Laže predsjednik Vlade gospodin Abazović. Laže podjednako i u legalnom i u tehničkom mandatu. Dok prijeti hapšenjem svakome ko mu se ne dopada, bezočno ogovara sudske presude, lomi Ustav i cjelokupni pravni sistem Crne Gore, istovremeno postavlja samo sebi vjerne ljude u sve bezbjednosne strukture u državi. Usuđuje se da bezočno tvrdi da je njegovo potpisivanje takozvanog Temeljnog ugovora navodno plod dugog prethodnog usaglašavanja iako niko ne zna usaglašavanje čega, s kim i kako.
Laže gospodin Abazović. Potpisao je takozvani Temeljni ugovor navodno države Crne Gore sa Srpskom pravoslavnom crkvom, dokumenat koji je gotovo po važnosti jednak Ustavu iako niko ne zna kad je, što je bilo očekivano i obavezno, zasijedala Vlada ili Skupština Crne Gore na kojoj bi se raspravljalo o tom dokumentu, ni u načelu ni u pojedinostima.
Niko, baš niko ne zna ko je to i u ime koga navodno mjesecima usaglašavao Temeljni ugovor da bi gospodin Dritan, poltronski zgučen pored srpskog patrijarha, potrčao da ga potpiše. Neka gospodin Dritan pokaže zapisnik sa sjednice Vlade ili Skupštine, čak i užeg nekog vladinog ili skupštinskog tijela koje je raspravljalo o inkriminisanom ugovoru. Nema ničega! Sve je gola laž i dripački samovoljno ponašanje predsjednika Vlade.
Sad je tek jasno zbog čega Zdravko Krivokapić, inače osvjedočeni bogomoljac i obožavalac Crnogorcima tuđe crkve, nije potpisao Temeljni ugovor, ispravno sluteći da će jednog dana od svake normalne vlasti, koja u najmanju ruku bude vjerna Crnoj Gori, neizostavno biti optužen za veleizdaju. Naravno, baš veleizdaju, jer takozvanim Temeljnim ugovorom država Crna Gora otuđuje od sebe golemi komad svoje istorije, svoje bogomolje i neizostavne kulturno-istorijske spomenike, kao tragove vjekovnog postojanja na ovom tlu, svoje ne malo zemljište oko bogomolja, svoja groblja u kojima počivaju posmrtni ostaci časnih predaka današnjih, ali i jučerašnjih Crnogoraca koji su u međuvremenu uspjeli da postanu Srbi.
Da je samim potpisivanjem Temeljnog ugovora države Crne Gore sa Srpskom pravoslavnom crkvom takođe izvršen čin veleizdaje svjedoči činjenica da Srpska pravoslavna crkva ne priznaje državu Crnu Goru, pa se u tom smislu nikako taj famozni Temeljni ugovor ne može posmatrati barabar sa ugovorima sklopljenim sa Katoličkom crkvom ili Islamskom zajednicom u Crnoj Gori.
I Katolička crkva i Islamska zajednica u Crnoj Gori priznaju ovu državu, skladno se uklapaju u domaći pravni sistem, za razliku od Srpske pravoslavne crkve koja nepriznavanjem postojanja države u kojoj činodjejstvuje čuva u njoj svoj nasilnički okupacioni karakter. Sporedno je što razni Jokovići, Mandići, Bečići, Milačići ili Danilovići svakodnevno verglaju mantru o takozvanoj istovjetnosti sva tri pomenuta ugovora. Nije, naravno, ni ta priča daleko od veleizdaje, ali niko od pobrojanih čelnika skupine srpskih stranaka, za razliku od Dritana, ništa u tom smislu nije potpisao.
Dritan u međuvremenu jezdi na svojim populističkim mantrama ne hajući za višemilionske štete koje ostavlja za sobom. Više je nego očigledno da zbog Dritanove sujete i izigravanja vlastodršca tokom turističke sezone neće biti dovoljno trajekata za prevoz putnika na liniji Kamenari - Lepetane. Da bi dokazao svoju vrhovnu vlast, uz koju očigledno ne ide i vrhovna pamet, Dritan proglašava bolnice u Beranama i Kotoru za kliničke centre iako bi im za takvu ulogu trebalo još deset razvojnih godina ulaganja u prostor, sredstva i specijalizacije. Zajedno sa svojim pajtašima iz Demokratskog fronta i Demokrata demagoški, posebno pred protekle predsjedničke izbore, tovare na leđa Elektroprivrede još 300 radnika Željezare, sputavajući bez dovoljno analize i Željezaru i Elektroprivredu. Što će sve do parlamentarnih izbora 11. juna Dritan stići da razvali i unazadi tek ćemo viđeti. Tim prije što je tehnički mandat svoj i svoje vlade Dritan shvatio kao prednost, pa dakle i mogućnost da i dalje divlja i lično presuđuje.
