U selu Grab u Cucama, nadomak Cetinja, nalazi se jedan od najzanimljivijih primjera kulturne baštine Crne Gore, čija zaštita je tek nedavno prepoznata kao jedan od prioriteta. Riječ je o Crkvi Svetog Nikole i jedinstvenim nadgrobnim spomenicima s kraja XIX i početka XX vijeka, koji su, zbog svoje specifične ikonografije, poznati kao „cucka raspeća“.
Ovaj kompleks, koji osim crkve čine stari nadgrobni spomenici, stećci, kamena bistijerna i tradicionalna kamena ograda, prepoznala je Uprava za zaštitu kulturnih dobara kao kulturno dobro od lokalnog značaja. Među spomenicima se posebno ističe nadgrobni krst s predstavom Hristovog raspeća, na kojem je Isus prikazan s crnogorskom kapom – jedini poznati takav primjer u Crnoj Gori. Ovaj nadgrobni spomenik pripada Peru D. Gopčeviću, Bokelju sahranjenom 1910. godine, čiji je grob djelo čuvenog cuckog kamenoklesara Nikole R. Zvicera. Zvicer je svoje autorstvo trajno obilježio zapisom na naličju spomenika.
ZANIMLJIVA ISTORIJA
Cucka raspeća predstavljaju specifičnost ovog kraja ne samo zbog vještine lokalnih majstora, već i zbog ikonografije raspeća koja nije uobičajena za pravoslavnu tradiciju ovih prostora. Istraživači, među kojima se ističe rad Tanje Vujačić iz 1998. godine, ističu da su upravo ovakvi nadgrobni spomenici ukrašavani hrišćanskim simbolima poput raspeća, što nije bila česta praksa u pravoslavnim oblastima tog doba.
Spomenici u Cucama rađeni su uglavnom između druge polovine XIX i prvih decenija XX vijeka. Njihov značaj leži u jedinstvenoj umjetničkoj obradi lokalnog kamena iz obližnjih majdana, koju su cucki majstori kamenoklesari usavršavali kroz generacije. Ovi spomenici su danas svjedoci prošlosti i kulturnog identiteta ovog dijela Katunske nahije.
Pored svoje ikonografske specifičnosti, crkva Svetog Nikole u Grabu ima dugu i zanimljivu istoriju. Sadašnja crkva nije izgrađena, već obnovljena 1898. godine, o čemu svjedoči uklesani natpis na njenom ulazu. Postojanje mnogo starije crkve na istom mjestu potvrđuju lokalna predanja i arheološki nalazi – prilikom obnove crkve pronađeni su stari grobovi, kosti i ostaci mačeva, za koje su mještani vjerovali da pripadaju Grcima. Takođe, nekoliko stećaka, karakterističnih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, i danas svjedoči o višeslojnoj istoriji ovog prostora.
Najzanimljiviji primjer cuckog raspeća, spomenik Peru D. Gopčeviću, osim ikonografski posebnog prikaza Isusa, nosi još jednu specifičnost: trouglasto postolje krsta ukrašeno je sa četiri medalje, kojima je pokojnik odlikovan za svoju hrabrost i patriotizam. Njihova fino klesana izrada jasno ukazuje na visok ugled koji je Gopčević uživao za života. Na samom naličju spomenika nalaze se još jedan manji krst, dvije manje rozete i velika, višelisna složena rozeta, te potpis samog majstora Nikole R. Zvicera.
- Nadgrobni spomenik je, konstruktivno, u dobrom fizičkom stanju. Potpuno je očuvanih kulturno-istorijskih vrijednosti. Nedostatak predstavlja nesagledivost klesarije usljed obraslosti kamena lišajevima različite starosti i njihovom mogućnošću zadržavanja vlage, što umanjuje estetski utisak i sagledivost objekta – navodi se u elaboratu Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u koji je Pobjeda imala uvid.
Zanimljivost predstavlja i ukop Gopčevića u Grabu i otkud to da jedan Bokelj sebi napravi tako reprezentativnu vječnu kuću u Cucama.
- Usljed nedostatka neposrednih podataka služimo se posrednim podacima i pretpostavkom da je moguće bio na službi (oficir, vojnik, sveštenik, učitelj) u Grabu ili okolini. Pouzdano je da je bio i ratnik, patriota i junak jer njegov nadgrobni spomenik krase četiri medalje iz vremena Knajževine Crne Gore – navodi se u elaboratu Uprave.
BISTIJERNA
Na uzvišenju iza Crkve Svetog Nikole, ali unutar ogradnog zida, nalazi se i bistijerna, veća tradicionalna građevina za obezbjeđivanje prvobitno pijaćom vodom, a kasnije samo vodom koja se koristi prilikom zidanja grobnica i izrade nadgrobnih spomenika. Bistijerna je svoltana fino klesanim kamenom u obliku klina „u suvo“, bez upotrebe vezivnog maltera. Otvor bistijerne je pravougaoni, formiran sa četiri fino klesana, veća kamena i nema adekvatni poklopac koji obezbjeđuje sigurnost vode za ljude i životinje.
U elaboratu Uprave navodi se da je osnovna pretpostavka da je bistijerna izgrađena u vrijeme gradnje postojeće crkve. Po kazivanju mještana bistijerna ima oštećenja u rezervoaru, „popuštila je“ pa vodom zadire u okolna grobna mjesta. U službi zaštite nije dokumentovan slučaj da se u okviru crkvene porte nalazi tradicionalna bistijerna tako velikog prečnika vidljivog dijela strukture i vjerovatno velike zapremine.
Stručni tim Uprave poseban akcenat je stavio na grbove, medalje i ordenje na starim nadgrobnim krstovima, koji svjedoče o crnogorskim oslobodilačkim ratovima. Na njima se iščitavaju politička i vojna istorija zemlje, faleristika, heraldika i nemjerljivi patriotizam Cuca i drugih Crnogoraca koji su generacijama ginuli za slobodu.
- Klesarija grbova i medalja je samo u pojedinim slučajevima detaljnija da se može atribuirati istorijskim znamenjima. U slučajevima kada je riječ je o najvažnijim odlikovanjima i klesarija je detaljnija. Shodno navedenom, za nekoliko odličja možemo prilično pouzdano znati a za drugih nekoliko samo pretpostaviti o kojim medaljama i grbovima je riječ. Po rezultatima ovog istraživanja na nadgrobnicima u Grabu su 52 odličja (Medalja za hrabrost iz 1841, Obilića medalje iz 1851, Grahovačka medalja iz 1859, Medalja za junaštvo iz 1962, Danilov orden ili Orden za nezavisnost, Medalja spomenica za rat 1875-78 i druge ratne medalje i spomenice kružnog oblika, i druga odlikovanja u obliku ravnokrakog krsta) i četiri grba (moguće Grb brigadnog barjaktara, pješadijskog desetara i drugo) – navodi se u elaboratu Uprave.
Kako se ističe, kulturno-istorijska vrijednost nadgrobnika sa cuckim raspećima, zapisima, medaljama, grbovima i dekorativnim elementima klesanim u kamenu je očuvana i izrazito velika.
- Potrebno je očuvati i unapređivati fizičko stanje dobara i njihovu kulturno istorijsku vrijednost – navodi se u elaboratu.
Iako su ovi spomenici i crkva dobro očuvani, stručnjaci ističu određene izazove s kojima se susreću prilikom njihove konzervacije. Najveći problem predstavlja obraslost spomenika lišajevima, što otežava uvid u njihovu umjetničku vrijednost i doprinosi zadržavanju vlage koja dugoročno može oštetiti kamen. Takođe, kameni krov crkve djelimično je dislociran, posebno na apsidi, zbog čega voda prodire u unutrašnjost crkve, ugrožavajući stabilnost zidova i očuvanost unutrašnjeg dekora. Zvonik, koji je izložen atmosferskim uticajima, zahtijeva hitnu intervenciju zbog sve većeg oštećenja.
SABIRNO MJESTO
Kulturno-istorijska vrijednost ovog kompleksa nije ograničena samo na religijski i umjetnički značaj, već obuhvata i širi kontekst tradicije i istorije lokalne zajednice. Crkva Svetog Nikole u Grabu je bila i ostala sabirno mjesto za stanovnike Cucā, pripadajući mjestima kao što su Krug, Čelina, Gradina i Bati. Zanimljivo je da se ispred crkve, na zaravnjenom prostoru nekad igralo kolo nakon vjenčanja, što dodatno ukazuje na društvenu i kulturnu ulogu koju ova crkva ima u lokalnoj zajednici.
Arhitektonska cjelina kompleksa – od srednjovjekovnih stećaka ugrađenih u crkvene kapije, preko starog kamenog stepeništa i monumentalnih ulaza, do kamene bistijerne i tradicionalne kamene međe – dodatno doprinosi njegovom značaju. Upravo zbog toga, ovaj prostor se nalazi u Studiji zaštite kulturne baštine urađenoj za potrebe Prostornog plana Prijestonice Cetinje, kao i u širem planu Prostornog plana Crne Gore do 2040. No, nije nam za ponos činjenica da je inicijativa o zaštiti ovog kompleksa podnijeta tek 2012. godine, prihvaćena 2013, te da je Upravi za zaštitu kulturnih dobara trebalo čitavih 12 godina da uradi valorizaciju i donese Rješenje o zaštiti?!
Odluka o zaštiti crkve i cuckih raspeća nije samo priznanje njihovoj istorijskoj vrijednosti, već i poziv na očuvanje i promociju ovakvih spomenika koji predstavljaju važan dio crnogorske kulturne baštine. Posebna atrakcija – jedinstveni prikaz Hrista s crnogorskom kapom – nesumnjivo će nastaviti da privlači pažnju istraživača, turista, ali i svih onih koji žele bolje razumjeti bogato kulturno nasljeđe Katunske nahije i cijele Crne Gore. J. NIKITOVIĆ
Kako je Latko posjekao Arapa sa Rijeke Crnojevića
Od nekoliko stećaka na groblju u Grabu, u elaboratu Uprave za zaštitu kulturnih dobara posebno je skrenuta pažnja na stećak sljemenik Latka Baćanina, iz 15. vijeka. Riječ je o velikom stećku sa dekorativnom i simboličkom klesarijom i očuvanom istorijskom ili legendarnom pričom o pripadnosti stećka i ličnosti Latka Baćanina koji „leži“ pod njim.
- Prilikom obnove ili gradnje sadašnje crkve 1898. graditelji su „ponovili“ mač na stećku, a sa druge strane urezali „Latko posječe Arapa na Rijeku“. Sada taj natpis nije vidljiv, odnosno nije evidentiran. Na gornjoj površini nadgrobnog kamena, po dužini je uklesan golemi mač, a na sagledivim bočnim stranama je krajnje svedena, stilizovana ljudska figura u pokretu, uokvirena geometrijskim ornamentima. Publikovano je predanje po kome je Latko sin Vuka Baćanina sa Bate Cucke, a koji vode porijeklo od drevnog bratstva Pištignjat – navodi se u elabratu.
Sačuvana je i publikovana istorijska ili legendarna priča o tome kako je Latko posjekao Arapa sa Rijeke Crnojevića, u dvoboju, mijenjajući Ivanbega. Naime, Baćanin je kao zarobljenik zetskog gospodara Ivana Crnojevića (1465 - 1490) izašao Arapinu na megdan i posjeko ga svojim dvosjeklim mačem. Na Cetinju je gospodar oslobodio Latka i darovao mu „dolove od Siminje do Izvora“.
U okviru kompleksa crkve, vidljivo je da stećak ne počiva nad grobom i da je pomjeran sa prvobitnog mjesta. Tome svjedoči i kazivanje mještana da je stećak Latka Baćanina dijelom izmješten sa grobnog mjesta, jer su u prethodnom vijeku znatiželjnici i tragači za starinama, pod njegovom masivnom „vječnom kućom“ tražili, našli i uzeli njegov legendarni dvosjekli mač. Po lokalnim kazivanjima iz 1996. godine, pod stećkom je oko 1760. godine sahranjen (iz nepoznatih razloga) pop Luka Zvicer koji je umro u epidemji kolere.
Vrata, prozore, ikonostas crkve ofarbali u masnu plavu boju
Pažnju sa arhitekture Crkve Svetog Nikole u Grabu odvlači i plava boja kojim su premazani vrata i prozori, što je svakako neobično i rijetko na seoskim crkvama. Tu neobičnost su primijetila i stručna lica Uprave za zaštitu kulturnih dobara, konstatujući da se, po podacima iz dokumentacije, može razumjeti da je u posljednjoj deceniji urađeno farbanje drvenarije.
- Naime, autentično očuvana, drvena vrata (sa očuvanom autentičnom bravom i ključem od kovanog gvožđa), metalni prozori, ikonostas, podni svijećnjaci i čelične zatege ofarbani su plavom, umjesto dotadašnjeg premaza braon boje – navodi se u elaboratu Uprave.
Unutrašnjost crkve je malterisana i farbana u bijeloj boji, a na zidovima nijesu evidentirani tragovi freskopisa. Unutrašnjost je popođena, takođe, kamenim pločama, kao i apsida nadvišena za dva stepenika u odnosu na naos crkve. U apsidi je četvrtasta, kamena časna trpeza, odnosno oltar. Oltarna pregrada je drveni ikonostas, zanatski rad sa rezbarenom i jedinstvenom dekoracijom na carskim dverima. Očuvan je i dio crkvenog mobilijara kao što su svijećnjaci, kadionice, putiri, knjige i odežde.
