Komentar

STAV

Ja želim, hoću i tražim…

Ja tražim političku partiju koja nosi ime zemlje i naroda crnogorskog, partiju koja će zastupati katolike, muslimane i pravoslavce koji se osjećaju i jesu Crnogorci, koji pripadaju crnogorskom nacionalnom, svetovnom i duhovnom biću, a ne one koje lična dokumenta vezuju za ime crnogorsko

Ja želim, hoću i tražim… Foto: PA
Predrag Zakov Boljević
Predrag Zakov BoljevićAutor
PobjedaIzvor

„...A ja što ću, ali sa kime ću/ malo rukah, malena i snaga/ jedna slamka među vihorove/, sirak tužni bez iđe ikoga... moje pleme snom mrtvijem spava/ suza moja nema roditelja/ nada mnom je nebo zatvoreno/ ne prima mi ni plač, ni molitve/ u ad mi se svijet pretvorio/ a svi ljudi pakleni duhovi...“

Tako spjeva Rade Tomov Petrović, pjesnik i gospodar crnogorski prije skoro 200 godina, a danas ovi stihovi, za one o kojim pjeva, Crnogorce, istu bolnu istinu i jeku nose, aktuelni taman kao i kad ih napisa.

I zato:

Ja želim da moj narod crnogorski, koji jeste tri latice istog cvijeta, koji se moli, ko Muhamedu, a ko Hristu po istočnom ili zapadnom zakonu, ima svog autentičnog nacionalnog političkog predstavnika i zaštitnika koji će znati kako poruke ovih stihove pretvoriti u život dostojan Crnogorca, slobodara i ratnika. Naroda koji neće tuđu slobodu, tuđe ime i tuđu vjeru, al' ne daje, na svoju zemlju, na svoje ime, na svoju dušu kada hoće da mu je otmu, da ga prevedu u ono što nije i pod svoje skute uzmu, pa nek je istina ovih stihova aktuelna danas taman ka' i kad su spjevani.

Ja hoću partiju koja zastupa katolike koji nijesu Hrvati, muslimane koji nijesu Bošnjaci, pravoslavce koji nijesu Srbi. Partiju koja zastupa Crnogorce koji jesu tro-vjerno pleme, koje zli ljudi bi danas da posvade i svom jatu pripoje. Pleme u kome Crnogorci muhamedanci štite Crnogorce hrišćane dok se mole, a hrišćani Crnogorci brane muhamedance Crnogorce dok se klanjaju.

Ja tražim političku partiju koja nosi ime zemlje i naroda crnogorskog, partiju koja će zastupati katolike, muslimane i pravoslavce koji se osjećaju i jesu Crnogorci, koji pripadaju crnogorskom nacionalnom, svetovnom i duhovnom biću, a ne one koje lična dokumenta vezuju za ime crnogorsko.

Ja želim autentične političke predstavnike naroda crnogorskog koji će znati da pravično i pravovremeno sankcionišu kidisanje na ime, jezik, postojanje i istoriju crnogorsku od strane domaćih iželica, koji to rade za rad kojeg miliona vrlo mjerljivih i svim znanih razloga, koje im danas majčica Srbija i Rusija šilju u neograničenim količinama i njihove saradnike izvanjace, koje kao nevoljnike primismo i udomismo, državljanstvo dodijelismo, kad utekoše sa svog ognjišta, nespremni da ga brane, a oni nam danas vrnuše o glavi nam radeći i simbole nam pokušavajući da otmu, satru, opogane i u konetu bače.

Ja hoću da mi državu vode crnogorski političari koji u sebi nose i šire ljubav, a ne mržnju prema drugom i drugačijem. Političare koji u komšijama Albancima, Bošnjacima, Hrvatima i Srbima ne vide ale, već ljude i prijatelje sa kojim treba sarađivati i dogovarati, raditi i kreirati boljitak života, ekonomije i ljepote stvaranja.

Ja tražim da me predstavlja političar čiji centar nije u Biogradu, Sarajevu ili Zagrebu, već Cetinju. Čija duša, činjenje i stremljenje je okrenuto građaninu, Crnogorcu čiji interes je vrhovni razlog činjenja i postupanja njegovog.

Ja želim političare, Crnogorce, koji se vjerom napajaju u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Barskoj nadbiskupiji, Kotorskoj biskupiji i Crnogorskoj islamskoj zajednici. Političare koje ljubavlju, slozi i zajedništvu uče vladika crnogorski, nadbiskup barski, monsinjor kotorski i reis crnogorski.

Ja hoću partiju koja će se ponositi imenom i istorijom crnogorskom, čiji politički predstavnici je neće nositi okolnim gospodarima na dar i u prćiju i za nju dobijati pravičnu apanažu u mjerljivim funkcijama, titulama i konkretnim finansijskim davanjima.

Ja tražim one političare koje crnogorsko ime obavezuje da brani moje pravo na postojanje, čast i dostojanstvo, a ne one koje nipodištavanje i ruganje imenu i simbolima crnogorskim, nesposobni i ne spremni da brane, proglašavaju ličnim vrhunskim demokratskim iskorakom, ne bilo mi ih.

Ja želim političare Crnogorce koji će svoje činjenje podrediti ne samo zakonitom već i poštenom činjenju na zadovoljstvo svih crnogorskih građana, ma kom narodu ili vjeri pripadali, koji jesu odani zemlji crnogorskoj u kojoj svoju egzistenciju grade, porodicu stiču i podižu i svoju budućnost vide.

Ja hoću partiju sa imenom crnogorskim koja štiti i izgrađuje crnogorsku, a ne komšijsku ekonomiju, kojoj je napredak i razvoj crnogorske privrede prioritet, budućnost i boljitak crnogorskog građanina preokupacija i jedina ideja vodilja.

Ja tražim političare koji neće crnogorsku ekonomiju podredit tuđim interesima, bili oni komšijski, istorijski ili lični. Političare koji će imati viziju i znanje kako i kojim putem se treba kretati da bi u ovoj tako maloj, a tako velikoj zajednici slobodnih ljudi svih vjera i nacija, svi imali dovoljno da na miru, slozi i sa zadovoljstvom stvaraju svoju porodicu i ostvaruju karijeru bilo u zanatu, veljoj nauci ili umjetnosti.

Ja želim crnogorske političare koji neće izigravati i osporavati sud i sudije, tužilaštvo i tužioce. Koji neće ići po mišljenje po manastirima i džamijama, već u zajednicama umnih, časnih i čestitih građana crnogorskih koji su ih birali zarad svog, a ne kakvog tuđeg klerikalnog interesa. Političare koji će kreirati i donositi zakone prema pravdi i potrebi vremena sadašnjeg građanina crnogorskog, a ne prema sebi i zaštiti ličnih interesa.

Ja hoću da me vode ljudi vizionari, ostvareni u svojoj struci, a ne promašeni klerikalci, ljudi kojim je izdaja ekonomskih, društvenih i istorijskih interesa crnogorskog građanina jedino zanimanje i izvor prihoda.

Ja tražim da mi stvarnost kreiraju političari ponosni na ovu malu zemlju, skromnih resursa, koju će znati učinjeti velikim i poštovanim članom međunarodne zajednice. Zemlju mira, blagostanja i poštovanja zakona, zakonitog činjenja i poštenog postupanja u kojoj neoliberalni ekonomski koncept će biti samo neuspjela fusnota u udžbenicima istorije.

Mnogo li je ovo što ja želim, hoću i tražim za sebe i moje sugrađane koji se Crnogorcima kazuju, i one druge građane sa kojima, u miru i međusobnom poštovanju su živjeli naši preci - da mi živimo i u kojoj želim da žive moji potomci. Mnogo li je?

Portal Analitika