Među pravoslavnim crkvama u svijetu Ukrajinska pravoslavna crkva, koja se dugo borila za svoj samostalni autokefalni status u odnosu na sebi nadređenu Moskovsku patrijaršiju, kojega je konačno 2018. godine stekla priznanjem Vaseljenske patrijaršije, među prvima je u svijetu shvatila značaj i dalekosežnost obnove Crnogorske pravoslavne crkve izvršene 1993. godine. Tim prije što je pouzdano znala da je položaj Crnogorske pravoslavne crkve, u vezi sa njenim mogućim priznanjem, daleko najpovoljniji u odnosu na druge potencijalne kandidate koji tek očekuju mogući blagoslov i priznanje od jedino nadležnog Vaseljenskog patrijarha.
I ako je drevno pokrštavanje cijele Rusije poteklo od Svetog Vladimira iz Kijeva Ukrajinska pravoslavna crkva nikada ranije nije imala autokefalni status, odnosno pravo da se nazove nacionalnim imenom, za razliku od Crnogorske pravoslavne crkve
koja autokefalnost vjekovima baštini sve do svoga nasilnog ukidanja 1918, tačnije do 1920. godine.
Od samog početka uspostavljenih međusobnih veza dvije crkve Ukrajinska pravoslavna crkva se prema Crnogorskoj ponašala i ponaša kao prema prije svega bratskoj i prijateljskoj zaista samostalnoj i priznatoj autokefalnoj pravoslavnoj crkvi, posebno visoko uvažavajući svaku od delegacija Crnogorske pravoslavne crkve koja bi prispjela u Kijev u posjetu Patrijaršiji Ukrajinske pravoslavne crkve i njegovoj svetosti patrijarhu Filaretu. Sa istom pažnjom i nesumnjivim uvažavanjem prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi bratska Ukrajinska crkva je planirala uzvratne posjete Cetinju i njegovom preosveštenstvu mitropolitu Mihailu redovnom delegacijom od najmanje tri, a ponekad i pet ukrajinskih vladika.
Krunu međusobnih susreta predstavljalo je prisustvo patrijarha Filareta na Cetinju 2010. godine kada je, zajedno sa mitropolitom Mihailom i pet ukrajinskih vladika, služio liturgiju na Trgu kralja Nikole, kojom prilikom je i održao prigodni govor pred više hiljada vjernika i poštovalaca Crnogorske pravoslavne crkve.
Njegova svetost patrijarh Filaret uvijek bi bio posebno obradovan susretom sa delegacijom Crnogorske pravoslavne crkve, visoko uvažavajući ne samo mitropolita Mihaila nego i druge članove crnogorske delegacije. Potpisniku ovih redova, koji je dva puta sa vladikom Mihailom boravio u Kijevu, nije bilo ni malo prijatno kad bi, najčešće zbog dovršavanja cigarete, koji trenutak zakasnio na ručak u sali za objedovanje Patrijaršije u kojoj je na molitvu i blagoslov patrijarha Filareta, kojim je tek mogao da počne ručak, čekalo oko četrdeset ukrajinskih vladika. Njegova svetost patrijarh Filaret jednostavno nije htio da počne molitvu prije nego bi potpisnik ovih redova zauzeo mjesto za trpezom, neposredno do patrijarha i mitropolita Mihaila.
Bilo je za potpisnika ovih redova izuzetno zadovoljstvo voditi ne jedan razgovor sa njegovom svetošću, u patrijaršijskom kabinetu, ne samo o crkvenim pitanjima. Na upit, pošto tada još Ukrajinska pravoslavna crkva nije bila formalno priznata, da li se i sa kolikom izvjesnošću priznanje može očekivati, gospodin Filaret je uvjereno odgovarao da će se to dogoditi u bliskoj budućnosti, što se ispostavilo kao nesumnjivo pouzdana prognoza.
Uvijek se prilikom naših posjeta sjedištu Ukrajinske pravoslavne crkve u Kijevu radilo o godišnjim svečanostima posvećenim Svetom Vladimiru Kijevskom kad sve vladike Ukrajinske pravoslavne crkve, i iz najudaljenijih krajeva Ukrajine, dolaze u Kijev da bi tri dana učestvovale u svečanoj službi u velikoj crkvi Svetog Vladimira, koja je, bez obzira na Rusku crkvu pod Moskovskom patrijaršijom prisutnu u Ukrajini, isključivo vlasništvo Ukrajinske pravoslavne crkve patrijarha Filareta.
Ukazujući posebnu pažnju i uvažavanje mitropolitu Mihailu, koji je nekoliko puta zajedno sa patrijarhom Filaretom služio božanstvenu liturgiju u veličanstvenom Hramu Svetog Vladimira, uz raskošne ukrajinske crkvene horove i prisustvo hiljada vjernika, treba posebno naglasiti da je mitropolit Mihailo od patrijarha Filareta odlikovan ordenom Svetog Vladimira, najvećim priznanjem koje nekome može dodijeliti Ukrajinska pravoslavna crkva.
Danas je gospodin Filaret, bivši patrijarh Ukrajinske crkve i veliki prijatelj Crnogorske pravoslavne crkve i crnogorskog naroda, penzioner sa 94 godine koje hrabro nosi. U ,,živom“ je kontaktu sa mitropolitom Mihailom koji mu, pored iskrenih želja za brzo oslobođenje Ukrajine od varvarske ruske agresije, nudi stalnu mogućnost boravka u Crnoj Gori. Na čelu Ukrajinske pravoslavne crkve danas je mitropolit Epifanije budući da je, poslije priznanja njenog autokefalnog statusa od 2018. godine, Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva za sada svrstana u rang mitropolije.
