“Da bismo došli do dvotrećinske većine, morali smo da potpišemo Temeljni ugovor sa SPC”. Tom je tvrdnjom predsjednik Vlade odgovorio na gnjev dijela javnosti povodom načina na koji je Ugovor potpisan, pa i same sadržine tog dokumenta. No, kako se preksinoć ispostavilo - ono što smo čuli početkom mjeseca iz premijerovih usta, nije bilo tačno.
Potpisivanje Ugovora baš ništa nije promijenilo, pa je čuvena brojka od 54 poslanika ostala nedostižna pri izjašnjavanju o kandidatima za članove Sudskog savjeta. Ironično, nijesu glasali upravo oni koji su gorljivo zagovarali potpisivanje Ugovora sa SPC.
***
Čak i u danima žalosti, od pojedinih predstavnika premijerove stranke slušali smo floskulu koja, otprilike, glasi ovako - ko ne glasa za Sudski savjet, nije za naš evropski put. Niko iz te partije nije se usudio da tu misao pomene nakon glasanja.
Jer, baš je premijer u ponedjeljak pozvao te snage da zajedno prave još jednu Vladu. Opet evropsku. No, ovog puta onima koji su nedavno u Skupštini govorili kako imaju lijek za Ukrajinu - a to je da Vladimir Zelenski bude transportovan u Čečeniju.
***
Osvrnemo li se, uz preksinoćnja dešavanja, i na situaciju u Ustavnom sudu, jasno je da je sve što smo slušali proteklih mjeseci o istrajavanju u brzim koracima ka Evropskoj uniji bila - prazna priča.
Jednako prazna koliko i premijerove više puta ponovljene riječi da evropski put sabotira dio partija koje su do skoro podržavale njegovu Vladu. Jer, te su stranke i preksinoć glasale za ono što je upravo on proglašavao suštinskim pitanjem kada je riječ o napretku u evropskim integracijama.
Prilika da budemo znatno bliže članstvu u EU tako je propuštena. No, srećom po vlast, to će - kao i sve drugo - ubrzo biti zaboravljeno. Možda već sjutra, kada nas čeka nova epizoda sapunice u Skupštini Crne Gore.
