Pitanje političkog ponašanja u dilemi učestvovanja ili neučestvovanja u politici i političkim organizacijama može biti ključno polazište da na sopstvenom primjeru definišemo jedno ili drugo, odluku zašto jesmo ili nijesmo pripadnici ili simpatizeri određene političke partije ili pokreta, da li glasamo na izborima ili apstiniramo, da li našim djelovanjem u kanačnom oblikujemo javno mnjenje. Niz mogućnosti ili događaja, malih i velikih, mirnih i burnih, običnih ili istorijskih, redovnih ili vanrednih. Priča odgovornosti ili neodgovornosti. Priča stvaranja ili rušenja, nade ili beznađa, mogućnosti ili nemogućnosti, omeđena između desnice i ljevice, ili barem tako nametnutog izbora. Priča zarobljena u prošlosti ili priča u duhu savremenosti. Priča koja nikada nije bila lišena utopije ili potrage za boljim svijetom. Politika ovoga ili onoga, politika svega i svačega. Glad za politikom ili talenat, a đe su talenti tu su i obožavaoci. Bajka ili basna, mit ili legenda, drama ili melodrama, komedija ili tragedija, ironija ili groteska.
Društvo između politike i politika predstavlja složenu mrežu odnosa i izbora u kojima uvijek (trebalo bi) referišemo na stvaranje novih vrijednosti, koje ne mogu nastati bez citiranja i pozivanja na prethodna iskustva, načela, principe, koncepte i teorije, uspješne i neuspješne primjere i protagoniste uprkos ili u odnosu na kontekst, tu magičnu riječ naše stvarnosti. Politike koja bi bila spremna da mijenja izgrađenu stvarnost, uprkos tome što je ona vrlo često borba za njenu odbranu. Nije li onda i javno mnjenje i javni prostor priča koja se dominantno posmatra kao izvor nereda i priča nelagode. Kontrolisani haos, u kome neko uživa, strasno i posvećeno, dok neko drugi bira i razmišlja o promjeni geografije. Ili bira povlačenje u privatni prostor, koji ne predstavlja nikakvu garanciju boljeg života, jer što uopšte danas znači pojam privatnog.
Urušavanje sistema vrijednosti je u direktnoj vezi sa nestankom ili nedostatkom odgovornosti, a to najbolje pokazuje oblik i način komunikacije, političke i one svakodnevne. Poštovanje ili pristojnost kao da su zaboravljeni pojmovi ili oblici ponašanja. Pristojnost i poštovanje uprkos razlikama. I sve to tako ide u korak sa razvojem demokratije, neko kaže (utješno) da su to njene porođajne muke. Možda. Ili možda konstantno svjedočimo manjinu pristojnih u politici. Kakav god bio odgovor ili očekivanje od politike sigurno znamo da je došlo do promjene jezika vladanja i jezika politike. Država nije više toliko suverena, nju supstituišu veće forme poput Evropske unije ili drugih međunarodnih vladinih ili nevladinih organizacija. Sa druge strane privatne korporacije, religijske organizacije ili povratak komunalnim i lokalnim vrijednostima dodatno decentralizuje priču države ili politike sa jedne adrese.
Kako u takvom okviru smjestiti crnogorsku politiku u svjetlu priče o karakteru države, njene snage i njene suverenosti kada znamo karakter neželjenosti od dijela njenih državljana, neželjenosti koja seže u prošlost i koja se otvoreno i skriveno promoviše više od jednog vijeka. Nije li upravo neželjenost sasvim autentičan oblik neodgovornosti dijela crnogorske politike koja svoj manifestacioni i organizacioni karakter gaji od 1918. godine? Neodgovornost identifikovana u tom ključnom polazištu ili pitanju: da li je Crna Gora država, nezavisna i suverena? Odgovor DA iz 2006. godine kao da nas je podsjetio 2020. godine da veća razlika može biti između dva da i dva ne, nego između da i ne. Razlika autentičnosti i vjerodostojnosti izgovorenog ili napisanog DA je isto priča o odgovornosti, priča o tome koliko nositelji javnog i državnog posla znaju i umiju da pokrenu crnogorsko društvo u procese koji će poništiti neželjenost. Sve ostalo su pojedinačne javne politike koje neće imati svoju uspješnost sve dok to osnovno političko pitanje ne bude razriješeno ili barem dok ne pokažu da i one same mogu doprinijeti tom procesu. U ekonomiji, diplomatiji, obrazovanju, kulturi, ekologiji… To jesu zvanične adrese javnih politika, a njihovi nosioci nijesu na izletu unutar svojih radnih mjesta ili funkcija. Složena mreža odgovornosti koju još nijesmo spoznali i osvojili, sa nadom da hoćemo jednog dana.
