da ih zadrže u „famozna četiri zida“, kada donosioci odluka kažu da razumiju njihove probleme ali trenutno nije vrijeme da se njima bave.
Prema riječima Kneževića, ta zajednica čuje „Ali“ i kada traži hormonsku terapiju za ljude trans osobe ili usklađivanje i punu implementaciju zakona od kojih zavise njihovi životi.
„Njihovo “Ali“ je ništa drugo nego manjak političke volje i minimum napora koje mogu, hoće i žele da ulože u promjene kako bi članovi LGBTIQ+ zajednice živjeli dostojanstven život“, rekao je Knežević.
Upitan da li postoje šanse da se, u dogledno vrijeme, Prajd održi u nekom drugom gradu on je odgovorio da iskreno želi da vjeruje da je to moguće.
Kako je naveo, u pojedinim opštinama postoje Lokalni akcioni planovi koji svojim aktivnostima doprinose unapređenju života LGBTIQ+ zajednice i gdje bi mogla da se nađe neka od aktivnosti koja se odnosi na organizaciju Prajda ili same Povorke ponosa.
„“Ali“ sve je opet pitanje političke volje i spremnosti samih lokalnih samouprava da ove aktivnosti uvrste u planove“, rekao je Knežević.
On je kazao da su u dosadašnjoj komunikaciji sa dobijali obećanja i spremnosti da se te aktivnosti realizuju.
„Vidjećemo kako će to ići dalje kada krenemo u konkretnu realizaciju tog dijela. Dodatno, organizaciju Montenegro Prajda prati i veoma ozbiljana sigurnosna procjena tako da bi se posebno i tim detaljima morali voditi“, kazao je Knežević.
Kako je rekao, Montenegro Prajd svih ovih godina zagovara vrijednosti kao što su antifašizam, briga za zajednicu, solidarnost, ponos, ljubav, hrabrost, zajedništvo, otpor, jednakost, sloboda, rodna ravnopravnost, feminizam, intersekcionalnost i pacifizam.
On je naveo da su te vrijednosti duboko utkane u crnogorsko društvo, ali je se na neke od tih vrijednosti zaboravilo, pa se moraju učiti iznova.
„Porodična vrijednost – osobina koja nam je negdje i najviše negirana. I mi članovi LGBTIQ+ zajednice smo dio porodica, imamo pravo na našu porodicu, na porodičnu ljubav, porodičnu sigurnost“, rekao je Knežević.
On je dodao da im to pravo niko ne može oduzeti, koliko god neko dao sebi „slobodu“ to da radi.
Kako je naveo, porodična vrijednost je veliki društveni kontrukt u Crnoj Gori, a sa njima se često provlače i moral i čast.
Prema riječima Kneževića, tim vrijednostima se dosta puta u crnogorskoj javnosti manipuliše, a društvo ih s tim u vezi jako subjektivno doživljava.
„Sloboda izbora u ljubavi nam je samim tim uskraćena, jer ukoliko se neka ljubav ne razumije ona se moralno ispituje. Zato se kao društvo iznova moramo vraćati toleranciji, razumijevanju i prihvatanju različitosti da bismo razumjeli i sam koncept poštovanja ljudskih prava“, rekao je Knežević.
On je zaključio da sve te vrijednosti baštini Prajd kao građanski protest.
