U Plavoj kapeli, u posebno uređenom prostoru u Vladinom domu, nalazi se jedna od poštovanijih hrišćanskih svetinja – Ikona Bogorodice Filermose. Jedna od legendi kaže da je prema živom modelu naslikao Jevanđelista Luka, polovinom prvog vijeka. Od 1941. godine nalazi se u Crnoj Gori.
Ikona Bogorodice Filermose od 2002. izložena je u posebno projektovanom i izgrađenom prostoru tzv. Plavoj kapeli, u sklopu Umjetničkog muzeja na Cetinju. Ovim prostorom stvoreni su uslovi za zaštitu, očuvanje i prezentaciju Filermose.
U stručnoj literaturi može se pročitati da se smatra da je Ikona Bogorodice Filermose nastala u Palestini, ali pouzdano se ne zna - kada. Neki istoričari njen nastanak vezuju za 12. vijek. Istraživanja dr Đovanele Feraris Berte govore da je izrađena u 9. vijeku.
Po legendi, oslikavanje ikone se pripisuje jevanđelisti Luki, zaštitniku slikara. O tome i ostalim nepoznanicama vezanim za ovu ikonu 2017. godine je govorio Antun Sbutega prvi ambasador Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu, koji je i vitez Suverenog viteškog malteškog reda, u čijem posjedu su, u davnoj prošlosti, bile tri hrišćanske relikvije.
Kako je govorio don Branko Sbutega
Kao poznavalac istorije ikone Bogorodice Filermose, Antun Sbutega izričito je demantovao tvrdnje da se radi „o jednoj od najvećih svetinja hrišćanstva, ikoni koju je naslikao Sveti Luka i koja ima basnoslovnu materijalnu vrijednost, procijenjenu na fantastičnih 10 milijardi dolara“.
“Te tvrdnje i razne druge mistifikacije i dezinformacije na ovu temu su posljedica neznanja i nedostatka istorijskih i drugih informacija”, rekao je svojevremeno Sbutega. Zato je, kako kaže, poslije dugogodišnjeg istraživanja izvora objavio u Italiji i u Crnoj Gori (u izdanju Narodnog i Pomorskog muzeja) knjigu „Ikona vitezova. Istorija ikone Bogorodice Fileremske“, u kojoj je detaljno i dokumentovano opisao istoriju ove ikone i dvije relikvije, sa bogatom bibliografijom.
“Sveti Luka Evanđelista nije naslikao nijednu ikonu i ta legenda je nastala tek u 8. vijeku i odnosi se na više veoma starih ikona čiji autori su nepoznati. Filermosa je vrlo malo poznata izvan Malteškog reda i malog broja eksperata, a njena materijalna vrijednost nije basnoslovna”, kazao je Sbutega. Teško je, prema njegovom mišljenju, govoriti i o njenoj umjetničkoj, odnosno estetskoj vrijednosti, jer je sačuvan samo mali fragment provobitne kompozicije za koju ne znamo kako je izgledala, odnosno lice Bogorodice, koje je prilično oštećeno.
“Njena vrijednost je za hrišćane istočnog i zapadnog obreda duhovna, a pored toga je istorijska i kulturna, prije svega zato što je Filermosa zaštitnica Malteškog reda”, istakao je tada Sbutega.
Prvi dokumentovani istorijski podaci o njoj su sa kraja 14. vijeka, a njena prethodna istorija je vezana za razne legende i tradicije. Riječ je o vizantijskoj ikoni, najvjerovatnije nastaloj u 7. ili 8. vijeku.
“Što se tiče relikvija, njihova vrijednost je prije svega duhovna i istorijska. Postoji, inače, više ruku Svetoga Jovana Preteče, kao i brojne relikvije čestice Časnog krsta, od kojih jedna u katoličkoj župnoj crkvi na Prčanju”, naglasio je Sbutega.
Materijalna vrijednost najskupljih ikona, napominjao je tada Sbutega, kreće se od hiljadu do 100.000 eura u trenutku kada dođu na aukciju. Nemoguće je reći, kaže, kolika bi bila početna cijena ikone Bogorodice Filermose, jer bi na to uticali brojni faktori.
Prvi pomen o postojanju vezan za Jovanovce
Pored nedoumica oko vremena nastanka, postoje i one oko samog imena Filermosa. Crkveni krugovi tvrde da je ona Bogorodica Filerimoska, što na grčkom znači pustino-
žiteljnica, dok istoričari umjetnosti zastupaju stav da je ona Filermska, odnosno Filermosa, po brdu Filerma na Rodosu, gdje je dugo bila izložena u mjesnoj crkvi. Ikona je u dužem periodu bila i zaštitnica ostrva. Prvi pomen o njenom postojanju vezan je za Jovanovce. Francuski krstaši su, početkom 12. vijeka, u Jerusalimu osnovali monaško-viteški red Svetog Jovana Jerusalimskog, koji je branio krstaške tekovine u Palestini. Oni su na razne načine došli do većeg broja hriš-
ćanskih relikvija. Nakon pada Jerusalima 1187, svoje su sjedište prebacili na Rodos i prozvali se Rodoskim vitezovima.
Iz tog perioda datira i prvi pomen o ikoni. Pred turskim osvajanjima Jovanovci ikonu odnose sa Rodosa. Poslije višegodišnjeg lutanja i traženja utočišta, oko 1530. godine, od cara Karla V dobijaju u najam ostrvo Maltu (godišnja najamnina bila je jedan soko) i nazivaju se Malteškim vitezovima. Ikona je bila smještena prvo u Birgu, a od osnivanja grada La Valete (1865.) u crkvi Santa Marija.
Napoleonove trupe 1798. zauzimaju Maltu. Malteški vitezovi sjedište prebacuju u Rim, a njihov prvi čovjek Veliki majstor Ferdinand Hampeš nalazi utočište kod ruskog cara. Zauzvrat, car Pavle I dobija titulu Velikog majstora Malteškog reda i tri velike hrišćanske relikvije: desnu ruku svetog Jovana Krstitelja, česticu časnog krsta i ikonu Bogorodice Filermosa.
Na ruskom dvoru njen metalni okvir tada je zamijenjen zlatnim, ukrašenim dragim kamenjem. Borduru čini dvostruki red od 270 dijamanata, a u međuprostoru su trolisti od brilijanata i rubina, dok su kraci malteškog krsta urađeni u emajlu. Izradom rama, vrijednost ove Ikone kao sakralnog predmeta enormno je porasla. Ovaj relikvijar izradili su najčuveniji carski zlatari u vrijeme Pavla I.
I sam oklop predstavlja remek-djelo primijenjene umjetnosti toga doba.
Skoro 120 godina u posjedu Romanovih
U znak poštovanja, Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve ustanovio je praznik prenosa tri velike hrišćanske svetinje sa Malte u Petrograd, koji se slavi 25. oktobra.
Ikona je skoro 120 godina bila u posjedu carske porodice Romanovih. Oktobarska revolucija, i - ikona ponovo remeti svoj mir i kreće na put. Majka posljednjeg ruskog cara Nikolaja II je, preko Krima i Londona, 1919. godine, prenijela ikonu u rodnu Dansku. Tamo je predala zagraničnoj Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Ruska crkva je premješta u Berlin, da bi je 1929. predali na čuvanje Karađorđevićima, u Beograd. Neposredno pred bjekstvo iz zemlje, sredinom aprila 1941, kralj Petar II boravi u Gornjem manastiru Ostroškom. Tom prilikom, u Ostrogu ostaju brojne relikvije, među kojima i Ikona.
Tražeći zlato koje je kralj Petar II ostavio u Ostrogu, policija je septembra 1952, u stanu arhimandrita Gornjeg Ostroga Leontija Mitrovića, pronašla veliku količinu raznog nakita, kao i tri kutije sa relikvijama.
"U jednoj se nalazi ikona Majke Božje, sva u zlatu, okovana skupocjenim kamenjem", riječi su arhimandrita Mitrovića, navedene u zapisniku sa tadašnjeg saslušanja. Sa Ostroga je ikona prenesena u Državni trezor, u tadašnji Titograd. Republička komisija za vjerska pitanja, 20. januara 1978, šalje dopis Muzejima Cetinje, kojim im daje na čuvanje - "jednu ikonu nekog sveca okovanu zlatom i ukrašenu skupocjenim kamenjem". Ta "jedna ikona" je Bogorodica Filermosa.
Istog dana, i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, uz sličan stručni dopis, na čuvanje je proslijeđena Ruka svetog Jovana Krstitelja (negdje zavedena kao Ruka svetog apostola i evangeliste Luke, a negdje kao Ruka Andrije Prvozvanog) i čestica časnog krsta.
U dokumentima koje je potpisao tadašnji predsjednik Komisije za vjerska pitanja Radivoje Brajović, piše: "Navedene predmete vam ustupamo na čuvanje, korišćenje i održavanje." U tekstu se dalje navodi da, u slučaju potrebe, nadležni državni organi zadržavaju pravo da ustupljene predmete daju na korišćenje nekome drugome, ili ih koriste u druge svrhe. Dakle, na osnovu ovog dokumenta je jasno da su i Muzej i Mitropolija "navedene predmete" dobili - na "čuvanje, korišćenje i održavanje", te da su oni vlasništvo države Crne Gore.
Postoji svjedočenje da je Komisija namjerno stavila taj uslov u dokument. "Tada smo imali plan da na Cetinju osnujemo posebni muzej, u kojem bi bile izložene ikone i druge crkvene relikvije", objašnjavano je tada u svjedočenju.
Pretenzije širitelja svetosavske magle
Uglavnom, od 1978, ikona je na Cetinju. Zahuktavanjem nacionalizma devdesetih i naprasnim "otkrivanjem" uspavanih religijskih osjećanja, budi se i interesovanje za re-
likvije. Postojali su mnogobrojni pokušaji od strane SPC i njihovih širitelja svetosavske magle u Crnoj Gori da ikonu premjeste u Cetinjski manastir. Kako tada tako i danas. Međutim na svu sreću ti planovi nisu dovedeni do finalne realizacije jer postoje mnogobrojna svjedočenja i mišljenja da se ikona Bogorodice Filermose za sada nalazi u dobrim uslovima i da ne bi baš podnijela bez posljedica bilo kakva premještanja i izmještanja.
Plava kapela
U Umjetničkom muzeju na Cetinju rad na Plavoj kapeli, gdje se ikona danas nalazi je završen 2002. Radovi su trajali skoro dvije godine. Kada je završena Plava kapeladočekala je i ikonu.
U projekat Plave kapele te 2002. utrošeno je oko 100.000 DEM. Za samu kapelu - oko 50.000, a ostatak za sistem obezbjeđenja i elektronske zaštite, koji pokriva cijeli Muzej, uključujući i kapelu.
Temperatura i vlažnost vazduha unutar kapele mjere se u svakom trenutku. Ikona je u kapeli apsolutno zaštićena, kako od propadanja tako i od mogućnosti krađe. Na kapeli su ugrađena blindirana vrata i staklo, postoji nadzor kamerama...
Tako da se država Crna Gora prema ikoni Bogorodice Filermose odnosilia kao prema kulturnom dobru od nacionalnog značaja, a to je sve ozvaničila 2017. kada je ikona proglašena nacionalnim kulturnim dobrom. Uprava za zaštitu kulturnih dobara, čija je normativna obaveza da se bavi zaštitom kulturnih dobara, donijela je rješenje o zaštiti Ikone, a onda je obrazovan tim koji je izradio Eleborat o utvrđivanju kulturne vrijednosti. Tim je u stvari po prvi put, bez obzira na višedecenijska istraživanja stručnjaka kad je u pitanju Filermosa, ušao u detaljnija istraživanja. Istraživanja su pokazala da stanje ikone ne dozvoljava njeno iznošenje, i da su uslovi u kojima se sada čuva, u Plavoj kapeli u Narodnom muzeju, najbolji za nju.
Stav prof. Pantića
Tom prilikom prenešen je i stav profesora Jovana Pantića, stručnjaka za konzervaciju i restauraciju ikona iz Beograda, koji je naglasio da on predlaže mirovanje i čuvanje ikone u postojećim uslovima.
“Može se sa sigurnošću konstatovati velika ugroženost, veliki stepen oštećenosti i nestabilnosti većine strukturnih slojeva ikone, pa se predlaže mirovanje i dalje čuvanje u postojećim uslovima. Svaki konzervatorski i restauratorski tretman bitno bi uticao na promjenu stanja ikone, kojim bi se ugrozila njena istorijska i estetska komponenta. Ne preporučuje se nikakav transport, manipulisanje, pozajmljivanje i izlaganje van sadašnjeg mjesta. Treba uzeti u obzir etičku i sakralnu komponentu ikone, koja vjekovima predstavlja vrhunsku relikviju", bio je stav profesora Pantića.
Ali, izgleda uzalud mišljenje stručnih ljudi i institucija, ako oni nisu u interesu SPC i njenih širitelja svetosavske magle u Crnoj Gori koji bi da sve bude po njihovom, blago rečeno, nestručnom stavu. Ponavljanjem mantre “ikonama je mjesto u crkvi” uporni su da nanesu po svoj prilici nenadoknadivu štetu ne samo crnogorskoj kulturnoj baštini već i – svjetskoj.
SPC traži ikonu Bogorodice Filermose iako ne postoji nijedan dokaz da je ona postala po bilo kom osnovu vlasništvo Srpske pravoslavne crkve. Kralj Petar ju je 1941. samo dao na čuvanje manastiru Ostrog, zajedno sa zlatom i drugim drgocjenostima. Isto tako relikvije su 1978. date Cetinjskom manastiru na upotrebu i čuvanje što svjedoče postojeći dokumenti.
Loše namjere SPC
Postoji muzej ikona u Beogradu, mnogobrojne ikone se nalaze u Vatikanskom muzeju, ikone Rubljova su u muzejima, ali uzalud, svako malo SPC pokušava da na svoj ultimativni način prebaci Crnoj Gori nešto što nigdje ne postoji. Zamislite grijeh države Crne Gore što čuva i vodi brigu o kulturnoj baštini. Ulaže svake godine ne mali novac u prezentaciju i očuvanje kulturne baštine, da i buduće generacije budu svjedoci njene kulturno istorijske važnosti. Da, na kraju krajeva, kao ozbiljna država odgovori obavezama koje je preuzela potpisivanjem mnogobrojnih međunarodnih ugovora kada je u ušla u zajednicu međunarodno priznatih država.
Mada loše namjere SPC prema crnogorskoj kulturnoj baštini više ne iznenađuju. Kako da iznenadi neko ko je za posljednjih 30 godina uspio da devastira sedamdeset posto iste. Kao i u svakoj priči koja dolazi iz SPC vezano za crnogorsku kulturnu baštinu kriju se mnogo prozaičniji razlozi. SPC i čuvanje kulturne baštine u Crnoj Gori su nakon svega viđenog, prosto nespojivi pojmovi.
Konačno, kako iz Cetinjskog manastira svojevremeno volšebno iščeznuše za CrnuGoru istorijski dragocjene panagije, odnosno znaci vladičanskog i mitropolitskog zvanja i časti, i to kroz iznutra otvoreni prozor, kako je konstatovano u policijskom uviđaju? Postoji li onda čvrst dokaz i vjera da se slično ne bi dogodilo i sa ikonom Bogorodice Filermose?
Mada, doduše, ne treba sumnjati da bi u ovom slučaju SPC na svaki način nastojala da osigura bezbjednost ikone, prije svega zbog očekivanog prihoda od njenog obilaska, odnosno hodočašća vjernika, i to u uslovima vlastitog nelegalnog poslovanja.
Poznato je da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori ne podliježe nikakvoj zakonskoj regulativi.
Primjer je baš Riznica Cetinjskog manastira gdje SPC debelo naplaćuje obilazak iste iako po zakonu o kulturnim dobrima na to nema pravo. Ko ne vjeruje neka proba da obiđe Riznicu Cetinjskog manastira bez kupljene karte. Odmah stiže upozorenje – Plati pa gledaj. Ne pomaže čak ni ako ste bili učesnik masovnih “odbrambenih” litija. Čast za čast, sir za pare. Ili, što bi rekli u čuvenoj izreci iz Alan Forda – “Mi imamo iskustvo, a vi pare. Na kraju vama ostane iskustvo, a nama pare.”
