Zbog čestih međusobnih sukoba i nesloge među plemenima u Katunskoj nahiji, vladika Petar I uputio je „gospodi glavarima, starješinama i svijema Katunjanima” poslanicu koja je literarnim nabojem i jezgrovitom sadržinom ostala upamćena kao jedna od najsnažnijih njegovih poruka.
„Ja s mojom najvećom žalošću plačem i vidim da ste svi sami sebe i svojoj đeci najviši krvnici i neprijatelji duševni i tjelesni i da svi đavoli i svi vaši neprijatelji od svijeta ne bi mogli toliko zla, ni toliko štete i sramote vam učiniti, koliko vi sami sebe činite...”, poručio je vladika.
Poslanicu je nastavio riječima: „...i vi i ostali Crnogorci u isto doba radite da svoju slobodu izgubite i da u vječnu sramotu i nevolju, mimo svijeh narodah, ostanete, i niko vas ne sili da tako činite, nako sobstvena vaša volja i zli običaj, koji nehoćete nikojako ostaviti. Vi činite što znate, no ne znate što činite”.
