Kapela Sv. Anuncijate nalazi se blizu obale u Tivtu, u naselju Seljanovo. Posvećena je Blagovijestima Blažene Djevice Marije. Sagradila je kotorska plemićka porodica Drago krajem 17. vijeka kao porodičnu kapelu u sklopu svog ljetnjikovca.
U istorijskim izvorima se navodi da se u oltarskom ramu nalazila vrijedna slika mletačke škole iz 17. vijeka sa predstavom Navještenja.
Crkvica je posvećena Navještenju Marijinom (Blagovjesti). Na ulaznim vratima piše: »AVE MARIS STELA«, a poviše ovog natpisa je u umjetničkom bareljefu prikazana Bogorodica koja drži na skutu umirućeg Hrista, skinutog sa krsta.
Kako se može pročitati, ovaj bareljef je, izgleda, kasnije izrade od same crkvice.
U svodu crkvice je uzidan, harmonično isklesan grb plemićke porodice Drago sa biskupskim znakovima, po čemu se može zaključiti da je crkvicu zidao kotorski biskup Marin Drago (1688-1708).
Srednjovjekovna kotorska plemićka porodica Drago pominje se u arhivima više puta. Tako godine 1385. Luka Drago (Luce de Drago) bio je izaslanik grada Kotora kod bosanskog kralja Tvrtka I, a godine 1396. knez (rektor) slobodnog grada Kotora.
Osim velikih sakralnih građevina, tokom 17. i 18. vijeka veliki broj malih kapela gradi se na imanjima kotorske vlastele, a kasnije na kontijama Dobroćana, Prčanjana.
Kapelice se grade uz reprezentativne građevine – ljetnjikovce, u okviru ogradnih zidova, u vrtovima s pergolama. Takve su kapele Sv. Mihovila u ljetnjikovcu Buća-Luković, kapela Sv. Anuncijate, na imanju porodice Drago.
Od nekadašnjih ljetnjikovaca u Tivtu očuvane su poneke kuće, segmenti ogradnih zidova i kula, djelovi vrtova i pergola, djelimično terasasti vrtovi sa vinogradima i maslinjacima i ostaci ulica i kanala koji su povezivali djelove imanja.
Ovi fragmenti, iako teško sagledivi i danas utopljeni u urbanu strukturu Tivta, ukazuju na dugu i bogatu istoriju Tivta i dragocjeno su svjedočanstvo nekadašnjeg njegovog izgleda.
Međutim, danas kad pogledate te ostatke bogate prošlosti, posebno ako se osvrnemo na stanje kapele Sv. Anuncijate, zatečeno sumorno stanje će vas početi ubjeđivati u suprotno.
Umjesto reprezenta bogate prošlosti vidjećete sumornu sliku objekta popucalih zidova, memljive unutrašnosti, sa krovom koji se raspada i iz kojeg počinje da raste rastinje.
O njegovoj zaštiti kao kulturnog dobra naravno da nema ni govora. Pravi primjer kako se nadležne državne i opštinske službe odnose prema ostacima bogate prošlosti.
