Ne može se reći da Beograd lije suze za odlazećim prvim ministrom Crne Gore Dritanom Abazovićem, ipak mu je predsjednik Milo Đukanović prije 100 i nešto dana dao podršku za ostanak u sedlu, ali je uočljivo da se izglasavanje nepovjerenja njegovom kabinetu u Podgorici, u Srbiji djelimično doživljava i kao svojevrsno iznenađenje ako ne i kao vlastiti poraz.
Nije to nikakvo čudo jer se radi o atipičnom političaru iz susjedne države kome su, ne slučajno, prilikom posjete Beogradu priređene najviše počasti uz intoniranje crnogorske himne pred Palatom Srbija bez obzira što je ambasador Srbije u Crnoj Gori Vladimir Božović i dalje persona non grata.
Albanac umalo postao srpski junak
Kako je Abazović zadobio povjerenje Beograda, kako ga je izgubio u Podgorici i hoće li lider demokrata Aleksa Bečić donijeti prevagu (na ovu ili onu stranu) prilikom eventualnog sastavljanja nove vlade, sada su otvorena pitanja ne samo za vlast nego i za opoziciju u Crnoj Gori, ali i za Beograd koji svi skupa pokušavaju posložiti sve kockice crnogorsko-srpskog političkog mozaika.
Jedini zajednički imenitelj svih rasprava i analiza poslije pada Abazovićeve vlade, s obzirom da se u ovom trenutku više i ne zna ko je vlast a ko opozicija i ko može namaknuti skupštinsku većinu, jest kao možda i najvjerovatniji epilog – vanredni parlamentarni izbori.
Hoće li se politička kriza, nastala Abazovićevim potpisivanjem temeljnog ugovora države Crne Gore sa srpskim patrijarhom Porfirijem odnosno Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) prevazići novim izborima znaće se najdalje za 30 dana koliko parlamentarne stranke imaju vremena da predsjedniku Đukanoviću saopšte da su sastavile novu parlamentarnu većinu i predlože mandatara nove crnogorske vlade. Ukoliko do novog pregrupisavanja stranaka u Skupštini ne dođe, poslanički mandati osvojeni na izborima 30. avgusta 2020. godine, biće vraćeni biračima koji će izabrati novi parlament i posredno novu, 44. po redu, crnogorsku vladu.
Politički Beograd, prije svega državni vrh okupiran kosovskim “frontom” i obnovljenim pregovorima sa vlastima u Prištini, uostalom kao i vrh SPC, suprotno dosadašnjim običajima, nije se bavio političkom krizom u Crnoj Gori, barem ne javno, iako se Abazoviću javno “skida kapa” kako od strane prosrpskih stranaka u samoj Crnoj Gori tako i onih u Srbiji bliskih režimu ali i pojedinaca iz redova opozicije.
Simpatije Beograda Abazović je zadobio upravo zbog toga što je kao etnički Albanac potpisao sporni Temeljni ugovor sa SPC-om, ali ne samo zbog toga. Abazović je u svojstvu posmatrača, zajedno sa predsjednikom Savjeta ministara Bosne i Hercegovine Milanom Tegeltijom, prisustvovao skupu trojice lidera “Otvorenog Balkana” u Ohridu, a u zvaničnoj posjeti Beogradu obavio više razgovora sa najvišim predstavnicima Srbije.
147Pored toga, nakon pada ekspertske vlade Zdravka Krivokapića, čiji je Abazović bio potpredsjednik, te formiranja njegove manjinske vlade uz podršku socijalista Mila Đukanovića, definitivno je srušio već ranije poljuljani Krivokapićev kredibilitet u Beogradu i otvorio vrata, kako se u tom trenutku činilo, dugo iščekivanom otopljavanju političkih odnosa Podgorice i Beograda. Još da je, kako bi to rekli mnogi srpski nacionalisti, povukao crnogorsko priznanje Kosova, momentalno bi postao ne samo miljenik Beograda nego i veliki srpski junak.
Romansa između Podgorice i Beograda bila je kratkog vijeka. Trajala je svega 113 dana, a kriza je ušla u novu višu fazu koja bi mogla pokazati kako nakon tvrdih ideoloških zaklinjanja “za” i “protiv” Mila Đukanovića sad u Crnoj Gori može “svako sa svakim”.
Podrška iz Evrope i SAD
Što se tiče Evrope i SAD-a, dileme nema: izglasavanje nepovjerenja vladi predstavlja “parlamentarnu demokratiju”.
Crnoj Gori potrebna je istinski proevropska vlada, ispisao je na svom Twitter nalogu predsjedavajući Delegacije Evropskog parlamenta za saradnju sa Crnom Gorom Vladimir Bilčik.
Crnogorskim političarima je poručio da je Podgorici potrebna vlada koja može dati prioritet strateškim reformama EU u odnosu na uske političke interese i da Crna Gora može pristupiti EU tek kada uspješno bude rješavala neke teške domaće političke zadatke.
“Spremni smo da pomognemo”, napisao je Bilčik.
Izvjestitelj Evropskog parlamenta za Crnu Goru Tonino Picula ocijenio je da crnogorska politika mora odlučiti “nastavlja li u smjeru evropskih integracija ili će postati potrošna roba ruskih i srpskih interesa u regionu”.
Picula je rekao da građani Crne Gore i dalje jasno podržavaju članstvo u EU, što treba dobiti jasnu podršku na izborima koji bi odražavali to raspoloženje. “Takva Skupština i Vlada će sigurno imati i nedvosmislenu podršku Evropskog parlamenta”, poruka je Picule.
Sjedinjene Države u Podgoricu su poslale nedvosmislenu poruku podrške svim političkim opcijama koje podržavaju evropske vrijednosti.
Iz State Departmenta je saopšteno da izglasavanje nepovjerenja Vladi Crne Gore predstavlja parlamentarnu demokratiju na djelu.
Ključevi nove vlade u džepu Alekse Bečića?
U međuvremenu u Crnoj Gori političari uredno preskaču vrijeme za plažu i druge slobodne aktivnosti, ali je mnogo manje prijeko potrebnih razgovora o Evropi i kako do nje stići, a mnogo više o tome treba li odmah ići na vanredne izbore ili formirati novu vladu s konkretnim političkim programom. Možda se pokaže kako je treća opcija, ona koja rješenje vidi u formiranju prijelazne vlade čiji bi jedini zadatak bio da organizira izbore, kao srednje rješenje, možda i najrealnija u ovom trenutku.
Za sada se ne vidi ko bi i kako mogao savladati jednostavne zakone matematike koji kažu da je broj 41 natpolovična većina od 80 u ovom slučaju poslanika. Što nas podsjeća na izbore od prije dvije godine kada je taj jedan mandat viška proglašen ubjedljivom pobjedom i “svrgavanjem Mila Đukanović s vlasti poslije 30 godina”, iako je Đukanović i dalje predsjednik Crne Gore koji ima najbrojniju stranku u parlamentu.
Ključevi eventualne nove vlade definitivno se nalaze u džepu Alekse Bečića, lidera Demokrata, čije svrstavanje uz “Đukanovićev blok” mnogi u Crnoj Gori vide kao osvetu Dritanu Abazoviću koji ga je ranije smijenio s funkcije predsjednika Skupštine Crne Gore. Međutim, Bečić je za sada izričit u stavu kako demokrate neće praviti vladu s DPS-om, ali se ne izjašnjava ni kada je u pitanju povratak u staro jato koje predvodi lider prosrpskog Demokratskog fronta Andrija Mandić.
Ali, kamo sreće da je sve do Bečićeve odluke. Najmanje dva razloga opterećuju i njega i ukupnu političku scenu nevelike crnogorske države. Prvi je svakako što su već zakazani lokalni izbori u 14 gradova i opština koji slijede za dva mjeseca, te predsjednički na proljeće kada ističe redovni mandat Mila Đukanoviću, a drugi je što sada većina stranaka bježi od izbora jer su im rejtinzi, barem glavnim igračima, u značajnom padu.
Utisak je da izborna inflacija ipak manje smeta DPS-u koji je i inicirao pad Abazovićeve vlade.
“Poslije dva loša eksperimenta od 2020. godine (ekspertska i manjinska vlada) moraćemo da se dogovorimo o tome ko će te izbore da pripremi da bi napokon dobili evropsku vladu”, saopštili su iz te stranke izražavajući spremnost za konstruktivan dijalog sa svim parlamentarnim partijama.
Demokratski front (DF) očekuje da stranke parlamentarne većine iz avgusta 2020. godine, postignu dogovor o formiraju nove vlade (DF, Demokrate Alekse Bečića, Građanski pokret URA Dritana Abazovića i Socijalistička narodna partija).
Ko je gubitnik, a ko pobjednik
Sigurno je samo jedno: političke borbe se nastavljaju iako se rješenja još ne naziru. Sa svakim izgubljenim danom povećavaju se šanse za još jednim izborima, naravno ukoliko neka koalicija ne stigne do famoznog broja 41. Hoće li jezičak na vagi ovaj put umjesto Dritana Abazovića postati Aleksa Bečić ili neko drugi, znaće se vrlo brzo.
U cijelom tom poslu nikako ne treba zaboraviti ni samog Abazovića koji je odmah nakon što mu je izglasano nepovjerenje izjavio da će na kraju možda izgubiti oni koji se sada možda osjećaju kao pobjednici.
“Čestitam novu koaliciju Mila Đukanovića i Alekse Bečića. Nadam se da će dogovoriti brzo novu vladu. Ja sam vrlo ponosan na sve što smo uradili za 100 dana. Bićemo upamćeni kao vlada koja je najkraće trajala, ali koja je donijela najteže odluke”, poručio je sa skupštinske govornice Abazović.
On se još jednom obrušio na DPS optužujući ga za veze sa organizovanim kriminalom i ustvrdio kako je sve ovo “politički obračun u kojem neko mora da izvuče deblji kraj, on ili Đukanović”, zaboravljajući da bez njegove podrške ne bi mogao ni postati premijer.
Nije mu ni Bečić ostao dužan podsjećajući ga na propali brak sa DPS-om.
Abazovićeva vlada, valja podsjetiti, funkcioniraće u tehničkom mandatu do izbora nove.
Za njen pad glasalo je 50 od ukupno 80 poslanika. Ukoliko se novi kabinet ne formira do 20. septembra ići će se na nove izbore.
