Planina Maganik kod mnogih, naročito starijih generacija, prvo budi sjećanje na avionsku nesreću koja se dogodila prije više od pola vijeka. No, iako je ova tragedija ostavila dubok trag, Maganik je mnogo više od toga – njegova surova ljepota, sivi stjenoviti predjeli i prostrane zelene lazbe oduševljavaju sve koji mu se približe.
Pogled na okamenjene pejzaže ove planine izaziva i divljenje i strahopoštovanje. O njenoj surovosti najbolje svjedoče priče o nekadašnjim žiteljima najudaljenijih katuna, koji su zbog teških uslova bili oslobođeni plaćanja poreza.
O posebnostima Maganika, njegovim jamama, stjenovitim predjelima i vrhovima, za Portal Analitika govori fotograf, planinar i član Planinarskog kluba "Visokogorci Crne Gore" Ivan Savić.
“Može se reći da je avionska nesreća 11. septembra 1973. obilježila drugu polovinu 20. vijeka kada je u pitanju šire saznanje o planini Maganik. Umnogome je taj događaj intrigirao razne istraživače i u 21. vijeku, kada je nastalo više tekstova, feljtona i dokumentarnih filmova posvećenih tom tragičnom događaju”, priča Savić.
Planina fascinantnog reljefa
Najljepša svjedočanstva o ovoj planini, kako priča sagovornik Analitike, čućemo od žitelja tog kraja.
“Najbolje i najneposrednije saznanje o Maganiku, od pamtivijeka imaju žitelji Rovaca, čije su generacije i generacije, izdižući u ljetnjim mjesecima sa stokom u katune, živjeli sa surovom ljepotom ove okamenjene planine”, priča Savić.
Maganik sa impozantnim vrhovima koje karakterišu pločaste, strme stijene, nalazi se u centralnom dijelu Crne Gore.
“Maganik predstavlja prostorni čvor koji povezuje na jugu Prekornicu, ka sjeveru Moračke planine, ka istoku dolinu Morače i ka zapadu Krnovo i okolne površi i pobrđa”, kaže Savić.
Maganik se, pojašnjava sagovornik Analitike, nalazi u reljefnoj oblasti zona visokih planina.
“Ova planina predstavlja dio nabora Maganik, Vojnik, Golija i izgrađena je od krečnjačko-dolomitskih stijena u kojima je kraška erozija formirala i još uvijek formira fantastične oblike reljefa, poput vertikalne Željezne jame, brojnih škrapa i vrtača”, ističe Savić.
I upravo su reljefni oblici specifičnosti koje Maganik čine posebnim.
“Flora Maganika tipična je planinska, sa nekim osobenostima mediteranske i srednjoevropske. Ovdje se nalaze šume crnog graba, bukve i bora munike”, kaže Savić.
Sagovornik Analitike ističe da Maganik ima veliki broj prirodnih znamenitosti i to na širem području, uključujući njegove vrhove, katune, lazbe (zelene površine), jame, škrape, vrtače, rovačka sela, kao i kanjon rijeke Mrtvice.
“U posljednje vrijeme, turističkoj popularizaciji Maganika umnogome su pomogli speleolozi i planinari, gdje se posebno ističu aktivnosti Planinarskog kluba ''Visokogorci Crne Gore'', čiji sam član”, kaže Savić.
Planinarske staze i dom "Maganik"
Pojašnjava da su prije petnaestak godina članovi tog kluba počeli sa lociranjem staze za izlazak na Trešteni vrh, zatim na Razbitu jelu, Savinu lazbu, a kasnije i uradili markaciju tih staza.
“Ovdje želim pomenuti i planinarski dom ''Maganik'' na katunu Đatlo, koji su poslije višegodišnjeg rada, članovi kluba uz pomoć prijatelja i opštine Kolašin uspješno završili 2023. godine”, kaže Savić.
Dobra markacija staza učinila je ovu planinu pristupačnijom za brojne ljubitelje prirodnih predjela čija ljepota i surovost ostavljaju posjetioce bez daha.
“Sve to doprinijelo je turističkom ''bumu'' na Maganiku, pa sve veći broj planinara i ljubitelja prirode, sa svih strana Evrope, dolazi da uživa Međeđem vrhu - najvišem vrhu Maganika, u pogledu na umjetničku igru prirode sa kraškim reljefom na Treštenom vrhu, na šiljate i straobalne vrhove poput Babinog zuba i na duboke jame koje se vertikalno spuštaju u unutrašnjost Maganika”, priča Savić.
Važna reljefna znamenitost je, kako ističe, i sjeveroistočna vertikalna strana Maganika koja je ujedno i jugozapadna, odnosno desna, strana rijeke Mrtvice, koja je kanjonskog tipa.
“Ta vertikala iznosi čitav kilometar! Kanjon Mrtvice je svakako sastavni dio priče o Maganiku, ali i posebna turistička atrakcija, koji svojom ljepotom privlači veliki broj ljudi”, kaže sagovornik Analitike.
Sivi, stjenoviti, strmi vrhovi, brjne škripe i jame, predjeli su koji su lokalnom stanovništvu od davnina poznati. O surovosti pojedinih djelova ove planine svjedoče i priče. Lokalno stanovništvo dalo je imena brojnim na toj planini.
“Mjesta Maganika su od davnina poznata lokalnom stanovništvu o čemu govore njihovi nazivi, često posvećeni nekom događaju ili osobi - Đedov do, Razbita jela, Paśa ulica, Savina lazba.... Slušao sam od starijih mještana priču koja kaže da su ljudi koji su izdizali sa stokom u najzabačenije katune i lazbe Maganika, bili oslobođani od državnog poreza”, priča za Analitiku Savić.
Maganik - kao Mjesec na zemlji
O vanvremenskoj ljepoti Maganika i njegovim stijenama, najbolje govori oduševljenje turista kada se popnu na neki od njegovih vrhova.
“Znatiželjni turisti, pogotovo iz grada, nenavikli na ovakve pejzaže, doživljavaju Maganik potpuno nestvarno, poredeći ga čak i sa reljefom Mjeseca. Ova simpatična paralela istovremeno spaja i razdvaja Maganik i Zemljin prirodni satelit. Razdvaja ih sa naučne strane - poznato je da na Mjesecu nema kraške erozije, odnosno vodene erozije u krečnjačkim stijanama”, pojašnjava Savić.
S druge strane, kako dodaje, Maganik, kao dio Zemljine površine, predstavlja kraški fenomen koji je sam po sebi atraktivan, nesvakidašnji i veoma znamenit.
“Zato i ne čudi kada čujemo razna poređenja u vezi sa Maganikom, pa i upoređivanje: ''kao da smo na Mjesecu''”, priča nam Savić.
Brojni putevi vode do planine
Podsjeća i da mnogi putevi vode do ove prekrasne planine.
“S obzirom na prostranost planine Maganik, staza ima dosta i, što bi se reklo, ''sa svih strana''. Izdvojiću samo neke: Granica – Gornja Rovca – Međeđi vrh; Župa – Morakovo – Međeđi vrh; Granica – Đatlo – Razbita jela; Granica – katun Poljana – Južni Trešteni vrh; Katun Maganik – prevoj Strbina – katun Zabrđe – Velje duboko; Vukotica – Ponikvica – Kamena struga – Đatlo ... “, nabraja sagovonik Analitike.
Pojašnjava da je uglavnom riječ o markiranim, bezbjednim stazama, koje su kategorisane kao srednje-teške ture.
“Neke od njih zahtijevaju kako veću kondicionu spremu, tako i veću opreznost učesnika”, upozorava iskusni planinar.
Kaže da je najbolje vrijeme za posjetu Maganiku od kraja maja do sredine jula i od kraja avgusta do kraja oktobra.
“Period od sredine jula do kraja avgusta ne preporučuje se zbog ogromnih vrućina na ovom otvorenom krasu. Obavezna je planinarska oprema sa naglaskom na dobre planinarske cipele i štapove, ali i dosta vode u rancu”, upozorava Savić.
Prvi susreti sa ljepotama Maganika
Ljepota Maganika već godinama očarava našeg sagovornika. Prvo mu se, kaže, kao dijete, divio iz daljine.
“Prvi dodir sa Maganikom dešavao sa relativne udaljenosti – pogled koji se sa magistralnog puta na Crkvinama pruža na Maganik bio je povod da mi otac još kao šestogodišnjaku pokazuje Babin zub gdje je 1973. godine udarila JAT-ova karavela. Potom je, u godinama koje su dolazile, uslijedilo moje posvećeno istraživanje detalja o avionskoj nesreći, gdje sam u Centralnoj biblioteci na Cetinju došao do velikog broja novinskih članaka i fotografija”, prisjeća se Savić.
Prvi bliski susret sa Maganikom desio se, kaže, 2013.
“Bilo je to sa mojim Visokogorcima, što je bila jedna od prvih ekspedicija u 21. vijeku u potrazi za stazom koja vodi na Trešteni vrh. Poslije toga su se ređale šetačko-planinarske ture, rad na izgradnji planinarskom doma, druženja sa porodicom Bulatović na katunu Poljana, ali i koncerti sa mojim bendom ''Wider Horizons'' – koncerti koji se već nekoliko godina unazad dešavaju na katunu Đatlo, podno litica Maganika”, ističe Savić.
Onima koji krenu u planinu, sagovornik Analitike preporučuje da spakuju kvalitetnu planinarsku opremu, dobru kameru, pozitivnu energiju i tako krenu u otkrivanje vanvremenskih ljepota Maganika.
