Takvu tlapnju - kada smo već kod agresije na Hrvatsku da iskoristimo i pokoju hrvatsku riječ - mogli smo danas da pročitamo u izjavi crnogorskog ministra odbrane, povodom table koju su u Morinju, na mjestu đe je bio ratni logor, postavili njegovi prethodnici - prije nego što su (i) zbog toga smijenjeni na telefonskoj sjednici vlade onog Abazovića.
Zločine u Morinju, kaže, koliko smo shvatili - novoizabrani potpredsjednik Bečić-Bogdanović Crvenih Kravata - nisu izazvale (pazite sad!) “velikosrpska, VELIKOCRNOGORSKA agresija, već je to posledica (sic!) rata u Jugoslaviji”?!
Da ponovimo, uz podsjećanje Ministru da se i na njegovom jeziku, kako ga god zvao, kaže posljedica, a ne posledica. (Na toj i sličnim poledicama se naše dične Demokrate vazda pofujaju!)
Pasus te besramne revizije i negacije istorijske istine, tj. lažne i pritvorne interpretacije nespornih istorijskih činjenica glasi, da ponovimo, ovako:
“Za mene je to bilo nešto što je posledica rata u bivšoj Jugoslaviji, ne velikosrpska, velikocrnogorska agresija nego rat u bivšoj Jugoslaviji.”
Tako je naš ministar, “kao da neće”, velikosrpsku agresiju dopunio “velikocrnogorskom”, jer treba i na taj način obesmisliti do neprepoznatljivosti i dezavuisati sjećanje i svijest o velikodržavnom naci-šovinističkom projektu srpskog imena, porijekla i sadržine, pa mu je dodao, upravo besmisleno i bezočno - kao da to postoji i kao da je to sinonim (?!) - “velikocrnogorsku” dimenziju!
Ali, ni te “izmišljene” agresije nisu uzrok užasima i sramoti Morinja! Ne! Za to je kriv bezimeni rat, u kojem nema agresora i napadnutih, nema opsade Sarajeva, inih groznih zločina, sve do genocuda Srebrenice, nema granatiranja Dubrovnika, nema Vukovara, ni čitave Slavonije ... To je bio neki volšebni sukob nepoznatog povoda i razloga! Nema tu velikosrba, režima u Beogradu, Crkve Srbije, paravojske, pljačkaša i ubica, nema novih četnika i osramoćene JNA!
To je rat koji je buknuo sam od sebe, i koji se, je li tako ministre Krapoviću, odigrao u okolini Beograda, Kragujevca, Kraljeva, Ćićevca i Varvarina, pa sve dolje do “Vranje i Niš” ... “Mada Srbija nije bila u ratu”, ministre vojni!
I tako dalje. Očigledno se ne objašnjava, kažu. Ali mi živimo u zemlji, s Ministrom i sa njegovima na vlasti, koji ne prezaju da i direktno lažu i da sramote i sebe i nas - i pred našim hrvatskim prijateljima.
Još je samo nedostajalo, na kraju ove nepametne izjave, da ministar Krapović doda neku prigodnu zakletvu kako je čvrsto i iskreno opredijeljen, i on, za evropske integracije! Pa da se na tom putu, popločanom ispraznim populističkim frazama i frazetinama, uzgred, “da se Vlasi ne sjete”, pokvare odnosi sa Hrvatskom - upravo iznošenjem besmislica i bedastoća i lažnih istorijskih konstrukcija.
Treba li reći: sa pozicija velikosrpskog nacionalizma. Samo sa tih pozicija, jer onaj drugi pomenuti “velikodržavni projekat” je - izmišljen. Ne postoji to, ministre!
Istina, u tom sramu i zastiđu (mada je svaka slučajnost, kada se o ovim stvarima radi, sumnjiva) - nije danas Ministar usamljen.
Oglasio se i onaj Lovac na Nagrade nekim petparčkom kvazi-literarnom pisanijom na nivou “ljubića”, u koncernu Vijesti. U toj raboti dominira naslov koji kao da je izašao iz laboratorije srpske BIA.
Taj medijski junak ne piše o Morinju, nego o pohari Kupara, baš tokom one agresije koju ne priznaje ministar Krapović. Ali, Kupare, po njemu, nisu zapalili Srbi, već Crnogorci!
Pa onda taj novinar/medijski biznismen, a kojem ime ne zaslužuje da bude pomenuto (jer, kada piše o drugima, on njihovim imenima i prezimenima stavi mala slova - što govori samo o njemu i njegovoj kulturi), a kojeg prepoznaju i po jednom neprijatnom četvoronožnom nadimku, vježba svoj stil tako što piše da je nebitno da li su ti “Crnogorci” bili etnički, nacionalni ili geografski (?!). Njemu je nebitno, “dok sunce trčeći zalazi u more”, kako ambiciozno lirski piše.
I ta je konfuzija i relativizacija sasvim namjerna, tempirana baš za finale popisa, za koji se, kao i za mnoge druge stvari koje se tiču identitetskih i kulturnih pitanja u našoj zemlji taj literata godinama sprdao i iživljavao.
Pa da pomognemo, na kraju, obojici pomenutih, koji izmišljaju velikocrnogorsku agresiju i optužuju one Crnogorce koji nisu geografski pojam. Sjetiće se, obojica, onih negeografskih Crnogoraca, svih nacija i vjera, koji su na Cetinju zapjevali “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!” i po Crnoj Gori držali mitinge za mir ... A možda će se sjetiti što za sebe kažu i kako su sebe zvali i zovu oni koji su jurišali na Dubrovnik, Konavle i Kupare, Slano i Ravno ... Nisu se ti nazovi-junaci dičili crnogorstvom, nikada!
A oni drugi, koji su bili protiv rata, odbijali da učestvuju u agresiji - nisu tada znali, niti bili svjesni, već su čekali više od trideset godina i dočekali da im ministar Krapović i ovaj drugi otkriju kako nije bilo razloga da se traži oproštaj i da nije bilo potrebno se bore protiv velikosrpskog nacional-šovinizma - već su to sve, pa i njihova borba, bile bezlične i puke “posljedice rata”!
Na kraju - obojica, i Ministar i Lovac na Nagrade su, istina - ne u istoj mjeri - odmogli novom ministru vanjskih poslova, koji se upravo vratio iz - i po hrvatskim svjedočenjima i izvještajima - uspješne posjete Zagrebu.
Tek je čovjek, bar zvanično i javno, promijenio svoj višegodišnji narativ i svjezonazor, koji nije bio, da se tako izrazimo, ni u tragovima, ni zapadni, ni evroatlantski - a već će sjutra morati da objašnjava kolegama u Hrvatskoj o čemu sad to zbori kolega ministar vojni, a što to piše kolumnista glavnih režimskih novina.
