Fotografije Durmitora, Prokletija, Komova, ali čak i daleke Sahare oduševljavaju pratioce na društvenim mrežama crnogorskog zaljubljenika u prirodne ljepote, Ivana Drobnjaka.
Zaposlen je u jednoj velikoj kompaniji na primorju, ali svaki slobodan trenutak, kaže, koristi za uživanje u prirodi. Obilazi crnogorske planine, sela, rijeke, katune… a fotografije na kojima ovjekovječi te predjele ostavljaju bez daha.
Putovao je i do Sahare, proveo 14 dana u pustinji, jeo hranu sa tamošnjim lokalcima, ostao bez goriva tokom pustinjske oluje i sve uradio je na motoru. Ističe da mu je putovanje kroz pustinju promijenilo poglede na život, jer je, kaže, naučio još više da cijeni prirodno bogatstvo koje ima Crna Gora.
“Vožnja motora predstavlja vid slobode. Mogućnost da sami sebi birate rute, destinacije i upravo ta sloboda je protkana kroz način života moto kulture. Kad se vožnji doda i ljubav prema prirodnim ljepotama, dobije se sjajan način da se provede svaki slobodni sat ili dan”, priča Ivan za Portal Analitika.
Ljubav prema dvotočkašima, kaže, datira još iz djetinjstva. Prvo su to bili bicikli, a nakon toga i motori.
“Još u djetinjstvu su počele avanture biciklima sa društvom. Prvo su to bile vožnje u naselju, a onda se malo po malo proširuju vidici i želje. Nekako je bio prirodan slijed događaja da se ljubav prema biciklima prenese na motore, a onda da se zbog tog hobija i teme okupe ljudi koji dijele ista interesovanja. Kad imate pravu ekipu ljudi oko sebe sve je lakše i drugačije”, ističe sagovornik Analitike.
Zaljubljen u prirodne ljepote Crne Gore
Sa velikim žarom priča o ljepotama Crne Gore. Divi se svakom njenom kutku. Pronalazi nove lokacije, objavljuje fotografije i snimke sa tih putovanja i uvijek iznova oduševljava pratioce na društvenim mrežama.
“Vjerovatno je lako primijetiti moje oduševljenje i zaljubljenost u prirodu naše Crne Gore. Uvijek ima nekih novih planinskih ruta i puteva koje treba istražiti, ali sa istom željom tu je i želja da se bar jednom godišnje obiđu mjesta vrijedna pažnje”, kaže Drobnjak.
Iako je prirodnim ljepotama Crne Gore teško odoljeti, ipak, nekada vrijeme i obaveze ne dozvoljavaju češći boravak u prirodi.
“Kažem jednom godišnje, jer slobodno vrijeme tako diktira, dok bi prava mjera bila bar jednom mjesečno”, iskren je Ivan.
Ističe da ima jedno mjesto kojem se rado i često vraća.
“Ako bih morao da izaberem jedno mjesto koje je posebno onda je to Zabojsko jezero. Tu se jednostavno mora provesti par dana godišnje kraj šatora i vatre. Jedna od boljih stvari je što tu nema signala za telefon. To je danas novi vid luksuza čijih benefita postajemo svjesni tek nakon par dana tog iskustva”, naglašava Ivan.
Kada je riječ o prirodnim draguljima naše zemlje, na listi svakog građanina Crne Gore, ali i turiste, trebalo bi da se, kako preporučuje, nađe Durmitorski prsten. Teško se, kaže, odlučiti za samo top pet lokacija u našoj zemlji koje treba posjetiti.
Obavezne crnogorske rute
“Huh, srećom po nas, nije lako napraviti tj. svesti spisak sa obaveznih dvadeset desinacija na samo pet. Ali recimo da je to: vožnja Durmitorskim prstenom - ukupno nekih 80 km asfaltnog puta oko planine. Svaki metar tog puta je za uživanje - Mala Crna Gora i kanjonji Tare i Sušice oko nje, Sušičko jezero, Nedajno, Trsa, Pišče, Sedlo”, kaže Ivan.
U zemlji koja je kao naša bogata prirodnim ljepotama, brojna su mjesta koja zavređuju pažnju posjetilaca.
“Obavezno treba vidjeti i Hridsko jezero i sve katune Prokletija, dolinu Grebaje, Oko Skakavice, Bogićevicu. Nikako se ne smiju preskočiti Komovi i okolne planine Margarita, Crna Planina, Rikavačko jezero. Zelena Bjelasica i njena jezera. Pod obavezno su i Moračke planine, Kapetanovo jezero, Krnovo, Lola planina, Ljevišta, Gornja i Donja Ljuta, Ropusnica, Ocka Gora, kanjon Mrtvice, Velje Duboko. Grijeh je zaista ne tumarati svakom našom planinom “, preporučuje sagovornik Analitike.
Putovanje koje mijenja pogled na život
Obilazak Alpa motorom je, kako priznaje Drobnjak, uvijek sjajna ideja i želja svakoga ko voli vožnju.
Motorom je, kaže, stigao i do Afrike, a putovanje kroz pustinju ostavilo je snažan utisak na našeg sagovornika.
“Bila je destinacija koja je zasjenila sva putovanja po Evropi. Vožnja enduro motora dinama Sahare je iskustvo koje nije ni nalik bilo čemu drugom. Avantura do Afrike i Sahare, sa jako dobrim drugom Veljkom, bila je u novembru 2018. U tih 14 dana puta, koliko je impresivna bila vožnja pustinjom, toliko je i bila upoznavanje jedne sasvim druge kulture i kontinenta”, priča Ivan.
Na tom putovavnju, naš sagovornik je, kaže, mnogo i naučio o životu.
“Recimo da smo mi u Evropi toliko ušuškani u sigurnost lijepog života da smo postali jako razmaženi, pa nijesmo svjesni koliko smo srećni što imamo pijaću vodu i parče obradivog zemljišta”, ukazuje Ivan.
Njemu i njegovom saputniku putovanje kroz pješčanu Saharu promijenilo je neke životne vidike.
“To je putovanje koje nas je obojicu promijenilo, otrijeznilo na pozitivan način i dosta pomjerilo iz zone komfora”, priznaje Ivan.
Prisjeća se nekih lijepih trenutaka.
“Kako recimo opisati trenutak zalaska sunca u pustinji ili osjećaj apsolutne tišine kad se napravi pauza od vožnje. Pijesak upija sve zvukove i toliko je sve tiho da se baš nijedan zvuk ne čuje, osim zvukova krvih sudova iz sopstvene glave”, prisjeća se Ivan.
To je, poručuje, iskustvo koje se ne može zaboraviti. Bilo je, kaže, i još nekih dogodovština kojih se rado sjeća.
“Obilazak oaza, koje su jedine iskre života u tom nepreglednom ništavilu pijeska i žive samo zbog jedne činjenice a to je da imaju vodu. A onda je bilo i raznih dogodovština, kao što je nestanak goriva u sred pješčane oluje. Tu je i restoran u oazi koji je sušta suprotnost HACCP standardima bezbjednosti hrane, gdje se posuđe čisti samo krpom a miševi “kolo vode”. Da ne napominjem da smo svih tih dana komunicirali samo rukama sa lokalnim stanovništvom. Nadam se da ćemo se uskoro opet vratiti pustinji“, dodaje Ivan Drobnjak.
Čuvajmo našu Crnu Goru na svaki mogući način
Nerijetko na društvenim mrežama, osim fotografija i snimaka predjela koji oduzimaju dah, vidimo i snimke i slike korisnika koji ukazuju na nebrigu prema prirodi, od smeća na izvorištima, planinama, rijekama do eksploatacije šume i nelegalne i prekomjerne gradnje… Na ružne prizore naizlazi i naš sagovornik.
“Zamislite recimo čisti bistri potok sela Bijele i u njega bačen šporet i trosjed a sve to usred prelijepe bukove šume. Primitivna opsesija je da sve bacimo u vodu i prirodu, misleći da će to neđe magično nestati i da je to ok”, kaže Ivan.
Nažalost, kako ističe, smeća ima svuda oko nas i sve ga je više.
“To je uglavnom i glavna zamjerka svih turista koji vrlo rado obilaze Crnu Goru. Kad budemo shvatali našu prirodu kao stranci, koji recimo u toku pauze od vožnje motora opušak od cigarete ugase i stave u džep, tek onda ćemo krenuti naprijed”, poručuje Ivan.
Na društvenim mrežama u prethodnom periodu vidjeli smo i snimke “izoranih” puteva i staza koje su napravili neodgovorni pojedinci bagijima i drugim prevoznim sredstvima. Sagovornik Analitike apeluje na sve da poštuju prirodu i da se odgovorno odnose prema njoj.
“Čuvajmo našu Crnu Goru na svaki mogući način. Apelujem i na sve nas koji volimo da obilazimo prirodu da se vozimo već postojećim planinskim putevima, kojih zaista ima dosta, i sačuvamo prirodu prije svega. Jer, priroda je i razlog zašto idemo u planine”, zaključio je Ivan Drobnjak.
