Izvinjenje sholastici

I tako... prošao je još jedan Vasiljevdan i opet su krenule povorke „hodočasnika“ ka Ostrogu. Ponovo se skupio vjerujući narod, više nacija, odavde do Urala, da se pokloni velikom crnogorskom svetitelju. Uglavnom mlađi svijet, pa da ne bi naišli na kakvu neprijatnost ili možda zalutali, tu su Noćni vukovi. Rekoše, tradicionalna manifestacija uz prigodni folklor.

Pisao sam o tome kako se ovo društvo sve više okreće sholastičkim manirima. Kako tonemo, polako ali sigurno, u ralje gluposti sluganstva i mediokritetstva. Kako bih obuhvatio sve to jednim pojmom, okrenuo sam se sholastici kao primjeru ispraznog i neplodotvornog znanja, pojma koji se najviše veže i predstavlja srž svega mračnog u tom „mračnom“ srednjem vijeku. No, događaji koji su uslijedili vrlo brzo su me demantovali. Svakodnevica koju proživljavamo prevazilazi svaki oblik srednjovjekovne sholastike. Počev od đece koja kleče po manastira za „oprost grijeha“, preko naraslog vršnjačkog nasilja, masakra kojeg je počinio učenik osnovne škole, do pomenute svite put Ostroga. I uz sve to prigodni folklor raznih tabloida, sumnjivih medija i analitičara, koji se utrkuju da eksploatišu katastrofu. Jer katastrofa se dešava, ne tamo neđe i nekom drugom, već nama i gledamo je svakodnevno, uglavnom ćutke i postiđeno.

Dok osveštavaju nove vjerske škole, bez otpora gledamo kako nam kvare omladinu i vode je na put idolopoklonstva i slijepog obožavanja simbola. Hegemonistička i militantna organizacija koja sebe naziva crkvom druge države, pred našim očima prekraja simbole i vrijednosti ovoga društva, namećući svoje stavove i želje kao dogmu. Kao nešto što se ne smije poricati, čak ni preispitivati, samo bez pogovora slušati i slijediti. I sve to nam prodaju kao osvježenje i oslobođenje. Njihov mrak pokušavaju nam utrapiti mjesto svijetla slobode i prosvijećenosti. Građansko i sekularno društvo koje smo mukom gradili decenijama žele izbrisati jednim potezom nametanja čiste sile.

Shodno tome, dugujem izvinjenje sholastici. Kao filosofsko učenje obilježila je epohu srednjeg vijeka i kreirala tadašnji pogled na svijet. Odvajajući se i suprotstavljajući joj se, novi pravci moderne filosofije i nauke načinili su od nje pogrdan pojam i dale joj epitet jalovog znanja. Međutim i kao takva ipak je bila – znanje. Crpeći svoje poglede i stavove iz djela Aristotela realno nadahnuta vjerom u ispravnost hrišćanske teologije, sholastika je tražila put za spas duše ljudskog roda. Njeni predstavnici, odreda klirici i pripadnici monaških redova, težili su racionalno shvatiti svijet oko sebe i svoju ulogu u njemu. Upravo primjenjujući logiku velikog Stragiranina, opisivali su pojave i događaje oko njih. Sholastika je iznjedrila one čuvene logičke figure i do kraja sistematizovala gramatiku latinskog jezika. Racionalnim pristupom stvarima sholastičari su došli do spoznaja na koje mi danas treba da se opomenemo. Tako Rodžer Bekon navodi 4 razloga za ljudsko neznanje i neuspjeh da se postigne (krajnja) istina: podložnost bezvrijednom autoritetu, uticaj običaja, predrasude svjetine i prikazivanje tobožnje mudrosti da bi se prikrilo vlastito neznanje. Bio je to XIII vijek!

Oni koji su optuženi za ispraznost svojih učenja, najbolje su opisali sve ono što danas proživljavamo. Razumni i kritički pogled na svijet koji su imali ovi filosofi doveo ih je do ovakvih razmišljanja. Danas, baš u odsustvu razuma, a pogotovo kritičke misli osuđeni smo da proživljavamo sve što su rekli. Jer današnja Crna Gora se klanja bezvrijednim autoritetima, robuje promašenim običajima, povodi se predrasudama svjetine, lažne mudrosti nam se prosipaju svakoga dana. Zbog nenaučenih lekcija ponovo proživljavamo stvari koje smo mogli da izbjegnemo. Iz mraka kreiranog uz pomoć sholastike izvukli smo se borbom za slobodno i racionalno mišljenje. Ostaje pitanje da li ćemo izaći iz ovog mraka? Do tada preostaje mi samo da se opet izvinim sholastici, jer iz nje, ni iz onoga poslije nje, nijesmo ništa naučili.