
Dolaze blagi dani i već zvone zvončići. Samo ne onako zvonko i veselo već nekako čudno, kao iz bunara. To je zato što ove godine u Crnu Goru neće doći Djed Mraz. Ne, nije ga smijenila ni otpustila Vesna Bratić, on nije u njenoj nadležnosti, niti mu je ministarka zdravlja čuvena BB zabranila ulazak zato što nije vakcinisan. Što se pandemije tiče, tu smo prvaci svijeta po svim pokazateljima, a nakon naših novogodišnjih bahanalija, koje BB ne smije da zabrani, naše liderstvo će biti još više učvršćeno.
Ne, Djed Mraz je sam odlučio da ne dođe u Crnu Goru. Kada je čuo obećanja koja smo dobili od naše vlasti i opozicije, siroti djedica se postidio zbog igračaka, slatkiša i drugih sitnica koje on donosi, te je odlučio da se ne pojavljuje.
Mickey nam je obećao znatno povećanje plata i svega što mu je na um palo, Evropu sada, dionicu auto-puta Mateševo – Andrijevica za četiristo miliona eura, Jadransko-jonski auto-put u nadahnutoj izvedbi američkog Behtela, a ne zna se ni trasa ni cijena, a ni hoće li biti tendera ili će biti ugovoren onako kao čudesno tajno zaduženje s početka mandata.
Justitiae mano ferrero (nosilac ruke pravde), od milošte zvani Berija, obećao nam je velika iznenađenja u ime svoga mentora Eskobara. Članovi vlasti iz politprodakšn odjela koncerna „Vijesti“, Ura i Civis, kao i SNP, uz sodejstvovanje manjinskih stranaka, već su nam poklonili Memorandum i izazvali– i oduševljenje i prezir. Predsjednik Crne Gore i predsjednik DPS-a Milo Đukanović obećao nam je, ne više podmlađivanje i konsolidovanje, nego ozbiljnu reformu stranke. Zato čudno zvone zvončići, jer njima zveckaju kadrovi iz političkih dubina, širina i visina. Razumijete li sada Djeda Mraza?
Pređimo na veliki poklon koji smo već dobili na Memorandum o saradnji. Prije svega, pretenciozna su tumačenja ovoga akta od strane potpisnika kao i očekivanja od građanske glasačke pučine. Memorandum je u principu podsjetnik, a tim imenom se nazivaju i protestne note i razne proklamacije. Potpisali ga ili ne, autori takvog dokumenta ne snose nikakvu odgovornost za njegovo provođenje ili neprovođenje, jer takav dokument nema ni primisli obligatornosti, odnosno obaveznosti, a samim tim nema ni primisli o mogućnosti sankcionisanja neodgovornosti potpisnika. Možda ono nešto kao gubitak časti zbog nedržanja date riječi? Ma kakvi, što to uopšte znači kada gotovo cijela naša politička scena nema baš neku časnost niti ima običaj držanja riječi.
Iz dalje analize bih isključio manjinske stranke, ne da bih ih marginalizovao, gluho bilo, nego zato što su oni ovome pristupili časno i gospodstveno, te ne bih želio da na osnovu mojih ocjena o motivima potpisnika koje slijede, ni pomisle da se odnose na njih.
Kao prvo, dokument koji pretenduje da bude polazna tačka političke, ekonomske, socijalne i kulturne emancipacije jednoga društva i države, a stane na jednu i po stranu, ne vrijedi ni pišljiva boba. Jednostavno: prezirem tu gomilicu proklamacija i parola, bez naznaka analize stanja, metoda djelovanja i bilo čega serioznog. Frapantno podsjeća na koalicioni ugovor koji su sklopile stranke parlamentarne većine - i obimom i pameću. I koji su sve prekršile svađajući se i bručeći se svo vrijeme. A ugovor, pa i potpisani dogovor, ima obligatorni karakter.
Toliko o očekivanjima od ovog memorandumskog sočinjenija. Čuš, oni će spriječiti revanšizam? Završeno vam je to, što bi rekli Podgoričani. Revanšizam je već proveden u nauci, obrazovanju, kulturi, vojsci, policiji, zdravstvu, a i brutalna policijska agresija na Cetinju prema drugačije mislećim i drugačije nacionalno se osjećajućim građanima. I kao vi ćete nakon izglasavanja svega što je Crkvi Srbije i diktatoru Srbije palo na um, izgraditi Crnu Goru kao građansku državu bez diskriminacije po bilo kom osnovu. I naravno, poštovati Ustav, uvesti nas u Evropu, snažno ekonomski razviti, socijalno osnažiti, uvesti vladavinu prava, očuvati prirodu...
Ima tu još, ali ne mogu više. Motivi su sasvim prozaični. Ura i Civis, puleni „Vijesti“ i Druge familije, željeli su ojačati ovim okupljanjem nakon zavade sa Frontom i Demokratama i da bi mogli da se prče put DPS-a i procrnogorskog bloka. Predsjednik SNP-a Jokić je odlučnim i snažnim vokabularom branio Memorandum kao što je donedavno na isti način zastupao stavove svetosavskog bloka, sve dok mu ne metnuše po dubini i smijeniše Laloševića, Damjanovića i još poneke.
Ovo je ljigavo kao kad Ljaljo hoće da nas ujedini na principima njegoševske i lovćenske Crne Gore. To je kao kad bi se Srbi ujedinjavali sa Kosovom na osnovu toga što su Karađorđevići od Klimenta i da je Kosovski zavjet u stvari Besa.
No, raščistimo mi prvo Belveder. Sretni vam svima praznici.