Nakon što je 18. amandman stupio na snagu, federalni agenti za prohibiciju, koje je činila policija, dobili su zaduženje da sprovode zakon. U 65. sazivu parlamenta, 1917. godine „suve“ demokrate su bile brojnije od „mokrih“ (140 naspram 64), a „suvi“ republikanci su bili brojniji od „mokrih“ republikanaca (138 naspram 62).
Na predsjedničkim izborima 1916. i demokratski kandidat Vudro Vilson i republikanski kandidat Čarls Evans Hjuz su ignorisali pitanje prohibicije, a isti slučaj je bio i sa političkim platformama u objema partijama. I demokrate i republikanci su imali jake frakcije i „mokrih“ i „suvih“, a očekivalo se da će izborna pobjeda biti tijesna, pa nijedan kandidat nije želio da izgubi bilo koji dio biračkog tela.
Prohibicija je, uprkos brojnim kontroverzama, imala podršku međusobno veoma različitih društvenih grupa, uključujući progresivce, koji su vjerovali da će poboljšati društvo, Kju-kluks-klan, koji je snažno podržavao njeno strogo sprovođenje, a veliku podršku su davale i žene, južnjaci, stanovnici ruralnih oblasti, kao i crnačka populacija. Posebnu podršku zabrani točenja alkohola davali su vlasnici fabrika, koji su vjerovali da će na taj način smanjiti broj nesreća na radu.
Podrška federalnih vlasti prohibiciji znatno je varirala tokom 1920-ih, zbog čega se ilegalna proizvodnja i prodaja alkoholnih pića nastavila po Americi u velikim količinama. Prohibicija je uspješno provođena u sredinama gdje je stanovništvo bilo za nju, a i po selima i malim gradovima, ali u velikim gradovima u kojima se stanovništvo protivilo, njeno sprovođenje bilo je mnogo lošije.
Prohibicija je teško pala radničkoj klasi, jer su cijene pića drastično porasle. Proizvodnja, prodaja i transport alkohola je bio zabranjen u SAD, ali nije bio zabranjen u okolnim zemljama. Destilerije i pivare u Kanadi, Meksiku i na Karibima su cvjetale, jer su njihove proizvode konzumirali Amerikanci koji bi dolazili u posjetu, a bio je rasprostranjen i ilegalni uvoz u SAD.
Čikago je postao poznat po nepoštovanju prohibicije. Mnogi od čuvenih čikaških gangstera, uključujući Al Kaponea i njegovog neprijatelja Bagzija Morana, zaradili su milione dolara ilegalnom prodajom alkohola. Brojni drugi zločini, uključujući krađe i ubistva, su bili direktno povezani sa antiprohibicionim pokretom u Čikagu.
Glavni zagovornici prohibicije vremenom su se razočarali njenim rezultatima, jer se povećala ilegalna proizvodnja i prodaja po tajnim točionicama, koju represivne policijske metode nijesu uspjele da zaustave, već su kao nuspojavu dovele do smanjenja slobode pojedinca. Američke demokratie usvojile su 1932. izbornu platformu u kojoj su pozvali na ukidanje prohibicije.
Dana 23. marta 1933. predsjednik SAD Frenklin Ruzvelt potpisao je amandman na Volstedov akt, koji je dozvoljavao proizvodnju i prodaju piva od 3,2 procenata alkohola po težini, što iznosi približno četiri odsto zapremine, kao i lakih vina. Osamnaesti amandman je opozvan ratifikacijom 21. amandmanom 5. decembra 1933.
