Žabljak Crnojevića danas je zapušten istorijski kompleks. Stare kuće su kamene, prizemne ili spratne, mnoge od njih odavno napuštene i ruinirane. Sam spomenik je u ruševnom stanju. Odavno je na jugoistočnom dijelu bedema evidentirano obrušavanje koje ugrožava stambene objekte u podgrađu. Zahvaljujući nebrizi i neodržavanju danas su se ti problemi multiplikovali.
Na bedemima lijevo od ulaznih vrata mogu se primijetiti brojne pukotine dugačke i po desetak metara. Kamene grede iznad ulaza pukle su napola i pravo je čudo kako drže na sebi kamenu masu tvrđave. Golim okom može se primijetiti i odvajanje kamenog tepiha bedema od mase tvrđave.
A na unutrašnjem platou tvrđave može se zateći pravi haos od naslaganog građevinskog materijala. Kako starog tako i novog koji je zaostao nakon “čuvenog” pokušaja filmadžija da promijene unutrašnjost ovog kulturnog dobra. Po svemu viđenom možemo slobodno reći da je ovo značajno kulturno dobro pred kolapsom i da zahtijeva stručnu sanaciju. To se može vidjeti i na fotografijama koje Portal Analitika objavljuje.
Nebriga na djelu
Posljednji događaji vezani za ovo kulturno dobro pokazali su koliki je stepen nebrige institucija koje su zadužene za brigu o kulturnim dobrima. Nedavno je producentska kuća „Meander film“ iz Nikšića kažnjena sa 4.000 eura, a odgovorno lice u toj kompaniji sa 600 eura, zbog nelegalnih radova na utvrđenju na Žabljaku Crnojevića.
Zaključeno je da su scenografi iz Beograda, koje je angažovao „Meander film“, postavljajući scenografiju za Njegoševu sobu u velikoj mjeri intervencijama narušili integritet i arhitektonske osobenosti ovog kulturnog dobra koje je pod zaštitom države od 1948. godine. Uprava za zaštitu kulturnih dobara je tom prilikom donijela rješenje kojim nalaže vraćanje kulturnog dobra u prvobitno stanje, što se do danas nije desilo kao što možete vidjeti na fotografijama.
Može se slobodno reći da su ovom “nazovi” kaznom institucije zadužene za brigu o crnogorskim kulturnim dobrima raspisale kako one vole to da kažu “javni poziv” svim zainteresovanim za slične „radove“ na crnogorskim kulturnim dobrima. Kako legalnim tako i onim drugim. Ako su nelegalni, nije problem, platiće 4 – 5 hiljada eura i idemo dalje.
Nakon posljednjih događaja vezanih za ovo kulturno dobro postavlja se pitanje kome povjeriti njegovu sanaciju. Aktuelna politika i njeni eksponenti i “eksperti” u službama i institucijama zaštite kulturnih dobara već su pokazali kako bi po njima trebalo da izgleda briga o kulturnim dobrima. Dio da se prepiše, dio da se otpiše i njihovi i naši problemi sa kulturnim dobrima izgledali bi idealno. Problema ne bi bilo, ali izgleda ni crnogorskih kulturnih dobara.
U duhu venecijanskih fortifikacija
Nekadašnji prijestoni grad gospodara Ivana Crnojevića, Žabljak Crnojevića podignut je sredinom XV vijeka. Ovo utvrđenje danas sraslo sa pejzažom Skadarskog jezera izgrađeno je u duhu venecijanskih fortifikacija i igralo je važnu ulogu u istorijskim zbivanjima na teritoriji Crne Gore.
Srednjevjekovni utvrđeni grad Žabljak Crnojevića, podignut je na istoimenom brdu u sjeverozapadnom dijelu Skadarskog jezera, na južnom obodu Malog Blata. Na osnovu nekih izvora, grad se pominje već u X vijeku za vrijeme prve dinastije koja je vladala prostorom tadašnje Duklje, dinastije Vojislavljevića.
Teško je naći prve vjerodostojne podatke o današnjem Žabljaku Crnojevića. Njegova istorija vjerovatno počinje u djelu Spis o narodima, u kojem vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit (913-959) opisuje tadašnju državu Duklju. U spisu pominje i tri naseljena mjesta u Duklji, među kojima i mjesto Lug. Ne može se sa tačnošću odrediti lokacija ovog grada, ali njegov položaj u župi Podlužje i blizina lokaliteta Podlug dozvoljavada vjerujemo da nekadašnji Lug jeste današnji Žabljak. O Žabljaku (Lugu) se pisalo i na stranama Barskog ljetopisa.
Istoričar Mirko Kovačević, u knjizi „Utvrđenja i gradovi u Crnoj Gori“ (1975) kaže da zbog nedostatka materijalnih tragova „za sada nije moguće tačno utvrditi koliko je Žabljak stvarno star”. Ovaj autor istovremeno ukazuje da je tu moglo biti središte Podlužja, Dukljaninove župe. O tome govori toponim Podlug, registrovan na tom području.
Publicista Slobodan Čukić je pisao o Lukarevićevom podatku, po kome je Žabljak izgradio “kralj Tugemir”.
On navodi: “Que il suo figliuolo Tugemir, che fece la rocca di Podgoriza; Dixabiak li fece molto honorata sepoltura di marmo finissimo” (Obilni izvodi iz dubrovačkih anala”, 1605, str. 7).
Po njemu nema sumnje da je ovdje riječ o Žabljaku. Lukarević je pisao na staroitalijanskom, u kome nije bilo odgovarajućeg znaka za slovo Ž. Mlečani su zbog toga na njegovo mjesto stavljali X – kao, na primjer, u obliku “Xabiacco”, dok kod Lukarevića, nailazimo na oblik “Dixabiak”.
Čak i kada bi se ispostavilo da je legendarni kralj Tugemir stvarno postojao, kao i da je sagradio Žabljak u X vijeku, teško bi bilo zamisliti da na tom mjestu i prije toga nije bilo kakve građevine.
Ono što je sasvim sigurno za njegov postanak je to da je Žabljak bio prijestoni grad dinastije Crnojevića, prvo Stefana, a potom Ivana Crnojevića, sve do 1478.Tada ga zauzimaju Turci, u čijim rukama ostaje sve do 1878. tj. Berlinskog kongresa.
Zapušteni istorijski kompleks
Od značajnijih objekata, u gradu se nalazi dvorac i Crkva Svetog Đorđa, a na arhitekturi su vidljivi venecijanski uticaji iz ranih perioda nastanka grada, kao i turski iz perioda njihove dominacije.
Žabljak Crnojevića je danas naseljen, ali svojom ljepotom, istorijskim značajem i dominirajućim položajem predstavlja jednu od najinteresantnijih turističkih atrakcija na području Skadarskog jezera. Ili bi barem trebalo da predstavlja, što sudeći prema današnjem interesovanju i ulaganjima u njega, nije slučaj.
Zbog istorijskog značaja i neponovljive arhitekture, Žabljak Crnojevića je jedan od najznačajnijih spomenika kulture u basenu Skadarskog jezera i kao takav bi trebao i biti tretiran.
Iako je još 1961. godine Zakonom zaštićen kao spomenik kulture, slabo je valorizovano turistički. Inače je upisan i u registar 1948. godine kao spomenik kulture fortifikacione arhitekture prve kategorije.
Danas je to zapušteni istorijski kompleks koji je uvršten u spomeničke vrijednosti II kategorije. Stare kuće su kamene, prizemne ili spratne, mnoge od njih odavno napuštene i ruinirane. Spomenik je u ruševnom stanju. Na jugoistočnom dijelu bedema, evidentirano je obrušavanje, koje ugrožava stambene objekte u podgrađu tako da zahtijeva stručnu sanaciju. Na bedemima lijevo od ulaznih vrata mogu se primijetiti mnogobrojne pukotine dugačke i po desetak metara.
Dobre namjere i sudije nijesu dovoljne
Jedan pogled na ovo kulturno dobro pokazuje da dobre namjere i studije ne mogu same popraviti njegovo današnje stanje.
Kada parkirate automobil na parkingu u centru mjesta, ugledate stari turski most, toliko star da je od starosti počeo da se raspada. Do grada je nekad vodio skladan Stari most sašest lukova. Sam po sebi ovaj most je arhitektonsko istorijski spomenik vrijedan pažnje i pokazivanja.
Na lokaciji posjetioce neće dočekati vodič, niti neko da naplati kartu za obilazak ovog kulturnog dobra, ponudi neki suvenir vezan za Crnojeviće, crnogorsku dinastiju… Sve to uprkos tome što je bogata istorija Crne Gore, velikim dijelom vezana upravo za Žabljak Crnojevića. Očigledno, po današnjem shvatanju čuvanja i valorizacije kulturnih dobara, Žabljak Crnojevića to nije zaslužio. Ostavljen je da čeka bolja vremena. I, izgleda, iste ljude.
