,,Ovaj čovjek je neuništiv!“ Sjećaju se, svakako, oni stariji legendarne rečenice iz filma ,,Ko to tamo peva“, u sceni kad ono izroni Bata Stojković iz nabujale rijeke, nakon što je u nju upao provjeravajući čvrstinu ograde trošnog mosta kojim su namjerili da utjeraju autobus ka Beogradu. Poslije se ispostavilo da Bata, kad je ono kinjio dvojicu malih Roma-svirača, potajno voli nacoše i voli da zavodi red u Srbiji.
Dobro, to je bilo na filmu. Ali, ne zaboravimo da je film često refleksija realnog života, a ponekad zna da bude i stvarniji od stvarnosti. Problem je, međutim, kada, kao ovo sada u Crnoj Gori, neki politički akteri postanu nalik likovima iz grotesknih komedija.
Tako je, izgleda, predsjednik naš, Milatović mr Jakov, umislio da je, kao i slavni Bata u filmu – neuništiv, da mu može sve biti, da može predlagati sve i svašta. Još i gore: da svakome može govoriti sve i svašta.
I tu je, mora se priznati, nepokolebljiv, skoro pa neuništiv. Prvo je, kad se vratio iz Njujorka (ili je pravilnije reći: od Njujorka?) Gejba Eskobara smjestio na klupu za rezerve, objasnivši da je razgovarao i sa važnijim od njega. Potom Milatović nije razumio, ili nije želio da razumije, američki engleski Entoni Blinkena, a sada je naš oksfordski đak počeo da udara packe i po Evropi i uči evropske političare kako se vodi evropska, a ne lokalna politika.
Juče je na red dijeljenja Milatovićevih političkih šamara došao i Tonino Picula, ,,tamo neki“ izvjestilac za Crnu Goru u Evropskom parlamentu.
"Ne bi želio da je Picula zloupotrijebljen od lokalnih političara da bude njihov mikrofon", komentarisao je Milatović, očito teško pogođen amandmanom kojim su poslanici Picula i Markes predložili da se popis u Crnoj Gori odgodi dok se ,,ne okonča politička nestabilnost u zemlji“.
Da, dobro ste pročitali, nije greška u prevodu: za Milatovića je Picula, bivši hrvatski ministar vanjskih poslova, aktuelni član Kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Evropskom parlamentu – običan mikrofon lokalnih crnogorskih političara?!
Reklo bi se da je slabašno-elokventni Milatović u ovom slučaju, umjesto već tradicionalne greške u padežu, pogriješio značenje riječi koju upotrebljava. Mikrofon je aparat kojim se pojačava zvuk, što će reći da Picula, ako je, kako tvrdi Milatović, glumio mikrofon, nije mogao istovremeno postati prenosnik, transmiter politike ovdašnjih političara.
Naprotiv: Tonino Picula je, i sad se već može upotrijebiti riječ mikrofon, vrlo glasno u Evropskom parlamentu amandmanima kazao ono što stvarno misli: da ovako zamišljen popis u Crnoj Gori, koja nema izabranu vladu, ni konstituisani parlament, sa popisnim komisijama u kojima su partijski uhljebi – treba odgoditi.
I tu je Milatovićev glavni problem, koji se konstatuje u izvještaju Evropskog parlamenta, a koji predsjednik ne želi ni čuti ni pročitati – aktuelna vlast u kojoj je zamjenik PES-a nije kadra čak ni popis sprovesti kao statistički proces, koji neće biti pod sjenkom političkih manipulacija i optužbi za identitetski inžinjering.
I, umjesto da čuje glas upozorenja iz Evrope, Milatović je pokušao da ponizi Piculu, banalno drsko vrijeđajući evropskog parlamentarca, svodeći ga na ulogu zastupnika, trbuhozborca crnogorske opozicije.
Jezik, valjalo bi da to jednom spozna mlađani predsjednik Crne Gore, uvijek hoće pravo: greške u padežima su posljedica grešaka u glavi, što dovodi do pogrešne politike. I trebalo bi – makar u iskazu, ako ne umije u djelima – da predsjednik obrati pažnju na dostojanstvo funkcije na kojoj se nalazi.
Ovako, sve to otužno djeluje. Pokušavajući da umrlja politički lik evropskog parlamentarca, osvjedočenog prijatelja građanske Crne Gore, Jakov Milatović je naslikao sopstveni lik. Koji najviše sliči nekoj provincijalnoj, manje uticajnoj, a jednako nevaspitanoj, verziji lika Aleksandra Vučića.
I zaludu je onda uporno ponavljanje mantri i floskula o evropskom putu, ovako se samo ide nazad, u balkansku krčmu.
