Obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv dijabetesa ove godine ograničeno je globalnom pademijom koronavirusa. Ipak, kako kažu u Udruženju, problemi sa kojima žive djeca sa ovom hroničnom bolešću ostaju isti, a trenutno postoji i strah od toga kako će njihov organizam reagovati ukoliko se zaraze koronom.
- Iako znamo da su hronični bolesnici u najvećoj opasnosti od korone, odnosno da postoji velika mogućnost da se njihovo stanje iskomplikuje, sa djecom oboljelom od dijabetesa tip 1 zasad nemamo takva negativna iskustva. Nekoliko djece iz našeg udruženja preležalo je koronavirus bez komplikacija, što može da donekle umiri ostale roditelje. Naravno, preventivne mjere treba strogo da se sprovode, kao i da se održava dobro regulisan šećer u krvi u kontinuitetu. To je kod male djece, kao i kod djece u pubertetu malo teže, ali je neophodno. Olakšanje svima nama predstavlja što nam Fond za zdravstevno osiguranje pokriva trošak senzora za kontinuirano mjerenje šećera u krvi, što je od neprocijenjive vrijednosti za nas - rekao je dr Nebojša Gulić iz Udruženja roditelja djece oboljele od dijabetesa Beta - Crna Gora.
On je istakao da se nada da će Fond što prije odobriti senzore i za starije od 18 godina. Taj potez bi, kako kaže, na duže staze, bio veoma isplativ i za njih jer bi bolja kontrola bolesti, koju ovaj uređaj omogućava, za posljedicu imao smanjenje broja zdravstvenih komplikacija izazvanih dijabetesom.
Gulić napominje da su mnogi roditelji uznemireni zbog toga što je posljednjih nekoliko nedelja u apotekama u Crnoj Gori otežano snabdevanje trakicama za mjerenje šećera. Od nadležnih je, ipak, stigla informacija da će za koji dan taj problem biti riješen i da nema razloga za paniku.
- Korona ne smije biti opravdanje da dođemo u situaciju da djeci nedostaju trakice, lancete ili bilo koji drugo sredstvo i lijek neophodnan za život i normalno funkcionisanje, Uvjerili su nas da nema razloga za strah - rekao je dr Gulić.
U Crnoj Gori je od dijabetesa tip 1, autoimunog oboljenja koje najčešće pogađa djecu i mlade i zahtjeva doživotnu inzulinsku terapiju, oboljelo više od 200 mališana. Njihovo djetinjstvo obilježava stroga disciplina, velika odgovornost i dosta odricanja, a problermi sa kojima se susreću okolini su uglavnom nevidljivi ili slabo primjetni. Zbog toga je udruženje roditelja odlučilo da posebnu pažnju posveti bezbjednosti i boljem položaju djece sa dijabetesom u školskim i predškolskim ustanovama, ali su edukativna predavanja za vaspitače i nastavnike trenutno pauzirana zbog epidemije kovida 19.
- Borba protiv dijabetesa za nas traje 365 dana godišnje 24 sata dnevno. Svaki roditelj koji ima dijete sa dijabetesom zna da u nadzoru njegovog stanja nema pauze, stalno mora da se prati nivo šećera u krvi i adekvatno reaguje da bi se korigovao. Šećer se kontroliše desetak puta u toku 24 sata, obavezno noću zbog straha od kome izazvane preniskim šećerom. Inzulin se daje bar četiri puta dnevno. To je za dijabetičare rutina, ali jako zahtjevan i stresan način života. Zato i od države i od Fonda za zdravstveno osiguranje uvijek očekujemo da sa razumijevanjem odgovore na potrebe onih koji su prinuđeni da žive sa hroničnom bolešću – rekao je dr Gulić.
On je istakao da očekuje da i u Crnoj Gori, kao i u razvijenim zemljama, jedan roditelj oboljelog djeteta ima pravo na četverosatno radno vrijeme, kao i da se odobri socijalna naknada oboljeloj djeci.
- Ona je u potpunosti opravdana jer se radi o osobama na posebnom režimu ishrane i sa većim troškovima za tu vrstu hrane, a mnogi sa DM1 imaju i dijagnozu celijakije koja dodatno opterećuje budžet njihovih roditelja zbog kupovine bezglutenskih namirnica - zaključio je Galić.
