Jednog dana Antoan Rokatan osjeti dolazak mučnine koja ga nije napuštala. ,,Da li ću se probuditi kroz nekoliko meseci, kroz nekoliko godina, iznuren, razočaran, usred novih ruševina?“, zapisao je u svom dnevniku.
Djelić iz mozaika Sartrove ,,Mučnine“ vjerno opisuje ovu današnju crnogorsku muku, koja izaziva neopisivu gorčinu zbog crne slike države u kojoj živimo.
Da li će se crnogorsko društvo, kasno i uz tjeskobu, probuditi da vidi moralne ruševine koje razotkriva hapšenje bivše vrhovne državne tužiteljke i nekadašnje dugogodišnje predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore; ili će, tako naški, svaka partija i svaki njen vjerni sljedbenik, svaka društvena grupa ili pojedinac, vidjeti samo onaj dio slike koji odgovara njegovim interesima...
A mučnina jeste velika. Vesna Medenica se sumnjiči da je bila članica kriminalne grupe na čijem je čelu bio njen sin Miloš, ekipe koja je, kako se navodi, švercovala cigarete. U naredbi za istragu Specijalnog tužilaštva Medenici se pripisuje i nezakonit uticaj na sudove i tužioce, kako bi kriminalnoj grupi kojoj je navodno pripadala obezbijedila i velike ilegalne novce i ,,legalnu“ nekažnjivost...
Nestvarna banalnost optužbi za nekadašnju predsjednicu Vrhovnog suda - da, sa pozicije čelnika pravosuđa, postane šaraf u mafijaškom udruživanju?! Ako je i djelić tužilačkih sumnji opravdan i osnovan, onda je to užasna mrlja na obrazu Medenice. Ali i težak društveni poraz Crne Gore.
Kako će, i da li će, iz osnova sumnje iznići utemeljena optužnica; da li će optužba biti potvrđena pred Višim sudom; hoće li na kraju sudije, koje su toliko vremena bile pod Medeničinim nadzorom, osuditi svoju bivšu koleginicu? To su pitanja o kojima se ne smije olako govoriti, nagađati, spekulisati ili presuđivati prije suda, kako je to bestidno učinilo Ministarstvo pravde samo nekoliko sati nakon hapšenja...
Ali, ne smije se ni šutati, kao što se godinama radilo. Ćutanje običnih ljudi i jednoglasnost moćnika razara svaki sistem.
Da, ćutanje i jednoglasnost. Baš kao što je onomad, jula 2019. godine, 27 sudija i sutkinja Vrhovnog suda jednoglasno predložilo da Medenica bude jedini kandidat za treći, neustavni, mandat na čelu Vrhovnog suda; kao što je devet članova i članica Sudskog savjeta jednoglasno izabralo Medenicu za čelnika najviše sudske vlasti u zemlji. Uzaludne su bile kritike, one sa strane, i ovđe u kući: ugledni pravnici sa višedecenijskim iskustvom samo su lojalno klimnuli glavom, ne želeći ni da čuju različite glasove koji su upozoravali da ,,osnovane sumnje u pravnu zasnovanost trećeg mandata predsjednice, pod lupu osporavanja u budućnosti mogu da stave i sve odluke Vrhovnog suda“.
Tri godine kasnije, sada je jasno da će se, nakon Medeničinog hapšenja, temeljno preispitivati odluke sudova iz prošlih vremena, ne samo tokom trećeg mandata već i ranije, da bi se viđelo je li crnogorsko sudstvo bilo potčinjeno klanovskim interesima moćnika iz vlasti ili kriminalnih klanova. Sumnja na sudiju Medenicu biće osnova za sumnju prema svim sudijama.
I, umjesto da dignu glavu, isti oni ljudi koji su unisono dizali ruke za treći mandat, pilatovski ćute. Neki od njih će možda i da presuđuju Medenici. Mučno.
Mučne su i reakcije nakon vijesti da je Medenica sebi pokušala da oduzme život; to javno seirenje, morbidni pozivi da pokuša ponovo, mržnja koja isijava iz komentara po društvenim mrežama, ne samo prema jednoj osobi koju smatraju krivcem za mnoge nepravde u crnogorskom sistemu pravde, već i prema njenom porodu, bratstvu...
To nije vapaj za pravdom, već sadistička sladostrasnost i želja da se nekome zatre trag. I, ko zna, možda u toj grupi danas razjarenih - možda bi baš Medenica znala - ima i onih koji su joj, do juče, aplaudirali i ponizno ljubili ruku. Da, baš onako sojski i čojski. Mučno je sve to gledati i slušati.
Ali, mora se gledati i ne smije se šutati, jer će biti još mučnije. Nije ovdje riječ o sagledavanju djela ili nedjela jedne važne ličnosti u crnogorskom pravosuđu. I ne radi se ovdje samo o sudbini jednog procesa protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda.
Slučaj Vesne Medenice je mnogo više od toga: izazov za društvo da pokaže je li spremno da se suoči, ne samo sa preispitivanjem prošlosti, ovog puta u pravosuđu, ne da samo odredi krivicu i pravicu, već da se suoči sa unutrašnjim demonima. I tako spozna istinu o sebi.
Zato je važno da priča oko Medenice bude pravno zaokružena, da se dobije puna sudska istina. To je jedini lijek za oporavak.
,,Želio bih da vidim jasno u sebi, i sve oko sebe, prije nego što bude kasno“, kaže Sartrov junak ,,Mučnine“.
