Postoje dvije konstante u ponašanju i nastupu, odnosno u izjavama i postupcima predsjednika Milatovića, koje nam on svakoga dana jasno pokazuje i potvrđuje.
Prva je, na našu žalost, njegova nespremnost i neznanje da se sa mjesta Predsjednika države odnosi ozbiljno i odgovorno prema državnim, tj. nacionalnim interesima.
Tu stvari stoje prilično loše. Vidjeli smo to u mnogobrojnim komunikacijama koje je Milatović imao sa inostranim zvaničnicima, ali i sa domaćim i inostranim medijima.
Njegove dvije bilateralne posjete na najvišem nivou - prva Srbiji, a druga Hrvatskoj - pokazale su da Slučajni Predsjednik, osim izbora boje i dezena svojih odijela - što se može činiti marginalnim i manje važnim, ali svakako ima svoje značenje i govori mnogo o znanju i osjećaju za formu i protokol - ima problema i sa onim prvim, (mnogo) najvažnijim stvarima.
Dok se priprema da naredne sedmice (utorak) bude gost Predsjednika Italijanske Republike Serđa Matarele, Milatović bi mogao, samostalno ili, još bolje, po nečijem savjetu, da sagleda svoje očigledne i neprijatne greške koje je izgovorio/napravio tokom posjete Zagrebu.
To je bilo prilično kompromitantno: njegovi teški gafovi u vezi ,,nekih hrvatskih političara“ koji tobože nisu pomagali Crnu Goru u kontekstu EU agende - o čemu je Pobjeda već pisala - preko neznanja i nesnalaženja u vezi školskog broda „Jadran“, pa u vezi memorijalne table u Morinju i o mnogim drugim za Crnu Goru bitnim stvarima, kako u bilateralnim odnosima sa prijateljskom Hrvatskom, tako i u smislu crnogorske EU agende, koju g. Milatović često pominje, a još češće ugrožava.
Druga konstanta je manje vidljiva, jer (do sada) nije bila javna - osim u onom „detalju“ koji se tiče njegovog neustavnog miješanja u pregovore u vezi formiranja vlade. O tome je, takođe, već pisano. Milatović krši Ustav. Ali, u moru kršenja zakona i Ustava, to njegovo prekoračenje i zloupotreba pozicije doživljava se kao, recimo, blaži oblik kijavice u društvu koje je teško bolesno od raznih opasnih nfekcija i tumora.
Najnovije u tom pokušaju da se oponaša Aleksandar Vučić, je namjera predsjednika Milatovića da formira neku vrstu „Vanjskopolitičkog savjeta“ Predsjednika.
To bi bilo tijelo u kojem bi nekoliko iskusnih diplomata starije generacije (penzionisanih, uglavnom), pomoglo Njegovoj Ekselenciji i njegovoj savjetnici za vanjsku politiku (neiskusnoj i skromnog znanja za tu poziciju) da se uhvate u koštac sa brojnim kompleksnim pitanjima koja zahtijevaju kompetentnost i đe diplomatsko iskustvo može biti od koristi.
I to, naravno, nije sporno i ne može biti sporno. Čak je i pohvalno.
Ono što, međutim, bitno mijenja utisak i samu prirodu ove zamisli, koja je još u inicijalnoj fazi - mada je konsultacija i dogovora već bilo (a o imenima umirovljenih kolega nećemo, ni sada, ni kasnije) - jeste činjenica da predsjednik Milatović želi da u tom tijelu budu i (budući) ministar vanjskih/spoljnjih poslova i (naredni) predsjednik/ca skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike?!
A to je već ozbiljan „faul“. To je namjera koja je potpuno van ustavno-pravnog okvira u kojem mora da se kreće i ponaša Predsjednik.
Ustav Crne Gore je, bar u tom segmentu, jasan i nedvosmislen. Milatoviću se mora staviti do znanja da će njegovi pokušaji da stvara neustavna tijela i da se miješa u izvršnu i zakonodavnu vlast biti osujećeni. Ako za to nema interesa među partijama nekadašnje „avgustovske“ većine, ili u samom Pokretu „Evropa sad!“ - što nas ne bi začudilo - onda opozicione partije za to moraju imati i volje i snage i interesa.
Ukoliko bi g. Milatović, kao u nekim prethodnim slučajevima, želio da se opravda ranijom praksom, ili slično - da ga odmah obeshrabrimo: ovoga, ni u primisli, ranije nije bilo. Niko to nikad nije pokušao.
Sjećamo se - u godinama koje su prethodile obnovi državne nezavisnosti - postojala je, na predlog tadašnjeg ministra inostranih poslova, što je podržao tadašnji premijer - koordinacija vanjske politike. U toj ,,koordinaciji“, na povremenim neformalnim sastancima, učestvovali su predsjednik Države, predsjednik Skupštine, predsjednik Vlade i - ministar.
Ti sastanci su služili praktičnoj potrebi da se iznijansiraju i usaglase naši vanjskopolitički stavovi i pozicije - da bi nastup prema međunarodnoj zajednici bio sinhronizovan i usaglašen. Svako od pomenutih je imao svoju ulogu, u okviru onoga što su i tada, kao i danas, regulisali Ustav i zakoni.
Milatović će grdno pogriješito ukoliko pokuša da preuzme ingerencije koje mu ne pripadaju. To se, prije ili kasnije, završava smjenom, čak i u Crnoj Gori.
