Siv, kamenit, sa oskudnom vegetacijom uzdigao se Orjen nad Herceg Novim, protegao na teritoriju tri države i nekoliko opština. Ima ova planina prave prirodne dragulje koji plijene ljepotom, a posebno se izdvajaju Subra i Subrin amfitatar.
Sa svojim sivim kamenim liticama oni su predio koji vuče poglede, mani pažnju posjetilaca, a svaka litica i kamen ovog kraja vrijedni su divljenja.
I gdje god posjetilac da pogleda na Subru ili Subrin amfitatar očaraće ga prizori.
“Subra je dio masiva planine Orjen i nalazi se povše Herceg Novog”, priča sagovornik Analitike, Saša Kulinović, planinar, triatlonac i uposlenik Agencije za zaštitu i razvoj Orjena.
Planina Orjen, kako dodaje, obuhvata veliko prostranstvo od oko 400 kvadratnih kilometara. Ovu planinu dijelimo sa susjedima.
“Postire se na teritoriji tri države – mali dio na Hrvatsku, jedan malo veći dio na Bosnu i Hercegovinu, a najveći i najljepši nalazi se na teritoriji Crne Gore”, ističe Kulinović.
Pojašnjava da se crnogorski dio Orjena prostire na teritoriji tri opštine: Nikšić, Kotor i najljepši dio, kako tvrdi naš sagovornik, nalazi se na teritoriji Herceg Novog, koji je i zaštićen kao park prirode.
“Orjen ima dva trofeja, to su Veliki kabao, najveći vrh na jadranskoj obali (1.894 metra) i Subra, odnosno Subrin amfitaatar, koji je proglašen najljepšim detaljem primorskih dinarida. Subrin amfiteatar ne može se gledati posebno nego kao cjelina, pošto je Subra sa svih strana specifična sa kraškim reljefom”, priča Kulinović.
Savršen primjer kraškog reljefa
Subru i Subrin amfiteatar, priča naš sagovornik, karakteriše savršen primjer kraškog reljefa koji je, kako kaže, oblikovan tokom hiljada godina pod uticajem vode, snijega i vjetra.
“Krečnjak je takvog sastava da se u hemijskoj reakciji sa vodom topi i veoma je mekan i porozan. Tokom hiljada godina tu su nastali razni oblici – figure, jame, pećine. Subrin amfiteatar je umjetniučko djelo koje je priroda isklesala i stvarala hiljadama godina…”, ukazuje Kulinović.
Ipak, ime Subrin amfiiteatar je, kako ističe, novijeg datuma.
“Njegov kružni oblik, podsjeća na amfiteatar u Rimu ili Puli. Iako je njegovo originalno ime Markov koš, u nekim novijim vremenima ljudi koji su davali veći značaj turističkoj promociji a taj izgled amfiteatra je mamio da ga danas češće zovemo tako i poznatiji je kao Subrin amfiteatar”, priča Kulinović.
Mjesto kojim vladaju vile
Malo je crnogorskih predjela za koji se ne vezuje neka legenda ili predanje koje se prepričava “s koljena na koljeno”.
“Veoma je zanimljivo da tu postoje toponimi, kao što je Zmajeno ždrijelo, Zmajeva pećina. Uvijek je ljude od starina privlačila ta mističnost amfiteatra. U Agenciji za zaštitu i razvoj Orjena, koja je upravljač ovim parkom prirode, Željko Starčević je pokrenuo inicijativu skupljenja priča i legendi od starih ljudi, da se te priče ne zaborave. Mogu reći da je vrlo malo sačuvanih priča koje su prenešene “s koljena na koljeno“, bojim se da smo možda malo i zakasnili”, kaže Kulinović.
A sive i strme litice, koje izgledom bude u posjetiocu strahopoštovanje, ko bi drugi nastanjivao nego vile, makar tako kažu legende.
“Tu su priče o Vilinom guvnu i Vilinoj pećini, koja se nalazi preko puta Vilinog guvna. Odatle su vile silazile i momke, koji bi zaspali na tom guvnu očaravale svojom ljepotom. Oni ako bi tu zaspali i zanoćili jedno veče, nestajali bi bez traga”, pripovijeda Kulinović.
Vilino guvno se, kako objašnjava sagovornik Analitike, nalazi na Platoima, sa jugoistoče strane Subre.
Dom brojnih jama
Ovaj kraj poznat je po velikom broju jama. A dvije se, kaže naš sagovornik, posebno izdvajaju i jedan prerast, koji obilježavaju kompletan dio Orjena koji se zove Subra.
“Prvo tu je Nikolina jama, koje se nalazi na Subrinim platoima, i ljudi koji idu na Subru, tom najposjećenijom stazom, prolaze tik pored nje. Ona je dubine nešto manje od 300 metara i jedan je prirodni fenomen koji posjetioce ostavlja bez daha. U nastavku se nalazi Prerast, zadnjih godina sve popularniji kao „Subrina vrata“. Pretpostavlja se, za sada nedokazano, da su tu obavljani neki vjerski obredi u vrijeme kada su u ovim djelovima živjeli Iliri”, navodi Kulinović.
U vrelim ljetnjim danima, nakon zime sa obilnim sniježnim padavinama, dok u Herceg Novom termometar pokazuje 40 stepeni, u srcu Subre moguće je vidjeti snijeg.
“I turistički najzanimljivija jama, koja se nalazi u samom srcu Subrinog amfiteatra, odnosno sa sjevero-zapadne strane je Sniježna jama. U normalnim uslovima, kada su normalne zime, tokom čitave godine u toj jami se zadržava snijeg. Ono što je popularno u turističkim turama, kada vodim turiste, odvedem ih u tu jamu, i u tim vrelim ljetnjim danima pripremamo koktele sa snijegom ili sniježni sladoled, to predstavlja pravu atrakciju”, priča Kulinović.
Ulaz u jamu, kako dodaje, nije teško pristupačan, ali je potreban oprez i poznavanje planine.
“Uvijek preporučujemo da ljudi idu sa nekim ko ima malo veće iskustvo. Treba uraditi jedan skok, tako da ulaz u jamu ne bih okarakterisao kao lak ali dostupan većini ljudi koji se bave planinarenjem”, ističe Kulinović.
Munika - svjedočanstvo vjekova
Područje Subre, iako kamenito, bogato je brojnim vrstama i to znatan broj od njih su endemske.
“Kompletan Orjen i Subra poznati su po velikom broju endemskih vrsta, posebno biljnih. Subru karakteriše drvo munika, endemska vrsta Orjena, koju ja volim da zovem i lajf koučem, jer jednostavno kada uđemo u taj kameniti dio osjetimo kao da smo došli na neku drugu planetu”, kaže Kulinović.
Ova biljna vrsta zaslužuje veliko poštovanje svakog posjetioca i ljubitelja prirode. Mogli bismo od te biljke učiti o upornosti i istrajnosti.
“Kad gledate muniku, ona raste iz ničega. Nema zemlje, nema čime da se hrani, nema vode. Dođete ljeti kada je tu plus 40 - ona je tu, zimi kada je minus 10 i sve okovano snijegom - ona je i dalje tu. Imamo primjeraka na Orjenu koji su stari više od 800 godina, to su dokazali biolozi tokom ispitivanja DNK nekih munika. Zbog toga ih zovem „lajf kouč“, uvijek im je teško u životu a nikada se ne predaju i žive više od 800 godina. Nekada treba da se ugledamo na muniku”, ističe Kulinović.
Više puteva vodi do Subre
Subra se, pojašnjava sagovornik Analitike, nalazi u centralnom dijelu parka prirode Orjen, i do nje se dolazi iz pravca Herceg Novog.
“Postoje tri prilaza vrhu – Subri. Dva su sa strane jugoistoka, odnosno odvajanja od planinarskog doma Za Vratlom i treći je koji dolazi sa strane Vrbanja tj. sa sjeverozapadne strane i taj se penje direktno kroz Amfiteatar i dolazi do vrha”, objašnjava Kulinović.
Polazna tačka za prva dva smjera je sa Borića, koji su nekih 15 km od Herceg Novog, dok je Vrbanj, kako dodaje Kulinović, udaljen oko 20 km od Herceg Novog.
“Polazna tačka iz Herceg Novog je sa kružnog toka u Meljinama”, objašnjava on.
Do sivih, gordih krečnjačkih predjela stiže se putanjama kroz šume i predivne krajolike. Sagovornik Analitike savjetuje da se do očaravajućih predjela Subre ili Subrinog amfitatra ide u društvu iskusnih planinara ili vodiča koji poznaju ovaj kraj.
Foto: Željko Starčević
“Što se tiče planinarenja, ne bih Subru preporučivao ljudima koji nemaju makar osnovno iskustvo u planini. Sa strane Borića i planinaarskog doma Za Vratlom vrh mogu da penju ljudi sa osnovnim planinarskim iskustvom i srednjom kondicijom”, pojašnjava on.
Što se tiče dijela sa Vrbanja, sa strane kroz Amfiteatar, Kulinović preporučuje da idu planinari sa više iskustva.
“Mi u Crnoj Gori imamo i problem, jer ne gledamo to kao izazov. Naše staze nijesu ni rangirane po UIA A standardima, pa da možemo reći ova staza je za toga i toga, a onda neko se popne jednom i kaže „Popeo se on, a ja sam više išao od njega i popeo neki viši vrh“, što ništa ne znači. Ograđujem se da je to samo prolaz za iskusne, ali nesreće se dešavaju i uvijek je moja preporuka da kroz Amfiteatar može proći samo ko ima veće iskustvo u planinarenju”, savjetuje Kulinović.
A koliko vremena će nekome trebati do vrha Subra ili do Subrinog amfiteatra zavisi, kaže, od kondicije i spremnosti posjetilaca.
“Ja kao osrednji planinski trkač u Crnoj Gori, na treningu od Borića do vrha Subre, najkraćin putem, do Platoa stižem za sat i 15 minuta. To bi trebalo za pješanjenje da bude oko 2 i po sata”, kaže Kulinović.
Pojašnjava i koliko otprilike traje uspon drugom rutom.
“Od Borića i doma Za Vratlom, trajanje ture je oko tri do tri i po sata. A kroz Amfiteatar, kreće se sa Vrbanja i najbolja polazna tačka je od Avanturističkog parka i odatle kreće markirana staza, a do vrha ima oko tri do tri i po sata”, kaže Kulinović.
Napominje i da su markacije dobro urađene.
“Orjen je, bez ikakvog sutezanja mogu reći, najbolje markirana planina u Crnoj Gori. Svako ko namjeri i ko imalo prouči putanju kojom će se kretati i ko se informiše i ima iskustvo u planini može bez ikakvih problema doći sa sve tri strane do vrha Subre”, naglašava Kulinović.
„Noć punog mjeseca“ na Subri
Subra i Subrin amfitetar nezaobilazna su ruta za brojne posjetioce Herceg Novog. Ipak, jedna manifestacija koja je do sada organizovana 21. put učinila je da ovaj vrh stekne sadašnju slavu.
Foto: Željko Starčević
“Subra je veliki izazov i u posljednje vrijeme postala je relativno dobro posjećen vrh za naše prilike. Tu je možda najzaslužniji planinarski klub Subra koji već godinama organizuje zimske uspone „Noć punog mjeseca“, koji su najviše i doprinijeli popularnosti tog dijela Orjena“, kaže Kulinović.
Manifestacija “Noć šunog mjeseca” održava se, kaže, jednom godišnje.
Da je Subra dio dobre turističke ponude shvatili su hotelijeri i ugostitelji.
“Mislim da u Crnoj Gori ne postoji planinar koji ne zna za Subru. Ono što je zanimljiva jeste da se sve više hotelijeri okreću na drugu stranu od mora, pošto su vidjeli da je neophodno imati ponudu i na moru i u zaleđu, pa samim tim, Subra je potpuno drugačija od svih ostalih djelova u Crnoj Gori. Već svi hoteli u Herceg Novom imaju ponudu izlaska u Amfiteatar, tako da će sve više posjetilaca biti, a ima ih već dosta”, zaključuje sagovornik Analitike.
