Komentar

Stav

Makartizam i staljinizam

Je li svijet postao bolje mjesto za život nego u vrijeme staljinizma i makartizma ili, pak, slučajevi ubistva Alekseja Navaljnog i progona Džulijana Asanža govore suprotno?

Makartizam i staljinizam Foto: Pobjeda
Milorad PUSTAHIJA
Milorad PUSTAHIJAAutor
PobjedaIzvor

Prije nekoliko dana, u ruskom gulagu na rubu arktičkog kruga, iznenada je u 48. godini preminuo Aleksej Navaljni, najveći ruski opozicioni političar i borac protiv korupcije. Naravno - i najveći protivnik pokrovitelja te korupcije, imperatora Putina.

Bio je suđen, ranije čak i otrovan „novičokom“ i od toga se liječio šest mjeseci u Njemačkoj. Uživao je veliku popularnost kod opoziciono nastrojenih građana Rusije. Onda se, uz čuđenje evropskih građana, vratio u Rusiju i odmah bio uhapšen i osuđen. Sumnjam da je očekivao nešto drugo i to pokazuje žestoku odvažnost i spremnost na žrtvu i beskompromisnu borbenost. I pored torture u zatvoru, posredstvom i saradnika slao je borbene poruke narodu. Takav političar odavno nije viđen i to je za pamćenje. I mene je impresionirao čak dotle da sam u svom ljevičarskom mozgu zaturio činjenicu da je svojevremeno bio veliki ruski nacionalista.

Umrijeti u Putinovom gulagu, pa i u punoj snazi, nije neko čudo, te su ruske vlasti olako izbacile ono idiotsko saopštenje o „sindromu iznenadne smrti“ kao uzroku. Uzrok smrti Alekseja Navaljnog je njegova žestoka politička borba i nesalomivost i popularnost. Kako su paviljoni u gulagu prizemni, nije mogla biti izvedena omiljena KGB metoda, onaj famozni ,,samoubilački skok“ kroz prozor sa desetog sprata, pa su morali nečim drugim izazvati gorepomenuti sindrom. U jučerašnjem saopštenju njegova supruga Julija i advokati tvrde da je otrovan „novičokom“ i da mu kriju tijelo dok tragovi te čuvene supstance ne budu eliminisani.

Uglavnom, ubijen je mlad, harizmatičan političar, protivnik rata i korupcije, te možemo biti sigurni da će i u narednoj deceniji vladati Putin. Ili neko od njegovih dvojnika. Čisti staljinistički kult gotovo vijek nakon Staljina. Koliko je Navaljni bio poštovan na Zapadu moglo se vidjeti i na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji, gdje su komemorativni govor njegove supruge ugledne diplomate i političari pozdravili dugotrajnim stojećim aplauzom. Samo jedan ne – Aleksandar Vučić; nekako je i ustao kad su ustali svi, ali nije aplaudirao. Od medija je napadnut kao Putinofil i protivnik evropskih vrijednosti, da zbog toga nije aplaudirao. Evo, ni na slici ga ne mogu vidjeti, ali tvrdim da je bio - zbunjen.

Zbunile su ga tri stvari. Prvo, nije bilo popa na komemoraciji i nije znao koga da poljubi u ruku. Drugo, u našim krajevima nema aplauza na takvim skupovima. Treće, nikako mu nije jasna tolika buka oko ubijenog opozicionara. Vučić dolazi iz Srbije, zemlje u kojoj je zvjerski ubijen bivši predsjednik Ivan Stambolić, brutalno likvidiran Oliver Ivanović, javno smaknut u centru Beograda Zoran Đinđić, eliminisan Slavko Ćuruvija, gdje su propala dva pokušaja ubistva Vuka Draškovića... I još će, ako bude trebalo, a ovi isti aplauderi će i dalje Vučića i druge vučiće zvati u EU i vjerovatno ga smatrati garantom stabilnosti između državica na Balkanu, kako su nekada zvali Slobodana Miloševića.

Iskreno, malo mi je farsično što zapadnjaci, koji navodno iskreno žale za Navaljnim, nemaju nimalo empatije za Džulijana Asanža, najvećeg uzbunjivača modernog doba. On guli četvrtu godinu u britanskom zatvoru, a proveo je sedam godina u azilu u Ambasadi Ekvadora u Londonu. Zašto? Zato što je, zajedno sa Snoudenom, otkrio svijetu sav mrak i glib američke i savezničkih dubokih država. I sad odlučuju hoće li ga isporučiti u SAD, gdje ga čeka 175 godina zatvora. Smrt nekako djeluje humanije...

Je li svijet postao bolje mjesto za život nego u vrijeme staljinizma i makartizma?

Prije pola vijeka nakon afere prisluškivanja ,,Watergate“, predsjednik SAD Nikson podnio je ostavku, a novinari koji su je razotkrili - nijesu otišli u zatvor. Skoro vijek prije moglo je da se desi i to da bude smijenjen suludni senator Makarti, fanatični progonitelj ljevičara.

Danas država prati i posmatra svakoga, a duboka država je toliko narasla da se smješta u monstruozno velike digitalne oblake, a mi ljudske živuljke smo postali vještačka inteligencija jer nas bombarduju i programiraju informacijama i algoritmima upravo oni koje su Asanž i Snouden razotkrili. Možete zamisliti koliko daleko smo napredovali... I koliko su nam sada ,,pametni izbori“. Evo, u SAD, vodećoj demokratiji svijeta ove godine će da biraju predsjednika između Bajdena usporenog i Trampa hiperagresivnog...

Eh, a iste SAD su lansirale teleskop Džejms Veb, koji će moći da gleda početak stvaranja kosmosa prije trinaest milijardi godina, i u početak vremena. A u isto to vrijeme naša civilizacija se bavi sukobom američkog makartizma (progonom Asanža i Snoudena i sličnih) i ruskog staljinizma koji ubija (Navaljnog, Njemcova i slične).

Zaustavite planetu, idem na Džejms Veb.

Portal Analitika